Terry Anderson, bivši dopisnik Associated Pressa s Bliskog istoka, koji je otet 1985. i držan u zatočeništvu gotovo sedam godina u Libanonu, preminuo je u 76. godini, rekla je njegova kći za CNN.
Anderson je preminuo u nedjelju u svom domu u Greenwood Lakeu u New Yorku, prema izjavi njegove kćeri Sulome Anderson.
"Iako je život moga oca bio obilježen ekstremnom patnjom tijekom vremena koje je proveo kao talac u zatočeništvu, pronašao je mir posljednjih godina", rekla je u izjavi za CNN.
Uzrok smrti je nepoznat, iako je njegova kći rekla AP-u da je nedavno imao operaciju srca.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Novinar AP-a radio je izvan Kentuckyja, Tokija, Južne Afrike i konačno Libanona, nakon što se dobrovoljno javio da tamo ode 1982. nakon izraelske invazije kao glavni dopisnik novinske agencije za Bliski istok.
Anderson je za AP izvještavao o građanskom ratu u Libanonu tri godine prije nego što je uhićen 1985. Pušten je 1991. kada je 16-godišnji građanski rat završio.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Andersonova autobiografija "Den of Lions" opisala je vrijeme koje je proveo u zatočeništvu.
"Žao ti je, žao ti je tvoje obitelji. Žao mi je što sam bio dovoljno glup da me uhvate", rekao je Anderson jednom prilikom za CNN o svom zarobljeništvu. "Uvijek postoji određena količina krivnje, iako je iracionalna, svejedno je tu. Dakle, samo morate ići iz sata u sat", rekao je.
"Znam da bi izabrao da ga pamte ne po najgorem iskustvu, već po humanitarnom radu s Vijetnamskim dječjim fondom, Odborom za zaštitu novinara, veteranima beskućnicima i mnogim drugim nevjerojatnim ciljevima", rekla je njegova kći.
U intervjuu iz 2016. Anderson je za CNN rekao da nije često razmišljao o svom zatočeništvu.
"Vratio sam svoj život. I to se pretvaralo u vrlo, vrlo dobar život", rekao je.
Anderson je rođen u Ohiju, a sa šest godina preselio se na farmu pilića u sjevernom dijelu države New York. Nakon što je završio srednju školu, pridružio se marincima i gotovo odmah otišao u inozemstvo – prvo u Japan, zatim u Vijetnam.
To iskustvo, kao borbenog dopisnika, oblikovalo je Andersona prije nego što je napustio vojsku u dobi od 23 godine kao stožerni narednik. Otkrio je i svoj poziv - novinarstvo.
Zaputivši se u Iowu na dužnost novačenja marinaca, Anderson je upisao i diplomirao na Sveučilištu Iowa State, zaposlio se na radijskoj postaji i kratko radio za The Associated Press.
Mnogi strani državljani, uključujući Andersonovu prvu ženu i tada mladu kćer, evakuirali su se iz Libanona zbog tamošnjeg rata 1983., ali Anderson je ostao.
Čak je ponovno pronašao ljubav u Libanonki Madeleine Bassil. Bila je u šestom mjesecu trudnoće s njihovim djetetom kada ju je poljubio na rastanku ujutro u subotu, 16. ožujka, i krenuo igrati tenis. Usred svih opasnosti koje je svakodnevno bilježio Anderson se uvjerio da je siguran.
"To je ono što me koštalo - arogancija", rekao je kasnije za CNN. Naoružani ljudi zgrabili su ga na ulici u Bejrutu, bacili u prtljažnik automobila i odvezli.
Sljedećih šest godina i devet mjeseci proveo je zarobljen u podzemnim ćelijama, vezan lancima i zavezanih očiju veći dio vremena, kao jedan od više od 100 ljudi zatočenih u Libanonu.
Na svakom mjestu imao je okove, lance i poveze za oči tako da nije mogao gledati svoje otmičare u oči.
"Neki od njih bili su stvarno loši, neki od njih bili su zli. Neki su bili i psihopati", rekao je Anderson o svojim otmičarima.
Njegova sestra Peggy Say, koja je umrla 2015., žestoko se zalagala za oslobađanje svoga brata i drugih zarobljenika.
Na kraju je pušten 1991. kada je građanski rat završio. Svoju kćer, koja se rodila nedugo nakon njegove otmice, prvi put je susreo kada je imala šest godina. Nakon puštanja na slobodu Anderson je predavao novinarstvo na raznim američkim koledžima, uključujući Sveučilište Columbia u New Yorku, prije nego što se umirovio 2015.
Također je napisao autobiografiju "Den of Lions", u kojoj je detaljno opisao svoje vrijeme u zatočeništvu.
