Postoje ljudi kojima sama pomisao na božićni ručak budi tjeskobu i strah. Neki od njih bore se s misofonijom, poremećajem zbog kojeg mrze određene 'okidač' zvukove. Na njih naime reagiraju stesom, bijesom, radzražljivošću i, u ekstremnim slučajevima, nasilnim bijesom, piše Independent.
Pročitajte i ovo
"covid-19 je ubojita stvar"
"Bijes" potaknuo žestoke reakcije, Trump priznao da je namjerno umanjivao prijetnju od korone: "To je izdaja američkog naroda"
ČEŠĆE OBOLIJEVAJU ŽENE
Stres i ubrzani način života kumuju opakoj bolesti koja pogađa 2 milijarde ljudi: Doznajte koji su najčešći simptomi
Uobičajeni okidači su zvukovi jedenja, pucketanja usnama, paljenja kemijske, kuckanja i tipkanja. Svi ti zvukovi mogu osobu s misofonijom dovesti do toga da izbjegava obiteljska okupljanja. Posebno jer se osjećaj agresije ima tendenciju pojačavati ako zvukovi dolaze od onih s kojima je osoba emocionalno povezana, a to su članovi obitelji.
VIDEO Ovo su najbizarniji poremećaji sna
'Sa svojim roditeljima nisam jela više od desetljeća, barem ne bez slušalica', kaže 25-godišnja Meredith Rosol kojoj je misofonija dijagnosticirana prije dvije godine, nakog godina prevelike osjetljivosti na zvuk.
Prisjetila se kako je imala šest godina kada joj je počelo smetati žvakanje roditelja za stolom. Problem su joj, među ostalim, stvarali i razni zvukovi uobičajeni u školi poput struganja krede po ploči.
Bitan je kontekst zvuka
Pojav misofonija, što znači 'mržnja zvuka', skovan je 2000. godine za one ljude koji jako ne vole određene zvukove. Zvuk koji izaziva rekaciju varira od osobe do osobe, a oni koji pate osjećaju se kao da ih je netko udario u trbuh ili da ih je više puta ubola pčela.
Otišao je liječniku zbog bolova u trbuhu, ali se šokirao otkrićem
Prošle godine skupina nizozemskih psihijatara pozvala je da se misofoniju klasificira kao zaseban psihijatrijski poremećaj. Iako je riječ o novom pojmu, tisuće ljudi godinama su opisivali njezine učinke.
Nitko ne zna što uzorkuje bolest, pa je problem kreirati standardnu terapiju, ali stručnjaci se slažu da nije toliko riječ o zvuku nego njegovom kontekstu. Primjerice, nekim osobama smeta kada čuju majčino žvakanje, ali ne smeta im kada to radi njihov brat.
Misofonija otežava život
Doktor Natan Vauman smatra da je misofonija naučeni uvjetovani odgovor. Susreo se s gotovo 100 osoba s poremećajem i zaključio da su njegovi pacijenti u nekom trenutku stvorili negativnu povezanost s određenim zvukovima i imaju impulzivnu rekaciju na njih. Naravno, postoji više teorija, a bez obzira koji joj je uzrok, misofonija otežava život onima koji je imaju, ali i ljudima oko njih.
Šokirao liječnike kada se živ pojavio s nožem od 20 cm zarinutim u srce!
Oni kod kojih je stanje ekstremnije priznaju da se zatvore u kuću kako bi izbjegli društvene situacije i javna mjesta jer se boje da bi nešto moglo potaknuti njihovu negativnu reakciju.
Postoji nekoliko tretmana za bolest, ali lijeka nema. Rosol, čija je osjetljivost počela kada je imala šest godina, sama je našla lijek. U krevetu nosi čepiće za uši, a u teretani i javnom prijevozu slušalice. Na većim obiteljskim okupljanjima također koristi čepiće za uši i sjeda što dalje od svojih roditelja. No, budući da ne čuje što drugi govore, nije aktivna u razgovorima. To, kaže, nije uvijek idealno. 'Obično pojedem prije svih, odem u kuhinju očistiti tanjur i čekam u drugoj prostoriji', kaže.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook