Cristiana Pasca Palmer, šefica odjela za bioraznolikost u UN-u, izjavila je za the Guardian kako je "gubitak bioraznolikosti tihi ubojica svijeta kakvog do sada nismo poznavali".
Pročitajte i ovo
Ususret velikoj svjetskog konferenciji na temu odumiranja ekosustava, Pasca Palmer je naglasila kako je ključno da se vrši pritisak na vlade širem svijeta, jer su rezolutne odluke o zaštiti okoliša nužne kako bi se mogla održati trenutna globalna razina proizvodnje hrane, zaliha pitke vode i čistog zraka.
"Ovo je drugačije od klimatskih promjena izazvanih globalnim zatopljenjem, koje ljudi na svojoj koži osjećaju svakog dana. S odumiranjem vrsta, a time i gubitkom bioraznolikosti učinci nisu toliko očiti, no u trenutku kada postanu očiti, može biti prekasno za opstanak ljudske rase", objašnjava Cristiana Pasca Palmer.
Pasca Palmer je izvršna direktorica UN-ova tijela za zaštitu biološke raznolikosti, glavne svjetske institucije koja se bavi ovim pitanjem. Države članice ove međunarodne instistucije, njih 195 i sve države EU-a, nalaze se u Egiptu u studenom 2018. godine kako bi osmislile novi globalni plan upravljanja prirodnim resursima i životinjskim vrstama.
Očajnički potreban dogovor sličan onom Pariškom
Pariški klimatski sporazum temelj je prema kojem se države potpisnice moraju odnositi prema zaštiti okoliša. Isti takav sporazum potreban je za zaštitu bioraznolikosti. Izumiranje vrsta i narušavanje ekoloških sistema nije u fokusu javnosti iako stručnjaci ističu kako taj trend može imati jednake ili gore posljedice od samih klimatskih promjena izazvanih globalnim zatopljenjem.
Prijašnja dva velika sporazuma na tu temu nisu polučila zadovoljavajuće rezultate. S obzirom na to da se Zemlja trenutno suočava s najgorim opadanjem broja vrsta koje žive na njoj, od izumiranja dinosaura, očekivanja su bila drugačija.
Sporazumom iz 2010. godine, nacije su pristale povećati prirodne rezervate s 10 na 17% teritorija Zemlje, osigurati održivo ribarstvo i robolov u svim vodama i minimalno za 25% umanjiti gubitak prirodnih rezervata. Iako je dogovor djelovao obečavajuće, mnoge zemlje nisu ispunile obećano. SAD je uz Vatikan jedina UN zemlja koja nije sudjelovala ni na jednom skupu te je odbila potpisati bilo koji sporazum o zaštiti bioraznolikosti.
Tračci nade
Pasca Palmer ističe kako unatoč lošim statistikama, postoje tračci nade. Nekoliko se životinjskih vrsta u Africi i Aziji oporavilo, iako ih je većina u padu. U Aziji je došlo do pošumljavanja područja, pa je tako sada Azija pošumljena 2,5 posto više no prije deset godina, što je napredak. Morske životinje i vrste su oscilirale, neke vrste se oporavljaju dok druge ubrzano izrabljuju, ali se morska površina zaštićena od ribolova povećala.
Unatoč nekim lijepim vjestima, ukupna slika je zabrinjavajuća. Izumiranje vrsta će se ubrzati zbog uništavanja prirodnih staništa, kemijska zagađenost tla pogodovat će razvitku invazivnih vrsta, a negativni trend bi se trebao nastaviti sljedećih 30 godina kao rezultat klimatskih promjena i rasta ljudske populacije.
Tragične prognoze za životinjske vrste
Do 2015. očekuje se da će Afrika izgubiti minimalno 50 posto svih ptičjih i životinjskih vrsta, a kolaps azijskih ribolovilišta i gojilišta smatra se neizbježnim. Čovječanstvo je od 1970. do danas izbrisalo 60 posto svjetske životinjske populacije.
