'Milošević nije jedini krivac za politička ubojstva 90-ih'

Povodom tvrdnji, koje su se pojavile posljednjih dana, kako dosadašnji rezultati istrage upućuju na to da je osobno Milošević mogući nalogodavac pojedinih ubojstava iz tog razdoblja, beogradski mediji tvrde da će smrtonosni sustav nekadašnje Državne sigurnosti (DB) ostatie 'najmračnija sila u Srbiji' ukoliko Slobodan Milošević bude označen kao jedini krivac za politička ubojstva tijekom 90-ih godina.

Pročitajte i ovo sastao se s Dodikom Vulin otkrio što je najvažniji prioritet Srbije pa poručio: "Stvaranje srpskog svijeta je počelo" Pod pritiskom Još jedan srpski ministar podnio ostavku: "Zahvalan sam predsjedniku Vučiću"

Dok u pojedinim beogradskim tabloidima traje kampanja u kojoj se inzistira na tome da tužitelji imaju nova saznanja o naručenim političkim ubojstvima, istodobno se o tome službeno ne oglašavaju ni MUP, niti Specijalno tužiteljstvo za organizirani kriminal i Više tužiteljstvo u Beogradu.

Navodno, tvrdi se, novih dokaza ima u slučaju ubojstva Željka Ražnatovića Arkana, osuđivanog kriminalca i nekadašnjeg vođe paravojnih postrojbi tijekom rata u Hrvatskoj i Bosni.

Prikupljene informacije o ubojstvu Arkana 15. siječnja 2000. godine u beogradskom hotelu 'Intercontinental' ukazuju, po tvrdnjama tabloida 'Informer', na to da je riječ o političkom ubojstvu jer je Milošević navodno dao ubiti Arkana nakon što je saznao da pregovara s bivšom američkom državnom tajnicom Madeleine Albright i Haaškim tribunalom o svjedočenju protiv njega u optužbi za ratne zločine. Tribunal je i protiv Arkana 1997. godine napisao optužnicu zbog ratnih zločina, ali je ona objavljena tek u ožujku 1999.

Arkanovo ubojstvo naredio Slobodan Milošević?

Odvjetnik Ražnatovićeve obitelji Dušan Slijepčević tvrdi za beogradski list 'Blic' da se Miloševićeva uloga na suđenju za ubojstvo Arkana na sudu nije spominjala, ali da je 'bila očigledna umiješanost države u zločin'. Slijepčević, međutim, ističe da krivica ne može biti samo njegova, već da je u ubojstvu Arkana 'sudjelovala ekipa iz DB-a ili policije, a oni su bili predstavnici države'.

Od nekoliko ubojstva politički karakter izvjestan je u slučaju otmice i likvidacije nekadašnjeg predsjednika Srbije Ivana Stambolića te dva pokušaja atentata na oporbenog vođu Vuka Draškovića, u kojem su stradala trojica njegovih tjelohranitelja i brat Draškovićeve supruge.

Vođa Srpskog pokreta obnove Vuk Drašković u izjavi za Hinu inzistira na tome da pravda ne može biti zadovoljena samo konstatacijom da je 'šef države naređivao ubojstva, pogotovu što je odavno mrtav pa ne može odgovarati', već treba utvrditi 'tko je sve sudjelovao u tom lancu smrti'.

'Nema previše prostora za ekstremni optimizam da će potpuna istina izići na vidjelo dok se temeljito i korjenito ne demontiraju Miloševićeve službe sigurnosti i njihovi ostaci i repovi jer je to bio aparat, to je bila ta mašinerija ubijanja', kazao je Drašković.

Njegova je ocjena i da se države u regiji još nisu u potpunosti iskreno spremne suprotstaviti ostacima tajnih službi i njihovim metodama koje i dalje postoje na političkoj i društvenoj sceni. 'Ogromni su otpori raskidu s mračnom prošlošću tajnih službi i njihovih zločina, oni postoje ne samo u Srbiji već i u državama regije, u Bosni, Hrvatskoj, što je potvrdio i slučaj Perković', kaže Drašković.

Njegov je dojam da se budući premijer Aleksandar Vučić kani ozbiljno angažirati na raščišćavanju zločina iz 90-ih i 2000-ih godina i otkrivanju nalogodavaca, što se pokazalo nedavnim uhićenjem nekadašnjih visokih dužnosnika Državne bezbednosti zbog ubojstva novinara Slavka Ćuruvije. Drašković, međutim, ocjenjuje da nije dovoljna samo domaća politička volja, već da će za to biti potrebna i politička i stručna pomoć Europske unije kao i da bi se na ovim prostorima prevladale posljedice rata i moralno propadanje 'u kojem se zločin proglašava za vrlinu, a zločinci za heroje'.

Osim u pokušajima atentata na Draškovića, politički motivi su, smatra se, očiti i u slučajevima ubojstva dvoje novinara - Slavka Ćuruvije i Dade Vujasinović, a način na koji su ubijeni nedvojbeno ukazuje na umiješanost DB-a pa su u slučaju Ćuruvija i uhićeni nekadašnji visoki dužnosnici tajne policije koja ga je pratila do neposredno prije ubojstva.

Nedvojben 'politički potpis' ima i ubojstvo Ivana Stambolića, čiji sin Veljko tvrdi da je za Miloševićevu ulogu znao od prvog dana. 'To nitko drugi nije mogao uraditi osim Miloševića i njegove supruge', ustvrdio je Stambolićev sin za 'Blic'.

Predsjednik državnog povjerenstva za istragu ubojstva novinara Veran Matić izjavio je medijima u povodu kampanje o navodnom preokretu u razrješenju političkih ubojstava kako nema novih intenzivnih istraga i velikih prodora u vezi s ubojstvima 90-ih godina te da se ne vidi nikakav pomak na tom polju.

'Mislim da je ova vijest naučna fantastika. Nisam imao prilike vidjeti da postoji neka posebna aktivnost koja bi išla u smjeru da je neki prioritet razriješiti politička ubojstva iz devedesetih', rekao je Matić za 'Blic'. Prema tvrdnjama ovog lista, dosad nije pokrenuta nijedna istraga o sudjelovanju vojnih službi u likvidacijama tijekom 90-ih i 2000-ih godina.

Tadašnji ministar obrane SR Jugoslavije Pavle Bulatović, ubijen je rafalima iz 'kalašnjikova' 7. veljače 2000. godine, a taj zločin jedan je u nizu nerasvijetljenih, kao i ubojstvo visokog policijskog dužnosnika Radovana Stojičića Badže (1997.).

Oba slučaja vodio je istražni sudac Nebojša Simenunović, koji je i sam ubijen pod nerazjašnjenim okolnostima u studenom 2000. godine, a uoči prevrata i pada Miloševićeva režima 5. listopada 2000. prethodno je odbio potpisati uhidbeni nalog za vođe tadašnje srbijanske oporbe. Istraga o smrti suca Simeunovića je 2006. proglašena tajnom, a njegova je sestra ocijenila da su na taj način zaštićena imena Simeunovićevih ubojica i da su nekadašnje sigurnosne službe i dalje vrlo jake u Srbiji i da štite svoje ljude. (Hina)

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook