Na početku ročišta tužiteljstvo je zatražilo puštanje video dokaznog materijala iz Dalja, u kojem je Antunović prepoznao pravoslavnu crkvu u Dalju te razorenu policijsku postaju.
Pročitajte i ovo
Dan sjećanja
Stravičan ratni zločin za koji je odgovarala samo jedna medicinska sestra: Gdje je pravda?
Bliži se tužna obljetnica
Potresna sjećanja iz vukovarske bolnice: "Sestro, ako nemaš vode da me umiješ, nemoj me ni krvlju kupati''
>> Hadžić se osmjehivao tijekom izlaganja uvodne riječi tužiteljstva
Antunović je opisao kako ga je tadašnji poznanik zaustavio na biciklu na cesti i uperio pušku u njega te mu zapovjedio da siđe, što je i učinio. Antunović ga je identificirao kao srpskog civila Sinišu Glodića, koji mu je poručio da se javi njegovom ujaku, nakon čega je kombijem prebačen u Dalj na ispitivanje.
Po izlasku iz kombija, Antunović je rekao kako je odveden u sobu za ispitivanje u Dom kulture, gdje su ga pitali o HDZ-u, broju hrvatskih vojnika i slično. 'Nisam znao odgovore i nisam mogao reći puno o HDZ-u, jer nisam išao na skupove i mitinge', pojasnio je svjedok.
'Nakon nekog vremena odveli su me u ćeliju. Kad sam ušao u ćeliju vidio sam šestero ljudi, sve sam ih prepoznao', dodao je svjedok. Naglasio je i kako je jedan od njih bio vidno ozlijeđen po glavi. Svi u ćeliji bili su muškarci.
Opisao je kako su on i ostali zarobljenici korišteni kao radna snaga te kako su čistili korov i prostorije. Kad je pitao jednog od stražara hoće li ih ikad pustiti, on ga je ošamario i izveo u dvorište, gdje ga je dočekao ujak Siniše Glodića, Stevo i rekao mu kako ga želi zaštititi, ali da je dobio što je zaslužio, jer razmišlja o bijegu.
Žrtve za premlaćivanja birali su tijekom noći, a odabirali su ih tako da u njih upere svjetiljku te bi ta osoba bila odvedena u susjednu prostoriju, gdje bi ih tukli, objasnio je svjedok Antunović. Napomenuo je kako je svako jutro za njih počinjalo vrijeđanjem, psovanjem i pljuvanjem.
Opisao je i kako su ga odveli u prostoriju, gdje su ga mučili tako da su ga udarali palicom po golim stopalima. Antunović se prisjetio kako je noge stavio na stolicu, kako su mu zapovjedili, te bi ga palicom dvadesetak puta izudarali svom snagom po stopalima. 'Bol je bila nepodnošljiva', rekao je svjedok. Nakon toga su ga odveli u podrum, gdje je bio bazen vode i naredili mu da se okupa, nakon čega je morao napuniti dvije kante vode i oprati WC-e golim rukama. Tek dana je dobio nešto kruha za jelo.
Željko Čizmić, glavni ispitivač, nakon toga, pitao ga je zašto je prljav i mokar, a kad mu je Antunović sve opisao, Čizmić je bio ljut, no svjedok smatra kako je to nije bila iskrena ljutnja, jer je sigurno morao znati za premlaćivanja. Nakon toga mu je rekao kako će ga pustiti te su mu dali propusnicu pa se Antunović vratio kući, no nije dugo bio na slobodi, jer su ubrzo došli po njega usred noći i odvezli ka nazad u Dom kulture u Dalju.
Na jednom od ispitivanja prisutan je bio i Željko Ražnjatović Arkan, koji ga je pitao prepoznaje li ga. Kad je Antunović rekao kako ne zna tko je pa ga je Arkan udario i predstavio se kao vođa 'Delija' i vođa pobunjenih Srba.
U zatvoru je proveo 14 do 15 dana i noći. Svakog dana bio je žrtva verbalnog i fizičkog zlostavljanja, rekao je. Sve to odigravalo se u listopadu 1991. godine. 'Rezali su mi kosu tupim nožem ili bajunetom', opisao je Antunović i dodao kako je tad imao kosu do pola leđa. Istaknuo je kako su čuvari tukli njega i druge bez ikakvog povoda i razloga.
Isto tako, prisjetio se Antunović, kako su mu pod prijetnjom oružjem zapovjedili da pjeva hrvatsku budnicu 'Usatni bane', a nakon toga i jugoslovensku himnu, što glasnije može. Kako je imao tetovažu HDZ-a na ruci, naredili su mu da izbriše tu tetovažu pa je cigaretama palio kožu kako bi skinuo tetovažu. To je trajalo nekoliko dana, ali je uspio spriječiti da mu odrežu ruku ukoliko ne odstrani tetovažu.
Tužiteljica je pitala svjedoka je li ikad imao susret s takozvanim 'vojvodom', a Antunović je potvrdno odgovorio. Došao je jednog kišnog jutra, zapovjedio Antunoviću i dvojici drugih zarobljenika da se počnu šamarati i da udare jedan drugom onoliko puta koliko imaju godina. Antunović je rekao kako ga je onda udario i Vojvoda. Nakon toga, vojvoda je Antunoviću poručio kako ga niko neće dirati dok je on tamo i ponudio mu cigaretu.
Tužiteljstvo je nakon kraće pauze zatražilo prikazivanje fotografije pukovnika Milorada Stričevića, kojeg je svjedok Antunović prepoznao. Na idućoj fotografiji prepoznao je Arkana i Stričevića. Prikazan je i kratak video materijal u kojem je Antunović prepoznao Arkana, Hadžića te Milorada Stričevića.
Na Božić 1991. godine Antunović priča kako je ponovno odveden, ali su ga tog puta odveli Arkanovi ljudi i doveli ga u njegov kamp za obuku, gdje je lisicama bio vezan za ženu, koju su udarali palicom, jer je slavila katolički Božić. Nakon toga su ga odvojili i odveli u sobu za ispitivanje, gdje ga je ispitivao Stričević. Tad im je rekao kako se sjetio odvođenja jednog muškarca koji je imao bradu u obliku slova 'U'.
Tad je Antunović dobio palicom po vratu, na što je Stričević reagirao zabranom i rekao mu kako je taqj čovjek 'rješen'. Ponudio ga je cigaretom i rekao mu kako može ići kući.
Na Uskrs 1992. godine pred kuću njegove tete i ujaka stigao je džip s Arkanovim vojnikom, koji im je poručio da se brzo spakiraju jer će biti poslani u Osijek. Ukrcali su se na autobus i krenuli su prema Osijeku. Antunović se sjeća kako su za Osijek išla dva autobusa.
Autobusom su stigli pred selo nemetin, do kojeg su morali pješke, a u Nemetin su stigli kad je već pao mrak. Dočekali su ih hrvatski vojnici i pružili im pomoć i dali im lijekove, nakon čega su vozilima Hitne pomoći krenuli prema Osijeku. Istovremeno je počelo i granatiranje Osijeka, no svi su sretno stigli u Osijek.
Na redu je ispitivanje odvjetnika obrane, koji je Antunovića pitao oko detalja prvog privođenja u listopadu 1991. godine. Svjedok je rekao nakon čitanja njegove pismene izjave iz 1999. godine kako je možda pobrkao vrijeme događanja kod prvog privođenja, ali kako zna što se dogodilo.
Nakon polusatne pauze, odvjetnik obrane krenuo je čitati podatke iz jednog od dokumenata, ali je zbog sigurnosti osobe koja se spominje u njima zatražio zatvoreno čitanje, kako se ne bi otkrio identitet te osobe i dovelo ju se u opasnost.
Tužitelj je pitao svjedoka sjeća li se Tomislava Merčepa i sjeća li se da je Merčep u svojem govoru na skupu HDZ-a iz 1991. godine rekao kako je dobio direktivu napraviti vojnu jedinicu unutar stranke, na što mu je Antunović rekao da ne zna ništa o tome.
Antunović je tužitelju opisao događaje s kraja srpnja 1991. kada je počelo granatiranje i uništen Vodovod u Erdutu. U to su vrijeme, prema riječima Antunovića, u Erdut stigli pripadnici hrvatskog Zbora narodne garde koji su 'nosili puške i kretali se selom ali nije bio siguran što su točno radili'.
'Tijekom noći, krajem srpnja, čule su se eksplozije pa smo se moja teta i ja sakrili ispod kreveta. Nisam mogao odrediti od kuda stiže pucnjava, ali su mi drugi dan ljudi ispričali da je dolazila s druge strane mosta, iz Srbije', kazao je Antunović. Ujutro je, kako je ispričao, s Dobrovoljnim vatrogasnim društvom obišao Vodovod da vidi što se desilo i da li može pomoći.
'Vodovod je bio granatiran, sve je bilo srušeno, bilo je paljevine i krvi', rekao je Antunović i objasnio da je krvi bilo na madracima na kojima su spavali hrvatski vojnici. Prema njegovim riječima, 1. kolovoza je krenuo na autobus, prema vinogradu, ali policija je stigla i poslala ga s tetom kući, tvrdeći da je napadnuta policijska postaja u Dalju. Istog dana je čuo da su u Erdut stigli tenkovi.
'Nisam osobno vidio da tenkovi ulaze u mjesto....ali sam se kasnije u to uvjerio', rekao je Antunović. Opisao je kako je puno ljudi otišlo u zbjeg prema Aljmašu kako bi brodom pobjegli u Osijek. Nakon tjedan dana što nije izlazio iz kuće 'jer ga je bilo strah', išao je potražiti brata i njegovu obitelj, ali su oni također već bili otišli prema Osijeku, objasnio je Antunović na kraju prvog dana svjedočenja.
Antunović je završio sa svjedočenjem. Suđenje se nastavlja sutra u 9 odnosno 9:30 sati uživo.
Suđenje Goranu Hadžiću, kojeg tužiteljstvo tereti za zločine protiv čovječnosti i zločine počinjene kršenjem ratnog prava i običaja, nastavlja se u srijedu iznošenjem iskaza istog svjedoka. Hadžića se tereti za progone, ubojstva i druge ratne zločine počinjene nad Hrvatima i ostalim nesrbima u Vukovaru i okolici. Optužen je za niz drugih ratnih zločina na okupiranim dijelovima Hrvatske, a odgovarat će i za ubojstvo više od 200 zarobljenika na Ovčari. ICTY ga također tereti i kao člana udruženog zločinačkog pothvata pod vodstvom Slobodana Miloševića, koji je imao za cilj trajno ukloniti Hrvate i druge nesrbe s područja koja su ušla u sastav samoproglašene SAO Krajine.
Sudskim vijećem u predmetu Hadžić predsjeda belgijski sudac Guy Delvoie, a njega čine i i sudac Burton Hall s Bahama i Antoana Mindua iz Konga. Na čelu tužiteljstva je Amerikanac Douglas Stringer.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook