Kad se Rodney Glen King uvečer 3. ožujka 1991. pijan i drogiran odlučio provozati losanđelskom autocestom, vjerojatno nije mislio da će to dovesti do niz događaja zbog kojih će njegov grad gorjeti u najvećim nemirima, pucnjavama, paležima i pljačkama, zbog kojih će američka vojska morati izaći na ulice Los Angelesa.
No, dogodilo se upravo to. Kinga je policija pokušala zaustaviti, no on se dao u bijeg. Svjestan da je na uvjetnoj slobodi zbog prijašnjih zlodjela, jurio je autocestom i do 185 kilometara na sat, a onda je sišao s autoceste i potjera se nastavila kroz rezidencijalni dio Los Angelesa.
Policija ga je konačno uspjela zablokirati i zaustaviti, a onda su ga temeljito spržili s elektrošokerima, te isprebijali palicama. Dobio je skoro 60 udaraca, razbijene kosti lica, slomljenu desnu nogu. Ono što ni King, a ni policajci nisu znali da ih sa svojom kućnom kamerom snima George Holliday.
Snimku koja traje 12 minuta, Holliday je nudio policiji koja nije bila zainteresirana, pa ju je ponudio lokalnoj televiziji, preko koje je onda postala velika medijska senzacija čiji kadrovi su obišli cijli SAD, ali i svijet. Scene policijske brutalnosti izazvale su ogorčenost u afroameričkoj zajednici.
Snimka je poslužila kao dokaz protiv policajaca kojima se sudilo za pretjerano korištenje sile. 29. travnja 1992. porota sastavljena uglavnom od bijelaca oslobodila je sve četvero policajaca. I Los Angeles je eksplodirao.
Nemiri u L.A-u 1992.
U Los Angelesu je od Olimpijskih igara 1984. bila pojačana policijska brutalnost prema afroamerikancima i hispanoamerikancima, koja nije popuštala u svim godinama nakon toga.
Još jedna stvar koja je unosila nemir u južni središnji Los Angeles su nategnuti odnosi između siromašne afroameričke populacije i južnokorejskih vlasnika trgovina, osobito jer je 1991. jedan vlasnik korejske trgovine ubio afroameričku tinejdžericu nakon fizičkog okršaja. Dobio je samo uvjetnu kaznu.
Kad je presuda policajcima koji su pretukli Kinga postala javna, odmah je krenuo protest 300-tinjak ljudi koji su se okupili pred sudnicom. Sat vremena kasnije izbio je već prvi incident kod jedne korejske trgovine. Nakon govora gradonačelnika Toma Bradleya ogorčenog presudom koja mu je bila nespojiva sa snimkom koju su svi vidjeli, krenuli su pravi neredi, jer su prosvjednici govor shvatili kao signal za pokret.
Idućih pet dana trajala je pobuna. Bilo je nasilja, batina, pucnjave, ranjavanja, ubojstava, pljačke, paleži... 63 ljudi je ubijeno, 2383 je ozlijeđeno, uhićeno je više od 12.000 ljudi. 3.600 požara uništilo je 1.100 zgrada, sveukupna šteta na gradu procjenjuje se da je bila milijardu dolara.
Najgore je prošao dio zvan Koreatown, gdje je bila koncentrirana korejska zajednica i njihove poslovne zgrade. Policija je blokirala pristupe bogatijim djelovima Los Angelesa poput Beverly Hillsa, a čime je i blokirala bijeg Koreanaca, a i pustila njih i njihovu imovinu na milost i nemilost pobunjenicima.
Policija se apsolutno nije snašla od početka nereda, pa je trećeg dana savezna pomoć. Predsjednik George HW. Bush je na zahtjev lokalnih vlasti poslao nacionalnu gardu, specijalne jedinice, pa čak i američke marince. Njih 10.000 je kroz iduća tri dana smirilo pobunu, no zadnji vojnici povukli su se tek krajem svibnja.
Sam Rodney Glen King zavapio je trećeg dana u obraćanju medijima: "Možemo li se ljudi nekako svi skupa slagati?", a što je ostalo ljudima u SAD-u kao šaljivi podsjetnik svaki put kad su neki neredi, pa sarkastično ponavljaju tu rečenicu.
King je kasnije tužio grad, dobio 3.800.000 dolara odštete, no nije se nikad smirio. Ostatak života proživio je u ovisnostima, propalim brakovima, vožnjama pod utjecajem i obiteljskom nasilju. Umro je 2012. kad se pod utjecajem droge utopio u bazenu.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
-
Uhićen jeUlovili ga na granici sa Srbijom: Policija je otvorila hladnjaču te ugledala neočekivani prizor
-
Bivša kancelarkaMerkel poslala ozbiljno upozorenje: "Europa i Njemačka bit će smrvljene bez toga..."
-
U niskom letuVIDEO Avion kruži iznad Zagreba, mnogi se uznemirili: Doznali smo o čemu se radi
