I onaj dio Carolina mosta koji se nije urušio u nesreći koja se dogodila prije tri mjeseca mora biti srušen. Most je, barem ono što je od njega preostalo, preopasan za promet, a razlog je korozija, odnosno narušavanje statike mosta nakon pada jednog njegova dijela u rijeku Lab, pokazala je ekspertiza koju je predstavio Steffen Marx, profesor s Tehničkog sveučilišta (TU) u Dresdenu.
"Carolin most vrijedna je građevina, ali s obzirom na postojeću konstelaciju isključujemo mogućnost djelomičnog puštanja mosta u promet", kazao je stručnjak za mostove na posebnoj sjednici Gradskog vijeća Dresdena.
Stručnjaci iz cijele Njemačke koji su radili na istrazi mogućih razloga koji su doveli do urušavanja mosta bili su šokirani onim što su vidjeli na Carolinu mostu, rekao je Marx. Korozija je u tolikoj mjeri bila napredovala da su prilikom očevida na licu mjesta doslovno popucale žice, odnosno sajle koje su osiguravale konstrukciju. "Nešto tako brutalno nikada nisam vidio", dodao je njemački stručnjak za mostove, piše Deutsche Welle.
Dijelovi mosta, i onog urušenog, ali i dijela koji nije bio urušen, istraženi su i u laboratoriju, gdje su potvrđene sumnje koje su Marx i njegovi kolege imali prilikom očevida na licu mjesta: "U laboratoriju smo bili konfrontirani s užasom. Otkrili smo mnoštvo malih pukotina. Radilo se o puknućima koja su sezala gotovo do sredine čeličnih dijelova konstrukcije."
Ekspert za mostove prilikom prezentacije svoje ekspertize naglasio je da njegov tim ne može preuzeti odgovornost za puštanje u promet dijela mosta koji se nije urušio u nesreći početkom rujna: "Čim bismo ga pustili u promet, oštećenja na mostu bi se povećala, a u jednom trenutku konstrukcija bi mogla puknuti poput stakla i odjednom se srušiti u rijeku Labu."
Most izgrađen za vrijeme DDR-a
Marx smatra da se konvencionalnim metodama nije moglo predvidjeti urušavanje dijela Carolina mosta. Radilo se o kombinaciji raznih faktora, dodao je. Prve pukotine u mostu, kako je naglasio njemački stručnjak, otkrivene su već u 90-im godinama prošlog stoljeća, odnosno početkom ovog milenija: "Most je bio intenzivno nadziran, vrlo se pažljivo istraživalo. Lako je sad donositi ocjene, ali bile su potrebne vidovnjačke sposobnosti da se uoče mogući problemi i izvuku odgovarajući zaključci."
Carolin most pušten je u promet 1971. godine, on povezuje centralni dio Dresdena s novim, sjevernim dijelom toga grada (Neustadt). Grad Dresden priopćio je da su uobičajene, odnosno redovite kontrole stanja u kojem se nalazi most bile provedene u skladu sa zakonskim propisima.
Prvi problemi na mostu, kako tvrde stručnjaci, dogodili su se već tijekom gradnje. U ekspertizi dresdenskog tima stoji kako je vlaga koja je ušla u konstrukciju tijekom građevinskih radova prije više od pola stoljeća bila razlog za mikrobiološki induciranu koroziju.
U godinama koje su slijedile u unutrašnjosti konstrukcije korozija je polako nagrizala čelične noseće dijelove, a u kombinaciji s umorom materijala čelične su sajle jednostavno popustile, tako da je dio mosta završio u Labi.
"Kod takve vrste korozije vodik prodire u metalne materijale, a u kombinaciji s umorom materijala to sve dovodi do pukotina, materijal s vremenom postaje lomljiv", objasnio je Marx i dodao kako se taj proces nije moglo zaustaviti mjerama izvana. Mostu je, pojednostavljeno govoreći, istekao rok trajanja, a nije bilo šlamperaja prilikom gradnje.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
