Čestice veće od galaksija ispunjavaju svemir?

Neutrini kakve mi danas poznajemo, nastaju kao rezultat nuklearnih reakcija i radioaktivnog propadanja. Prema zakonima kvantne mehanike, 'veličina' čestice poput neutrina, definira se pretpostavkama svih njezinih mogućih lokacija odjednom, piše National Geographic, ali problem je u tome što ih mi možemo otkriti samo kad se dogodi interakcija između njih i čestica reda veličine atoma, što u principu svede tu njihovu veličinu na jednu točku u vremenu i prostoru.

Pročitajte i ovo Nakon deset godina truda VIDEO: Napravljen najveći ledeni detektor čestica na svijetu Na tragu Božje čestice Ženeva: Srušen rekord brzine protona

Za neutrine koji su tek nedavno nastali, prostor u kojem oni mogu egzistirati, vrlo je malen. No, tijekom otprilike 13.7 milijardi godina, koliko postoji nama poznat svemir, postoje i neutrini 'relikti', koji su se širili sukladno ekspanziji svemira te na taj način povećali prostor u kojem svaki pojedini neutrino može postojati. 'Pričamo o ugrubo možda deset milijardi svjetlosnih godina prostora u svemiru, za svaki neutrin', kazao je za National Geographic George Fuller, sa kalifornijskog sveučilišta u San Diegu. 'To je skoro pa red veličine nama poznatog svemira', dodao je.

Nestražena grana u fizici

Neutrini nemaju naboj, a masa im je toliko mala, da ju znanstvenici tek trebaju izmjeriti, a sve to znači da se oni kreću gotovo brzinom svjetlosti i da kroz normalnu materiju prolaze uglavnom nesmetano. Većina neutrina koji utječu na Zemlju, dolaze sa Sunca. Da bi ste otprilike dobili predodžbu, kroz ljudsko tijelo svake sekunde prolaze milijarde solarnih neutrina. Fuller i njegov student Chad Kishimoto, u studiji su otkrili kako, dok se svemir širio, prostor i vrijeme su za sobom vukli prastare neutrine, šireći njihov egzistencijalni prostor preko ogromnih svemirskih prostranstava.

Kvantna mehanika na 'širem planu'

'Ovdje je riječ o grani u fizici, koja dosad nije istražena. Kvantna mehanika namijenjena je proučavanju svemira na njegovoj najmanjoj razini, a mi sad govorimo o tome kako on funkcionira na najvećoj zamislivoj razini', rekao je Kishimoto. Otvoreno pitanje ostaje, može li gravitacija, recimo čitave galaksije, natjerati meganeutrino da kolabira u jednu točku u vremenu i prostoru.

Gravitaciju i dalje ne razumijemo

'Gravitacija je ovih dana prava neistražena granica, koju mi zapravo niti ne razumijemo. Ovi neutrini mogli bi biti pokazatelj u smjeru našeg dubljeg razumijevanja gravitacije', kazao je fizičar Adrian Lee, s istog sveučilišta. Naravno, odgovori na takva pitanja ovise o eventualnom otkrivanju zasad pretpostavljenog postojanja meganeutrina. Fuller je kazao, s tim u vezi, kako je meganeutrine direktno nemoguće otkriti, ili gotovo nemoguće, barem ne s tehnologijom kojom čovječanstvo raspolaže u ovom trenutku. Ipak, zaključio je i da bi se neutrini mogli otkriti indirektnim, ne vizualnim putem, baš kao i tamna tvar u svemiru, čije su postojanje znanstvenici potvrdili kroz njezin efekt na sudarajuće galaksije, samo što bi ovdje možda trebalo promatrati efekte gravitacije prastarih neutrina.