April Hubbard, 39-godišnja je umjetnica koja je, iako nije terminalno bolesna, dobila odobrenje za potpomognutu smrt prema sve liberalnijim zakonima Kanade.
Planira umrijeti nekoliko mjeseci prije svog nadolazećeg 40. rođendana. Bit će joj u društvu male skupine obitelji i prijatelja. April planira biti u velikom udobnom krevetu za ono što naziva "prilikom za proslavu", kada će medicinski stručnjak ubrizgati smrtonosnu dozu u njezinu krvotok.
"Želim biti okružena ljudima koje volim, da me svi zagrle i da udahnem svoj posljednji dah, okružena ljubavlju i podrškom", kaže.
April je rođena s spina bifidom, a kasnije joj su dijagnosticirani i tumori na bazi kralježnice, što, prema njenim riječima, ostavlja trajnu, onesposobljavajuću bol. Već više od 20 godina prima snažne opioide protiv bolova i u ožujku 2023. godine podnijela je zahtjev za Medicinsku pomoć pri umiranju. Iako bi mogla živjeti desetljećima s tim stanjem, kvalificirala se za prijevremeni kraj života sedam mjeseci nakon podnošenja zahtjeva. Za one koji su terminalno bolesni moguće je dobiti odobrenje u roku od 24 sata.
"Moj bol i patnja rastu, a više nemam kvalitetu života koja me čini sretnom i ispunjenom", kaže April. Svaki put kad se pomakne ili udahne, osjeća da joj se tkiva s baze kralježnice "vuku kao guma koja se previše rasteže", te da su joj donji ekstremiteti preplavljeni agonijom.
O prijedlozima za legalizaciju potpomognute smrti raspravlja se i u Engleskoj i Walesu. U studenom 2024. poslanici su načelno podržali te planove, ali su nakon toga uslijedili mjeseci detaljne rasprave – te su potrebna dodatna glasanja u Domu zastupnika i Domu lordova prije nego što bi zakon uopće mogao stupiti na snagu.
Kritičari tvrde da je Kanada primjer sklizavog terena, što znači da čim se usvoji zakon o potpomognutoj smrti, on će neizbježno proširiti svoj opseg i imati manje zaštitnih mjera.
Kanada sada ima jedan od najliberalnijih sustava potpomognute smrti na svijetu, sličan onom koji se primjenjuje u Nizozemskoj i Belgiji. Uvela ga je 2016. godine, prvotno za terminalno bolesne odrasle osobe s ozbiljnom i neizlječivom tjelesnom bolešću koja uzrokuje nepodnošljivu patnju. Godine 2021. uklonjen je zahtjev da osoba mora biti terminalno bolesna, a za dvije godine kanadska vlada planira odobriti i za odrasle osobe koje imaju isključivo mentalnu bolest bez tjelesnog oboljenja.
Protivnici tvrde da se smrt počinje doživljavati kao standardna opcija liječenja za osobe s invaliditetom i složenim medicinskim problemima.
"U Kanadi je lakše dobiti medicinsku pomoć pri umiranju nego dobiti državnu podršku za život", rekao je Andrew Gurza, savjetnik za podizanje svijesti o invaliditetu i Aprilin prijatelj.
Andrew, koji ima cerebralnu paralizu i koristi invalidska kolica, kaže da poštuje Aprilinu odluku, ali dodaje: "Da se moj invaliditet pogorša, a moje potrebe za njegom porastu, i dalje bih htio biti ovdje. Znati da postoji zakon koji kaže da lako možete prekinuti život - to je jednostavno stvarno zastrašujuće".
Prije odobrenja, April su ocjenjivala dva neovisna liječnika koji su joj morali pružiti informacije o načinima ublažavanja patnje te ponuditi alternativne tretmane.
U 2023. godini zabilježeno je 15.343 smrtnih slučajeva putem medicinske potpomognute smrti, što predstavlja otprilike jednu od svakih 20 smrti u Kanadi – udio koji je dramatično porastao od 2016. godine i jedan je od najviših na svijetu. Prosječna dob korisnika bila je 77 godina.
Doktorica Konia Trouton u svojoj je karijeri mnogim ljudima pomagala u medicinski potpomognutoj smrti. U svojoj medicinskoj torbi stalno ima stetoskop, ali... "Čudno je, danas ga više koristim da utvrdim da netko nema otkucaje srca nego što ga koristim da utvrdim ima li ih", rekao je.
Nekih 96 posto korisnika spada u prvu skupinu gdje je smrt razumno predvidljiva.To su pacijenti na putu prema smrti, što može obuhvaćati nekoga tko ima brzo rastući rak i ima samo tjedne života ili nekoga s Alzheimerovom bolesti koji bi mogao imati pet do sedam godina.
Preostalih 4 posto spada u drugu skupinu. To su odrasle osobe, poput April, koje ne umiru, ali imaju patnju koju smatraju nepodnošljivom zbog ozbiljnog i neizlječivog medicinskog stanja.
Doktorica Ramona Coelho smatra da ovo izmiče kontroli. "Ne bih ni nazvala to skliskim terenom, Kanada je pala s litice. Kada su ljudi imali suicidalne ideje, upoznavali smo ih sa savjetovanjem i njegom, a kod ljudi s terminalnim bolestima i drugim oboljenjima mogli smo ublažiti tu patnju i pomoći im da imaju bolji život. A sada vidimo da je to prihvatljiv zahtjev za umiranje i vrlo brzo prekidanje života".
Dakle, je li Kanada primjer skliskog terena? Sigurno je istina da su kriteriji prihvatljivosti dramatično prošireni od kada je zakon uveden prije devet godina, pa bi za kritičare odgovor bio jednoglasno da – te služi kao upozorenje za Britaniju, javlja BBC.
April zna da bi neki ljudi, gledajući je, mladu ženu, mogli pitati zašto bi htjela umrijeti. "Mi smo majstori skrivanja i ne dopuštamo ljudima da vide da patimo. Ali u stvarnosti, postoje dani kad to jednostavno ne mogu sakriti, i dani kada ne mogu podići glavu s jastuka niti mogu jesti više. Nije način na koji želim živjeti još 10, 20 ili 30 godina", rekla je.
