Nakon više mjeseci rada na milijunima digitaliziranih zapisa u arhivu, muzej je u četvrtak objavio da počinje primati zahtjeve za informacijama, od preživjelih iz Holokausta i njihovih obitelji.
Pročitajte i ovo
Nestao na jezeru
Za ocem troje djece tragalo se 54 dana, dignuti dronovi, pozvani ronioci i potražni psi, a onda je uslijedio šok
Policija moli za pomoć
Jeste li ga vidjeli? Traktorom otišao brati gljive, od tada mu se gubi svaki trag
U kolovozu 2007. Međunarodna služba traganja, ogranak
Međunarodnog odbora Crvenog križa koja upravlja tim arhivom, počela je transfer dokumenata iz depozita u Bad Arolsenu u Njemačkoj u washingtonski muzej, te u izraelski memorijalni centar Yad Vashem i u varšavski Institut nacionalnog sjećanja.
Muzej u Washingtonu prvi je od tri muzeja koji će početi primati zahtjeve, za koji se istraživači nadaju da će pomoći preživjelima i njihovim obiteljima da dobiju dugo traženi odgovor na mučna pitanja. Oni vjeruju da čak i mala pojedinost može biti od neprocijenjive vrijednosti ostarjelim preživjelima.
Paul Shapiro, direktor muzejskog Centra za istraživanje Holokausta, izjavio je da je muzej ušao u taj projekt nakon što je od mnogih preživjelih i članova obitelji čuo koliko im je
psihološki važno da 'imaju u ruci kopiju stvarnog dokumenta, da vide potpis nekoga koga su izgubili..., kao jedinu vezu s trenutkom kada je ta osoba bila živa'.
Muzej upozorava da dokumenti - transportni listovi, zapovjedi
Gestapoa, logorske evidencije, dnevnici prisilnog rada, knjige umrlih - iako se odnose na 17.5 milijuna ljudi, nisu sveobuhvatna dokumentacija o sudbini milijuna žrtava Holokausta i preživjelih.
Većina dokumenata u arhivu pisana je rukom, neki i u staronjemačkoj gotici. Oni sadrže i varijacije u izgovoru imena, od kojih su mnoga zabilježena fonetski. To za sada onemogućuje da se veliki broj dosijea pretvori u oblik pogodan za digitalno pretraživanje.
Shapiro također kaže da bi preživjeli koji se nadaju da dosjei sadrže važne informacije o izgubljenim policama životnog osiguranja mogli biti razočarani, jer istraživači nisu našli dokaze da dosjei sadrže takve podatke.
Unatoč ograničenjima arhiva, povjesničari vjeruju da će podaci o 17.5 milijuna ljudi dodati teksturu priči o užasima nacističkih logora, u kojima su milijuni ljudi iscrpljivani radom do smrti ili su jednostavno istrebljivani s industrijskom djelotvornošću. U Holokaustu je ubijeno šest milijuna Židova ili jedna trećina tadašnjeg ukupnog broja Židova u svijetu.
Savezničke snage počele su prikupljati dokumente i prije završetka Drugog svjetskog rata i na kraju su ih povjerili Crvenom križu. Od 1995. arhiv je bio pod upravom komisije jedanaest država, koje su u studenom 2007. ratificirale sporazum o otvaranju arhiva.
Meeđunarodna služba traganja ICRC-a dovršila je digitalizaciju nekih 50 milijuna indeksnih kartica s polica u Bad Arolsenu koje ispunjavaju šest zgrada, a poredane jedna do druge pružale bi se 25 kilometara.
Ostatak arhiva, koji se odnosi na prisilni rad i logore za raseljene osobe, bit će prebačen u muzeje tijekom razdoblja od 2008. i 2010. godine.