Reding: Sloboda kretanja je pravo o kojem se ne pregovara

O pravu na slobodu kretanja 'ne može se pregovarati', rekla je Reding u raspravi o migracijama radnika unutar EU-a i tzv. socijalnom turizmu, odnosno zloporabi slobode kretanja kada ljudi ne dolaze u drugu zemlju članicu tražiti posao, nego socijalnu pomoć.

Pročitajte i ovo PA TI BUDI EUROSKEPTIK Hrvatska u plusu oko uplata i isplata iz EU proračuna i to za 16 milijardi eura Nova povjerenica Dubravka Šuica dobila zeleno svjetlo u Bruxellesu: "Potrebna je suradnja s drugim europskim tijelima"

Komisija ističe da ta pojava nije raširena.

'Postoje dokazi da ljudi idu tamo gdje pronalaze posao, a ne socijalne beneficije. Nijedna zemlja članica nije dokazala da postoji rasprostranjena ili sustavna zloporaba socijalnog sustava od strane osoba iz drugih zemalja članica', rekao je u istoj raspravi povjerenik za zapošljavanje i socijalna pitanja Laszlo Andor.

Većina zastupnika također je u raspravi branila slobodu kretanja, ističući da bez toga nema ni jedinstevnog tržišta.

Reding želi europsku obavještajnu službu

Rasprava o socijalnom turizmu potaknuta je zabrinutošću u nekim zemljama članicama da će bugarski i rumunjski radnici preplaviti njihova tržišta rada nakon što je 1. siječnja istekla mogućnost restrikcija za ljude iz tih dviju najsiromašnijih zemalja. Najviše se o tome raspravlja u Velikoj Britaniji, gdje premijer David Cameron pokušava umiriti euroskeptičnu javnost najavama da će spriječiti socijalni turizam.

Preko 14 milijuna građana EU-a ima stalno prebivalište u nekoj drugoj zemlji članici. Najčešći razlog za odlazak u drugu članicu vezan je uz posao, a nakon toga slijede obiteljski razlozi. Stopa zaposlenosti među građanima EU-a koji imaju stalno prebivalište u drugoj članici je 67,7 posto, što je više od stope zaposlenosti među domaćim stanovništvom - 64,6 posto.

Komisija stalno ponavlja da od slobode kretanja radnika ne profitiraju samo oni nego i gospodarstva u kojima rade te da unatoč ekonomskoj krizi u EU-u i danas ima dva milijuna nepopunjenih radnih mjesta.

Što se tiče socijalnih beneficija, pravila EU-a kažu da građani EU-a koji imaju stalno prebivališe u drugoj zemlji moraju imati jednak tretman kao i državljani te zemlje. Međutim, postoji i propisi koji su namijenjeni sprječavanju zloparaba.

Tako zemlja članica nije dužna dati socijalnu pomoć građaninu EU-a u prva tri mjeseca njegova boravka. U razdoblju između tri mjeseca i pet godina, malo je vjerojatno da netko može dobiti socijalnu pomoć, jer je uvjet za dozvolu boravka imati posao ili dovoljno sredstava za život.

Tek nakon pet godina legalnog boravka, zemlja domaćin mora tretirati stranog državljana iz druge članice jednako kao i svoje građane. (Hina)

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook