Nigdje na planetu Zemlji trenutno toliko djece nije u bijegu i nigdje toliko ljudi ne živi s akutnom gladi. Glad je već proglašena u jednom području - mnogi drugi preživljavaju na rubu gladi ne znajući odakle će im doći sljedeći obrok.
"To je nevidljiva kriza. Dvadesetpet milijuna Sudanaca, više od pola populacije, treba pomoć sada", izjavio je Tom Fletcher, novi UN-ov šef za humanitarna pitanja.
Živimo u vremena previše kriza bez presedana, gdje razorni ratovi u Gazi, Libanonu i Ukrajini dominiraju pažnjom i pomoći svjetske javnosti, pa ipak Tom Fletcher je odabrao Sudan za svoju prvu terensku misiju kako bi istaknuo nevolje te zemlje.
"Ova kriza nije nevidljiva UN-u, našim humanitarcima na prvoj crti bojišnice koji riskiraju i gube svoje živote kako bi pomogli sudanskom narodu", rekao je za britanski BBC dok su ga pratili na njegovom jednotjednom putovanju Sudanom.
Većina ljudi u njegovom timu koji rade na terenu zapravo su Sudanci koji su izgubili svoje domove, svoje stare živote, u ovoj brutalnoj borbi za vlast između regularnih vojnih snaga i paravojnih Snaga za brzu podršku (RSF).
Sirotišta u raspadu
Fletcherov prvi terenski posjet odveo ga je u sirotište Mahmoud's Maygoma u Kassali u istočnom Sudanu, sada dom za gotovo 100 djece u raspadajućoj trokatnoj školi koja je pretvorena u sklonište.
Živjeli su sa svojim skrbnicima u glavnom gradu Khartoumu, sve dok vojska i RSF nisu okrenuli oružje jedni protiv drugih u travnju 2023., zarobivši sirotište dok su svoju zemlju uvlačili u vrtlog užasnog nasilja, sustavne pljačke i šokantnog zlostavljanja.
Kad su se borbe proširile na novo sklonište za siročad u Wad Madani, u središnjem Sudanu, oni koji su preživjeli pobjegli su u Kassalu. Kad su novinari pitali 13-godišnjeg Mahmuda ima li kakvih želja, rekao je: "Želim biti guverner države kako bih mogao biti glavni i obnoviti uništene domove".
Za 11 milijuna Sudanaca protjeranih iz jednog utočišta u drugo, povratak onome što je ostalo od njihovih domova i ponovna izgradnja njihovih života bio bi najveći dar od svih. Za sada je čak i pronalazak hrane za preživljavanje svakodnevna borba.
Unutar humanitarne zajednice neki kritiziraju UN, govoreći da su mu ruke vezane priznavanjem generala Burhana kao de facto vladara Sudana.
"General Burhan i njegove vlasti kontroliraju te kontrolne točke i sustav dozvola i pristupa. Ako želimo ići u ta područja, moramo se raditi s njima", kaže Fletcher.
U nemilosrdnom ratu u Sudanu, sve zaraćene strane su optužene da koriste gladovanje kao ratno oružje. Isto tako i seksualno nasilje, koje UN opisuje kao "epidemiju" u Sudanu. U Port Sudanu posebno je potresan bio događaj u izbjegličkom kampu, prvom podignutom u trenutku kada se rat razbuktao.
"Moramo biti bolji, moramo biti bolji", zakleo se Fletcher, koji je bacio svoj pripremljeni govor kada je stajao ispod nadstrešnice nasuprot redovima sudanskih žena i djece, koji su pljeskali i uzvikivali.
Dopremanje hrane je najteži zadatak
Nakon četriri dana sastanaka u Port Sudanu, UN-ovog Toma Fletchera sa zapovjednikom vojske general Abdel Fattah al-Burhan, objavljeno je na X-u da je general dao dopuštenje UN-u za uspostavu više opskrbnih centara i korištenje još tri regionalne zračne luke za dostavu pomoć. Neka su dopuštenja već bila dana, ali neka su označila korak naprijed.
Nova najava također je stigla nakon što je UN-ov Svjetski program za hranu (WFP) osigurao zeleno svjetlo za dopremanje pomoći do pogođenih zajednica iza linija koje kontrolira RSF, uključujući kamp Zamzam u Darfuru u kojem živi oko pola milijuna ljudi, gdje je nedavno potvrđena glad.
“Mjesecima smo pokušavali doći do ovih zajednica,” kaže Alex Marianelli, koji vodi operacije WFP-a u Port Sudanu.
U skladištu WFP-a, sudanski radnici pjevaju dok tovare kamione s kutijama hrane idući prema najgorem od najgorih područja. Marianelli smatra da nikada nije radio u tako teškom i opasnom okruženju.
"Stvarno nam je potrebna pomoć, ali glavni bi posao trebali obaviti sami Sudanci. Ovo je vrijeme da se sudanski narod udruži", mišljenja je Romissa, koja radi za lokalnu humanitarnu grupu
Sudanci pokušavaju s malo učiniti puno
U jednostavnom dvosobnom skloništu, sigurna kuća nazvana Shamaa ili "Svijeća", unosi malo svjetla u živote zlostavljanih neudatih žena i djece bez roditelja.
Njezina osnivačica, Nour Hussein al-Sewaty, poznata kao Mama Nour, također je započela život u sirotištu Maygoma. I ona je morala pobjeći iz Khartouma kako bi zaštitila one o kojima se brine. Jedna žena koja se sada nalazi kod nje silovana je prije rata, zatim oteta i ponovno silovana što sve skupa čak i neustrašivu Mamu Nour dovodi do točke pucanja.
"Tako smo iscrpljeni. Trebamo pomoć. Želimo osjetiti miris svježeg zraka. Želimo osjetiti da još uvijek postoje ljudi na svijetu kojima je stalo do nas, naroda Sudana", zavapila je Mama Nour novinarima BBC-a.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
