Današnji dan najgori je u zadnjih pola stoljeća – od 1. kolovoza svi živimo na kredit

Zemljin dan prebačaja (neki ga zovu još i dan ekološkog duga) označava datum na koji čovječanstvo iskoristi sve što se na našem planetu može obnoviti u jednoj godini. Ove godine taj datum pada najranije ikada u povijesti ovog mjerenja - upravo danas, 1. kolovoza.

Pročitajte i ovo Sadašnjost i budućnost Nijedna zemlja nije imuna, a nose povijesnu odgovornost na leđima: 10 država poduzelo je važne korake Dovoljan je jedan poziv Nema potrebe da stari automobili završe u prirodi ili trunu po dvorištima: Pogledajte kako na njima možete zaraditi

Taj datum određuje međunarodni think-tank Global Footprint Network (GFN), koji mjeri potrošnju resursa u svijetu u odnosu na sposobnost ekosustava da se potom obnovi. Pritom koristi podatke UN-a o nizu gospodarskih sektora, uključujući energetiku, transport, ribarstvo i šumarstvo te izračunava koliko je dana u godini Zemlja sposobna osigurati resurse za čovječanstvo odnosno koliko je ono pritom zagađuje i otežava njezinu regeneraciju.

Da bismo zadovoljili naš trenutni apetit za resursima, trebale bi nam gotovo dvije Zemlje, kažu u GFN-u. Živjeti "na kredit" počeli smo od 1970-ih, kada su rastuća populacija i s time povezani zahtjevi gurnuli potrošnju čovječanstva preko ruba obnovljive godišnje razine. Godine 1970. Zemljin dan prebačaja "pao" je na datum 29. prosinca, da bi 1986. bio 30. listopada, 1997. godine 30. rujna, a 2005. već 26. kolovoza.

Sudeći po aktualnim trendovima, iduće godine lako bi se moglo dogoditi da sve resurse na godišnjoj razini iscrpimo već u srpnju. "Naše sadašnje ekonomije planet koriste po Ponzijevoj shemi. Mi posuđujemo buduće resurse Zemlje za servisiranje ekonomija u sadašnjosti. Kao i svaka Ponzijeva shema, i ta će raditi neko vrijeme. No ne promijeni li se nešto, njezin je raspad neizbježan", kazao je za Guardian Mathis Wackernagel, izvršni direktor i suosnivač GFN-a.

Tračak nade ipak postoji. Po istraživanjima GFN-a, političkom akcijom moguće je poboljšati situaciju. Primjerice, smanjenje ugljičnog otiska za 50 posto "uštedjelo" bi nam čak tri mjeseca u godini, a poboljšanje učinkovitosti u građevinarstvu i učinkovitosti donijelo bi nam tri tjedna u godini. Nije zgorega spomenuti da su gospodarske krize i(li) usporavanje rasta gospodarstva, a što za sobom povlači smanjenu potrošnju energije, također u pozitivnom smjeru pomaknuli ovaj datum. No, ukupno gledano, trend nažalost ne pokazuje tendenciju poboljšanja.

Trećina Zemlje već je izrazito devastirana, uočen je zabrinjavajući pad broja pčela i ostalih kukaca koji su prirodni oprašivači i bez kojih nema uspješne poljoprivrede ni uroda, a katastrofalne vremenske nepogode diljem svijeta i nezabilježeno topljenje polarnog leda da i ne spominjemo.

Greenpeace: "Nitko ne može dugoročno trošiti više no što ima"

Za komentar zabrinjavajućih podataka obratili smo se Greenpeaceu te ih pitali što možemo učiniti kako bismo smanjili utjecaj nađeg neodrživog životnog stila.

"Zemlja može proizvesti ograničenu količinu resursa godišnje, koju još nazivamo i biološki kapacitet. Ogroman je problem to što je naš ekološki otisak veći od biokapaciteta planete, a svakom godinom on se troši sve brže i brže. Pretjerana eksploatacija šuma, prekomjeran izlov ribe i zagađenje zraka samo su neki od uzroka takozvanog "ekološkog duga".

Dakle, što se može učiniti da se smanji toliki utjecaj našeg neodrživog životnog stila? Globalno, u široj slici, razvoj i implementacija čišćeg i učinkovitijeg ekonomskog modela bio bi korak u pravom smjeru. U manjoj mjeri svatko od nas može nešto učiniti da smanji svoj ekološki otisak. Emisije CO2 mogu se smanjiti nekom jednostavnom promjenom ponašanja, kao što je odabir javnog prijevoza ili bicikla umjesto vožnje automobilom, ušteda energije i korištenje obnovljivih izvora energije kad god je moguće, smanjivanje konzumacije mesa i mliječnih proizvoda te kupnja lokalno proizvedene hrane. Sve su to koraci u pravom smjeru. Također, potrebno je kontrolirati kulturu bacanja i popraviti, prenamijeniti i koristiti predmete više puta kad god je to moguće.

Konstantno ignoriramo najjednostavnije pravilo ekonomije – nitko ne može dugoročno trošiti više no što ima. U samo sedam mjeseci uzeli smo od prirode više resursa no što ona može obnoviti u godinu dana. Ovakav život na dug ostavlja katastrofalne posljedice diljem svijeta.

Stoga su zakoni o zaštiti prirodnih resursa u debelom kašnjenju. Kad se korporacije već ne ponašaju odgovorno prema ograničenim resursima, političari moraju biti ti koji će postaviti zakonska ograničenja. Primjerice, države mogu regulirati postupanje s određenim sirovinama kao što su hrana ili tekstil, koje se ne bi trebale naći u otpadu", kažu u Greenpeaceu.

Možda će vam, dok ovo čitate, sve to biti i pomalo zamorno ili ćete pomisliti da se to nama u Hrvatskoj ne događa. Zapitajte se samo – kad ste zadnji put u jednoj godini doista imali priliku osjetiti i doživjeti prava četiri godišnja doba? Pravo proljeće, pravo ljeto, jesen i zimu? Sjetite se katastrofalnih poplava, lanjskih strašnih požara, suša, snijega kojeg ima sve manje ili pak padne u svibnju... "Ne nasljeđujemo zemlju od naših predaka, posuđujemo je od naše djece", glasi stara mudrost, koju kao da smo sasvim – zaboravili.

PROČITAJTE I OVO:

I to se može: 10 navika kojima ćete uštedjeti tisuće kuna

Toksične stvari koje ne smijete baciti u smeće