O ovome se danas u Njemačkoj najviše priča

Bivši DDR je 2013. imao 12,5 milijuna stanovnika, dok je 1991. taj broj iznosio 14,5 milijuna. Stanovništvo istoka zemlje predstavljalo je nakon ujedinjenja 18 posto ukupnog stanovništva Njemačke, a 25 godina kasnije 15 posto. Od 1990. veliki broj istočnih Nijemaca je otišao na zapad koji je tada ekonomski bio daleko atraktivniji, a to iseljenje prati i "jaki deficit novorođenih", pojasnio je direktor Ureda Roderich Egeler.

Pročitajte i ovo Iza svega je Rusija? Njemački ministar o oštećenom podvodnom kablu: "Nitko ne vjeruje da se radi o nezgodi" Odluka SAD-a na testu "Ukrajinci ne bi trebali čekati da rakete prijeđu granicu", kaže Baerbock, ali njemačka i talijanska vlada misle drugačije

Zbog odlaska ljudi i starenja stanovništva oporavak industrije na području nekadašnjeg DDR-a daleko je sporiji. Iako je 1991. proizvodnja tamo činila tek 3,7 posto ukupne industrijske proizvodnje u ujedinjenoj Njemačkoj, da bi 2013. narasla na 8,7 posto, stručnjaci tvrde da je oporavak i dalje prespor. Taj je rast 2008. iznosio 9,4 posto, ali se nakon izbijanja financijske krize 2008. ponovo srozao.

Berlin obilježava 25. obljetnicu pada Zida

Nezaposlenost je 1997. iznosila 17,7 posto, gotovo dvostuko više nego u zapadnoj Njemačkoj. Iako nezaposlenost od pada Berlinskog zida postupno pada, i danas je stopa nezaposlenosti dvostruko veća na istoku nego na zapadu.

25. godišnjica ujedinjenja - Njemačka je opet središnja europska sila

Na dan njemačkog ujedinjenja prije 25 godina kancelar Helmut Kohl cijelom je svijetu poručio da će "iz njemačkog tla ubuduće klijati samo mir".

"Znamo da smo ujedinjenjem preuzeli veću odgovornost u međunarodnoj zajednici", napisao je Kohl 3. listopada 1990. u pismu svim zemljama s kojima je Njemačka imala diplomatske odnose.

Dvadeset i pet godina poslije, Njemačka nije sigurna u svoju ulogu u svijetu. Politički čelnici u Berlinu bježe od termina "svjetska sila", ali zemlja će se morati suočiti sa sve većom odgovornošću na međunarodnoj sceni.

I dok subotnja godišnjica uglavnom prolazi nezapaženo, suprotno od lanjske 25. godišnjice pada Berlinskog zida, fokus diljem svijeta usmjeren je na njemačku ulogu u grčkoj dužničkoj krizi, izbjegličkoj krizi i u rješavanju ukrajinskog sukoba.

Kao najveće europsko gospodarstvo, a sada i vodeća politička snaga, Njemačka ima dominantnu ulogu u Europskoj uniji.

Njemački politički čelnici drugi su razlog tome. Kancelarka Angela Merkel na čelu je vlade već deset godina i gotovo je sigurno najmoćnija žena Europe. Časopis Forbes misli i da je najmoćnija žena svijeta.

Iako je svjestan da mora prihvatiti veću odgovornost službeni Berlin nije siguran je li regionalna sila, velika sila ili svjetska sila. Pokušaj odgovora na to pitanje nerijetko izaziva nervozu među njemačkim političarima.

"Ne koristim se tim kategorijama. Nikad nisam upotrijebila izraz utjecajna sila ili velesila", rekla je nedavno Angela Merkel. "Naravno da smo stjecanjem kompletne suverenosti dobili veću odgovornost. Ali bez naših saveznika ne bismo postigli ništa", dodala je.

To odražava stajalište da bi Njemačka imala mnogo manje utjecaja bez članstva u EU-u i NATO-u, kao i stajalište da je Berlinu u najboljem interesu da umanjuje svoju važnost jer bi u suprotnom mogao završiti izoliran ili prenapregnut.

Sada, međutim, mnogi traže da ih Njemačka povede. Zemlja je preuzela mnogo od prostora koje su Sjedinjene Države ispraznile u Europi okrenuvši se azijsko-pacifičkoj regiji.

Činjenica da se i dalje malo govori o stalnom mjestu za Njemačku u Vijeću sigurnosti više govori o nesposobnosti UN-a da se reformira nego o Berlinu. Ali tijekom nuklearnih pregovora s Iranom, primjerice, Njemačka je sjedila za stolom s pet stalnih članica VS-a.

Politolog Herfried Muenkler govori o Njemačkoj kao "sili u centru" i obrazlaže da ta snaga proizlazi iz kombinacije ekonomske moći i moralnog autoriteta.

Njegov kolega Eberhard Sandschneider ne dvoji da je Njemačka svjetska sila, makar samo za jedno razdoblje.

Nitko u njemačkoj vladi neće otići tako daleko, a činjenica da je Njemačka uz bok Americi, Kini ili Rusiji izaziva i ponos i tjeskobu.

Ali trenutna izbjeglička kriza otkriva i probleme s kojima se Njemačka suočava kad preuzme veliku odgovornost. Također, treba pronaći načina kako se suprotstaviti centrifugalnim silama koje prijete razdoru Europe.

Stvari su postale nesigurnije. U prošlosti je bilo jasno detektirati odakle dolazi potpora, a odakle oporba, ali sada to ovisi samo o konkretnoj temi i problemu. Washington je, recimo, navikao na to da odluke mogu biti kontroverzne. Berlin je daleko od toga.

"Ako zauzmete stav, morate računati s kritikama. Čvrsta vanjska politika znači da vas neće svi voljeti", rekao je Sandschneider.

Berlin će se morati naučiti da će ga pri donošenju važnih odluka jedna strana smatrati spasiteljem, a druga žrtvenim jarcem.

Iduće godine Njemačka preuzima predsjedanje Organizacijom za europsku sigurnost i suradnju (OESS), koja je ponovo u centru pažnje zbog sukoba u Ukrajini. A od 2017. Njemačka će predsjedati skupinom G20 najjačih svjetskih gospodarstava.

Bit će dovoljno prilika da njemački lideri razmisle o tome kakva su sila. (Hina)

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook