Ovi mladići ispričali su svaki detalj onoga što se događalo kada je više od 800 ljudi izgubilo život

Kada se više od 800 ljudi prošlog mjeseca utopilo u Mediteranu, Ibrahim Mbalo zamalo se pridružio mrtvima na dnu mora. Kada je brod počeo tonuti 20-godišnji radnik iz Gambije bio je zarobljen pod vodom ispod palube, bez mogućnosti bijega.

Pročitajte i ovo Gdje je nestala solidarnost? Tisuće ljudi na obalama otoka tragedije, ali i nade: "Oduprite se iskušenju da jašete na strahovima ljudi'' Blizu otoka Lampedusa Tragedija na Mediteranu: U brodolomu poginuo 41 migrant, samo nekoliko ih je preživjelo

'Hoću li umrijeti? Ili ću preživjeti?', razmišljao je.

Zahvaljujući upornosti i sreći postao je jedan od samo 28 mladića koji su s broda izašli živi. A njih trojica za Guardian su ispričali detalje tragedije. Njihovi iskazi predstavljaju najdetaljnija javna svjedočenja, kako o katastrofi, tako i o životima protagonista.

Samba Kamar (20) zapravo nije ni želio biti na tom brodu. Dom u Maliju napustio je 2013. godine nakon što je građanski rat učinio život neizdrživim. Tijekom idućih nekoliko mjeseci putovao je prema sjeveru Libije, plaćajući različitim krijumčarima da ga voze kroz pustinju. Na svakoj stanici na trasi radio je kako bi platio sljedeću etapu putovanja. Gotovo je umro od žeđi u pustinji južno od Libije kada se krijumčarev auto pokvario zbog čega su ostali nasukani danima. Pretučen je i opljačkan u Sabhi, prije dolaska u Tripoli krajem 2013. godine.

'Borci ISIS-a ulaze u Europu skriveni na brodovima s imigrantima'

Godinu dana radio je za bogatog Libijca. Do kraja veljače 2015. godine nisu mu bila plaćena četiri mjeseca rada. Šefu je rekao da želi svoj novac kako bi platio povratak u Mali, no, umjesto da mu da gotovinu, muškarac je rekao da će mu platiti put i predao ga krijumčarima.

'Mislio sam da idemo u Mali. Ali vozio me u automobilu oko 50 kilometara, a onda ostavio na mjestu gdje su bili ljudi poput mene', prisjetio se. Na tom mjestu prepoznao je svog 17-godišnjeg polubrata Yamadoua.

Njih dvojica i ostali zatvorenici držani su pod prisilom u tijesnoj kući 18 dana kada su se pojavili naoružani ljudi koji su im rekli da moraju ići na brod.

Još jedna slična priča

Priča 23-godišnjeg Omara Diawara iz Malija slična je ovoj. Od kuće je otišao zbog rata s idejom da u Libiji zaradi dovoljno novca za nastavak školovanja nakon što nestanu tenzije u glavnom gradu Malija. U Tripoliju je radio kao nadničar, a onda su mu na ulici prišla dva muškarca i ponudila mu posao. Ušao je u njihov automobil - a oni su ga oteli.

400 migranata zaustavljeno prije isplovljavanja iz Libije

Šest tjedana otmičari su do njega pokušali izvući otkupninu.

'Tražili su da nazovem svoju obitelj, ali ja nemam roditelje. A onda su shvatili da nemam novac', ispričao je. Nakratko je pobjegao, ali tri dana kasnije uhvatila ga je ista banda. Zaključali su ga u kuću blizu mora u kojoj je proveo mjesec i pol dana. Jedne noći rekli su mu da se ukrca na maleni gumeni čamac.

Smrt u pustinji

Mbalo je, od trojice mladića s kojima su novinari razgovarali, bio jedini koji je htio ići u Europu, iako ni njemu to nije bio prvi izbor. U Tripoli je stigao u prosincu prošle godine. U Libiju je došao zaraditi novac jer nakon što je njegov otac prestao raditi više nije mogao plaćati njegovo školovanje zbog čega je napustio školu.

Radio je kod muškarca koji mu je isplaćivao dnevnice i relativno ga poštivao. No, za njega je Libija i dalje predstavljala noćnu moru. Zato je nakon nekoliko mjeseci rekao šefu da želi otići. Nakon što je već jednom prošao traumu putovanja kroz pustinju, nije to želio ponoviti.

FOTO Migranti koje nitko ne želi već tjednima plutaju morem: 'Kod nas nisu dobro došli'

Objašnjava da ako netko želi ići u Gambiju, postoji mogućnost da će ga krijumčari odvesti u pustinju i ostaviti tamo da umre. Zato se mnogi ljudi ne vraćaju.

Umjesto toga, šef Moussa ga je odvezao u Garabulli, poznato krijumčarsko čvorište na libijskoj obali koje se nalazi istočno od Tripolija. Moussa je krijumčarima platio oko 350 funti da Mbaloa ukrcaju na brod. Mladić je zatim kao i ostali odveden u kuću gdje je uguran u sobu prekrcanu migrantima. Tamo se slučajno susreo sa svojim prijateljem Haorunom. Jednu večer, dva tjedna kasnije, napokon su ih odvezli do mora, ili kako Mbalo kaže - rijeke.

Sjediti ili umrijeti

Na plaži su se Mbalo, Diawara i Kamar susreli sa stotinama drugih migranata koji su čekali u tami. Bilo je onih iz zapadne Afrike, ali i sa istoka. Neki su čak došli iz Bangladeša. Cijena koju su plaćali krijumčarima ovisila je o tome što su krijumčari mislili koliko mogu priuštiti. Neki su platili čak 3500 funti, a Diawara ništa. Razlozi zbog kojih se to dogodilo ostaju nejasni.

Krijumčari naoružani puškama raspodijelili su ih u osam ili devet skupina od po stotinu migranata. A onda su stigli veliki gumeni čamci.

Ili ću umrijeti ili ću otići u Italiju, razmišljao je u tim trenucima Mbalo. Treća opcija bila je da ga uhite libijski obalni čuvari i odvedu ga u zatvor gdje bi platio kaznu i izašao.

Skupinama na gumnjenacima, pod prijetnjom smrću, naređeno je da sjede. Jednog muškarca koji je ustao krijumčar je navodno bacio u more da se utopi.

Svakom brodu trebalo je 20 minuta da stigne do većeg broda koji je bio usidren oko kilometar i pol od obale. Bio je to čelični trgovački brod. Ukrcavanje je trajalo nekoliko sati. Naoružani muškarci usmjeravali su svakog migranta na određeno mjesto na brodu tako da se teret ravnomjerno rasporedi.

Iako se opisi broda koje su dali preživjeli ne poklapaju u potpunosti, vjeruju da su bile najmanje tri razine - jedna na dnu pokraj motora, drugi u sredini sprozorima i treća na vrhu koji je bio na otvorenom.

Svatko na svom dijelu

Diawara je bio na palubi, Kamar u sredini, a Mbalo na samom dnu. Toplina motora učinila je iskustvo nepodnošljivim, ali naoružani čuvari nisu dopuštali Mbalu da se pomakne. Da je pokušao izaći ubili bi ga. Život nije bio puno bolji ni za Kamara. Bilo mu je loše, a i ljudima oko njega. Mnogi su, uključujući njega, povraćali.

Malo prije zore većina krijumčara se iskrcala. Među onima koji su ostali bio je Mohammed Ali Malek koji je uhićen u Italiji i optužen za ubojstvo, ali njegov odvjetnik tvrdi da je bio samo putnik, te da su ga putnici prozvali zbog njegove blijede kože.

Kada je brod krenuo, Mbalo se mogao slobodno kretati pa se na srednnjoj razini priključio prijatelju Harounu. Bila je to odluka koja mu je kasnije spasila život.

I Kamara je doživio ono što se će pokazati kao trenutak koji mu je promijenio život. Izmučenog su ga ispratili do palube na otvorenom.

Oko 18 sati brod se kretao bez incidenta. Putovali su polako. Brodovi koji se kreću prema Italiji ne moraju uvijek doći do talijanskih voda. Ponekad plove međunarodnim vodama pa pozovu u pomoć talijansku obalnu stražu i čekaju najbliži europski brod da ih spasi.

U ovom slučaju, obalna straža u Rimu pozvala je u pomoć najbliži trgovači brod imena 'King Jacob', ogromno, 146 metara dugo plovilo. Sto metara od broda s migrantima taj je brod usporio do zastoja.

VIDEO Preživjeli strahote pokušavajući se domoći europskog tla

Mbalo se sjeća da su se u tom trenutka na njihov brodu dva člana posade spustila na niže razine. 'Veliki brod dolazi', rekao je jedan od njih i podjsetio ih da izbjegavaju nagle pokrete da ne izbace brod iz ravnoteže.

'Svi mirno sjedite i odlazite jedan po jedan na veliki brod', rekao je.

Ono što se dogodilo ubrzo možda nikad neće biti razjašnjeno. Kamar je sjedio na palubi povremeno gubeći svijest, Mbalo ispod palube ništa nije vidio, a Diawara, iako vani, nije mogao vidjeti što radi kapetan za kormilom.

Sigurno je da su, dok su se približavali brodu King Jacob, u jednom trenutku ubrzali. Razloge zna samo kapetan. Rezultat je bio udaranje u bočnu stranu velikog borda.

Nagon za preživljavanjem

Diawara kaže da se brod nagnuo na lijevu stranu za 90 stupnjeva dok dva broda nisu bila u paralelnom položaju. Tada je počelo prevrtanje. Diawara se u sekundi stvorio kraj velikog broda i skočio na njega te niti u jednom trenutku, kaže, nije dotaknuo vodu.

Nekoliko metara dalje bio je Kamar koji se sjeća samo trzaja u trenutku nestreće. Nakon toga nastao je kaos. Rečeno mu je da su udarili u drugi brod, a iako izmučen, u njemu se probudio intinkt za preživljavanjem. Dok se brod naginjao zgrabio je stvar najbližu sebi. Bio je to komad užeta zavezan za brod. Neko vrijeme stiskao je uže i visio u zraku, a onda se pustio i pao u more. Zgrabio je komad krhotine koji je plutao kraj njega. Uočila ga je posada s velikog broda te ga izvukla iz mora.

Bio je jedan od 22 spašenih ljudi tu noć.

Zabrobljen unutar trupa broda, Mbalo je bio suočen s najgorom sudbinom. Nakon sudara, zaglavio je sa stotinama ljudi koji su pokušavali pobjeći. No, rijetki su uspjeli. Dok je brod tonuo, mnogi su bili zarobljeni pod vodom, a bilo je puno onih koji nisu znali plivati pa su grabili što god se nalazilo oko njih. Jedan čovjek je zagrabio Mbaloa za nogavicu i odvukao ga prema dnu.

Život u Gambiji doveo ga je do ovog trenutka, ali dok se borio ispod površine spasio ga je način na koji je odgajan. Vikendi koje je provodio na moru učinili su ga izvrsnim plivačem, a zahavljujući snažnim plućima mogao je dugo roniti.

Više od 5600 imigranata spašeno na Mediteranu u posljednja tri dana

Kada ga je muškarac uhvatio za nogavicu nije paničario. Otkopčao je hlače i izmigoljio se iz njih, skinuo košulju i kroz gomilu tijela probijao se prema vrhu. Kroz otvoreni prozor izašao je na površinu. Njegov prijatelj Haorun utopio se, kao i brat Yamadou. A nakon što je zarobljen pod vodom proveo tri ili četiri minute Mbalo je preživio.

Njegova trauma tu nije završila. King Jacob bio je nešto dalje i svaki put kada bi Mbalo pokušao doći do njega činilo mu se da ga valovi guraju još dalje od njega.

'Pokušavao sam i pokušavao, a onda sam vidio još jedan brod. Slijedio sam ga i slijedio. A onda su vidjeli da dolazim', ispričao je. Posada ga je spasila. Kada je napokon bio na brodu, srušio se.

Neizvjesna sudbina

Mjesec dana kasnije on i njegovi preživljeli kolege suočeni su s neizvjesnom sudbinom. Žive u selu u sicilijskoj dolini koje je izgrađeno za obitelji američkih mornara koji su radili u obližnjoj pomorskoj bazi. Prije pet godina pretvoreno je u smještaj za tražitelje azila.

Mogu li mladići ostati tek se treba odlučiti i ovisi o dugotrajnom procesu traženja azila. Dok čeka, Diawara uči talijanski i engleski jezik.

Mbalo kaže da želi raditi, bilo što. Zahvaljuje Bogu što je ostao živ.

Vrlo sam sretan, rekao je, a kada je skinuo jeftine sunčane naočale izvirile su njegove krvave oči. Kaže da su još uvijek crvene od morske soli.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook