Nekadašnja državna kaznionica u Philadelphiji, Pennsylvania, najukletije je mjesto u Americi, a i sam pogled na ono što je od nje ostalo jasno pokazuje zašto.
Najopasniji američki kriminalci i ubojice boravili bi u tom zatvoru po dva tjedna, zatvoreni u samice, bez svjetla i osnovnih uvjeta za život. Ako je postojao pakao na zemlji, onda je to bila ta kaznionica. Neke od izmučenih duša još uvijek lutaju ruševnom zgradom, a novinari australskog portala News.com uputili su se hrabro u lov na duhove.
Zatvor je izgrađen 1829. i bio je nešto potpuno novo u to vrijeme - zatvorenici su bili svaki u svojoj ćeliji. No, život u njemu bio je sve samo ne inovativan. Zatvorenici nisu izlazili iz ćelija, a kada bi to bilo moguće, imali bi kapuljaču preko glave. Niti jedan zatvorenik tako ne bi vidio drugog.
Oni koji bi se pobunili bili bi kažnjeni na najstrašnije načine - polijevali bi ih ledenom vodom, a onda bi ih objesili na vanjski zid dok im se tijelo ne bi zaledilo. Postojao je i stolac na kojem bi ih toliko jako zavezali i onemogućili cirkulaciju da bi posljedice mučenja često bile amputacije. Znali su im stavljati i željeznu kuglu u usta koja bi bila spojena lancem za ruke zavezane na leđima. I najmanji pokret i zatvorenik je mogao ostati bez jezika. Ponekad bi ih stavljali u Rupu u kojoj jedva da je bilo zraka.
I Al Capone je 'umro od straha'
Kaznionica je zatvorena 1971. i bila je prepuštena propadanju gotovo 20 godina da bi 1991. bila pretvorena u muzej. No, priče o tome da zgradu opsjedaju duhovi nisu prestale ni danas. Tijekom 142 godine u zatvoru je umrlo 1200 zatvorenika. Od 1940-tih kruže priče zatvorenika i čuvara o čudnim vizijama i jezivim doživljajima. Čak je i čuveni Al Capone koji je tamo proveo neko vrijeme kazao kako je po noći čuo plač i jezive vriske koji su dozivali 'Jimmy, ostavi me na miru!'.
Stručnjaci za paranormalne aktivnosti često posjećuju bivšu kaznionicu i pokušavaju objasniti neobjašnjivo. Među njima je i priča bivšeg zatvorskog bravara, Garyja Johnsona koji je trebao promijeniti bravu na ćeliji 4. Dok je to radio, osjetio je da ga netko promatra.
'U trenu sam se zaledio. Nikog nigdje nije bilo. Nekoliko sekundi kasnije opet isti osjećaj da me netko gleda. Krenuo sam hodnikom i odjednom sam ugledao crnu sjenu koja je nestala', ispričao je Johnson a prenosi News.com.au.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
