Smrću pape Franje počinju razmišljanja o njegovu nasljedniku.
S obzirom na prirodu kardinala koje je Franjo imenovao tijekom svog papinstva, neizbježno će postojati očekivanja da će nasljednik argentinskog pape biti još jedan neeuropljanin, te da bi poput Franje to mogao biti još jedan progresivac, nasuprot konzervativnom krilu Crkve.
Međutim, izborni proces koji će se održati nakon što Franjo bude pokopan vrlo je tajnovit i ništa neće biti sigurno sve dok iz dimnjaka Sikstinske kapele ne prokulja bijeli dim.
Kardinali su papini najbliži suradnici, vode ključne odjele u Vatikanu i biskupijama diljem svijeta. Kada papa umre ili odstupi s dužnosti, kardinala koji su mlađi od 80 godina imaju pravo ući u konklavu kako bi među sobom izabrali novog poglavara Rimokatoličke crkve koja broji gotovo 1,4 milijarde članova.
Složeno glasovanje otkrit će vjeruju li sadašnji kardinali, od kojih je većinu postavio Franjo, da su njegovo prihvaćanje liberalnih društvenih vrijednosti i progresivna reformska agenda otišli predaleko i je li potrebno razdoblje povlačenja.
Kardinali će odrediti datum početka konklave nakon što idućih dana počnu pristizati u Rim. Ona može početi najranije 15, a najkasnije 20 dana od papine smrti.
Samo papa može imenovati kardinale, a narav ljudi koje on odabere može ostaviti pečat na Crkvi još dugo nakon njegove vladavine, upravo stoga što jedan od njih može završiti kao papa.
Na dan 21. travnja u Crkvi su 252 kardinala, od kojih je 135 kardinala s pravom biranja jer su mlađi od 80 godina.
Među kardinalima izbornicima 109 je imenovao Franjo, 22 njegov prethodnik Benedikt, a pet još Ivan Pavao II, uključujući i dva hrvatska Josipa Bozanića i Vinka Puljića.
Kardinali se ustoličuju na ceremonijama koje se nazivaju konzistoriji, gdje im se daje prsten, crvena četvrtasta kapa bireta, a tad se zaklinju na lojalnost papi, čak i ako to znači prolijevanje krvi ili žrtvovanje života, što crvena boja i simbolizira.
Papa Franjo održao je 10 konzistorija i svakim od njih povećao izglede da njegov nasljednik bude još jedan neeuropljanin, ojačavši Crkvu u mjestima gdje je ili neznatna manjina ili gdje raste brže nego na uglavnom stagnirajućem Zapadu.
Stoljećima su većina kardinala bili Talijani, osim u razdoblju kada je papinsko sjedište bilo u Avignonu, između 1309. i 1377., kada su mnogi bili Francuzi.
Stvaranje nacionalno sve šarolikijeg Kardinalskog zbora ozbiljno je započelo pod Pavlom VI. (1963.-1978.). Uvelike ju je ubrzao Ivan Pavao II (1978.-2005.), Poljak i prvi papa netalijan nakon 455 godina.
Iako je i dalje najveći udio kardinala birača iz Europe, oko 39%, to je značajan pad u odnosu na 52% s konklave na kojoj je Franjo postao papa, i to prvi iz latinske Amerike. Druga najveća skupina kardinala s pravom glasa je iz Azije i Oceanije, s oko 20%.
Franjo je imenovao više od 20 kardinala iz zemalja koje nikada prije nisu imale kardinala, a gotovo svi su iz zemalja u razvoju poput Ruande, Zelenortskih otoka, Tonge, Mjanmara, Mongolije i Južnog Sudana ili zemalja s vrlo malo katolika poput Švedske.
Nekad je više puta namjerno velike europske gradove ostavio bez kardinala, kako bi naglasio da Crkva ne može biti toliko eurocentrična.
Na drugim je mjestima, poput Sjedinjenih Država, zaobišao biskupije poput Los Angelesa i San Francisca, što se činilo kao poruka tamošnjim konzervativnim nadbiskupima.
Robert McElroy, nadbiskup Washingtona od ožujka, smatra se progresivnim i otvorenim saveznikom Franjinog pastoralnog pristupa društvenim pitanjima, kao što je zaštita okoliša i pristupačniji pristup LGBTQ katolicima.
Papino nasljeđe
Što više kardinala imenuje papa tijekom svoje vladavine, to se više povećava mogućnost da će njegov nasljednik biti netko tko ima slične poglede na crkvena i društvena pitanja.
Međutim, to nije uvijek slučaj, budući da kardinali mogu izabrati osobu koja je teološki različita od prethodnika, ali se smatra najboljim kandidatom iz unutarcrkvenih razloga ili zbog povijesnog vremena u kojem se izbor odvija.
Papa Benedikt izabran je za nasljednika pape Ivana Pavla II. dijelom zato što je Benedikt radio s Ivanom Pavlom dva desetljeća, a kardinali su željeli kontinuitet.
Mnogi od tih kardinala smatrali su ipak i da je potreban "autsajder" kao nasljednik Benedikta, koji je podnio ostavku 2013., nakon što je skandal "Vatileaks" razotkrio neefikasnu središnju upravu, koju većim dijelom nadziru talijanski prelati, crkveni dostojanstvenici s vlastitom jurisdikcijom.
U isto vrijeme, mnogi su kardinali jasno osjećali da budućnost katolicizma leži izvan ostarjele Europe, pa su izabrali Argentinca Jorgea Maria Bergoglia za katoličkog vođu i tako ustoličili prvog papu neeuropljanina u gotovo 13 stoljeća.
Iako kardinali koji su navršili 80 godina ne mogu ući na konklavu, ipak mogu utjecati na njezin ishod. Dopušteno im je prisustvovati sastancima poznatim kao generalne kongregacije koji se održavaju u danima prije početka konklave i na kojima se oblikuje profil kvaliteta potrebnih za sljedećeg papu.
Uskoro će se u medijima početi objavljivati imena takozvanih 'papabilnih' kandidata, kardinala koji se smatraju favoritima za izbor. Međutim, poznata je rimska izreka: "Tko u konklavu uđe kao papa, izlazi kao kardinal".
Vatikan sada treba sazvati papinsku konklavu u kojoj će se sastati Kardinalski zbor da bi izabrao novog poglavara Crkve.
O ovim imenima se nagađa:
Kardinal Pietro Parolin
Kardinal Pietro Parolin (70) je vatikanski državni tajnik od 2013. godine, a papa Franjo ga je 2014. godine imenovao kardinalom. Podrijetlom je iz Italije te je najviše rangirani kardinal u konklavi koji bira papu, a smatra se da se radi o politički umjerenom figurom unutar Crkve.
"Svatko može doprinijeti miru, ali rješenja nikada ne smiju biti tražena putem jednostranih nametanja koja riskiraju gaziti prava cijelih naroda, inače nikada neće biti pravednog i trajnog mira", rekao je u nedavnom intervjuu, izvijestio je Independent.
Kardinal Peter Erdö
Mađarski kardinal Peter Erdö bivši je predsjednik Vijeća biskupskih konferencija Europe, a poznat je po tome što je pobožan marijanac, što znači da svoje prakse posvećuje Mariji, majci Isusa.
Smatra se konzervativnijim glasom unutar Crkve jer se, između ostalog, protivi praksi primanja svete pričesti za razvedene ili ponovno vjenčane katolike. Također je usporedio čin prihvata izbjeglica s trgovini ljudima. Kardinalom ga je 2003. godine imenovao papa Ivano Pavao II.
Kardinal Luis Antonio Tagle
Luis Antonio Tagle je sedmi Filipinac koji je postao kardinal, a mogao bi biti prvi papa iz Azije. Taj 67-godišnjak trenutno obnaša funkciju prefekta Kongregacije za evangelizaciju naroda koja nadzire rad Crkve u mnogim državama u razvoju.
Mnogi smatraju da ima politička uvjerenja slična papi Franji. Kritizirao je stav Crkve po pitanju homoseksualca, neudatim majkama i razvedenim ili ponovno vjenčanim katolicima.
"Oštre riječi koje su se ranije koristile za gay osobe, razvedene ljude, neudate majke itd. su bile vrlo stroge. Mnogi ljudi koji su pripadali tim grupama bili su negativno obilježeni, što je dovelo do njihove izolacije od šire društvene zajednice", rekao je 2015. godine.
Kardinal Matteo Zuppi
Kardinal Matteo Zuppi (69), kojeg mnogi smatraju favoritom pape Franje, je od 2022. predsjednik Biskupske konferencije Italije.
Kardinalom ga je 2019. godine imenovao papa Franjo i od tada je bio na brojnim globalnim putovanjima. Otišao je na misiju mira u Ukrajinu, gdje se sastao s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim, a tijekom posjeta SAD-u s tadašnjim predsjednikom Joeom Bidenom.
Prije nego što je postao kardinal, Zuppi je 2018. godine napisao uvod za knjigu američkog svećenika Jamesa Martina o odnosu Crkve i LGBTIQ zajednice te je također pohvalio proces sve većeg uključivanja žena u djelovanje Crkve.
Kardinal Raymond Leo Burke
Kardinal Raymond Leo Burke, kojeg kritičari smatraju glasnim tradicionalistom, rođen je u SAD-u, a kardinalom ga je 2010. godine imenovao papa Benedikt XVI.
Javno se sukobljavao s liberalnijim filozofijama pape Franje, osobito u vezi s njegovom spremnošću da dopusti razvedenim i ponovno vjenčanim parovima primanje Euharistije. Također je stav nekih poglavara Crkve o umjetnoj kontracepciji, civilnim brakovima i homoseksualcima nazvao neprihvatljivim.
Ranije je izjavio da katolički političari koji podržavaju legalizaciju pobačaja ne bi smjeli primati Euharistiju.
