Masud Barzani, otac autonomije iračkih Kurda

U 71. godini, Masud Barazani, potomak slavne obitelji boraca za neovisnost, sin Mustafe Barzanija, povijesnog vođe kurdskog pokreta u Iraku, sada mora napustiti dužnost pošto je, unatoč brojnim međunarodnim upozorenjima, povjerovao, a uvjeravao i svoje pristaše da je kucnuo trenutak za uspostavu kurdske države u sjevernom Iraku.

Pročitajte i ovo Nevjerojatan govor Vučić traži nove ostavke zbog tragedije, a otkrio i hoće li posjetiti Putina: "Ako se ne dogodi smak svijeta..." "cirkus u javnosti" Odvjetnik otkrio je li Rotim povezan s Petračem pa komentirao prijepor EPPO-a i USKOK-a: "Bilo je pitanje vremena..."

Barzani nikada nije zaboravio da je rođen u prvoj "kurdskoj državi", efemernoj državi Mahabad u Iranu, koja je postojala samo godinu dana, u kojoj je njegov otac bio ministar sve dok je nisu slomile iranske postrojbe.

Masud Barzani je 1978. naslijedio oca na čelu Demokratske stranke Kurdistana. Tada se pojavio Džalal Talabani, koji je utemeljio Patriotsku uniju Kurdistana (UPK) i postao njegov suparnik.

Pakt sa Sadamom: mrlja u životopisu

Tijekom rata između Irana i Iraka (1980.-1988.) obje su stranke postale saveznice Iranu, a cijena koju su Kurdi za to platili bila je golema. Osveta Sadama Huseina 1988. bila je strašna: deseci tisuća ljudi su poginuli, stotine tisuća su raseljene, stotine sela uništene, a 5000 ljudi ubijeno je u napadu plinskim bombama na kurdsko sela Halabja.

Tijekom prvog Zaljevskog rata (1990.) Kurdi su se pobunili i situacija se ponovo okrenula na njihovu štetu. Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda zabranilo je iračkom zrakoplovstvu nadlijetanje 36. paralele i zahtijevalo završetak represije. To je trenutak koji je Masud Barzani toliko čekao te je osnovao autonomni entitet i podijelio vlast s Talabanijevim UPK.

Ali njihovo suparništvo preraslo je u građanski rat između 1994. i 1996. Nakon napredovanja UPK-a, Barzani je pozvao u pomoć Sadama Huseina koji je potisnuo Talabanijeve snage.

Irački premijer Haider al-Abadi nedavno je podsjetio Barzanija da je pakt s tim diktatorom mrlja u njegovu životopisu. Nakon pada Sadama Huseina 2003. irački Kurdi ujedinjuju administraciju. Nakon prvih parlamentarnih izbora 2005., parlament autonomne regije izabire Barzanija za predsjednika iračkog Kurdistana. Na toj dužnosti ostaje i 2009., nakon prvih kurdskih predsjedničkih izbora sve do danas.

Pogrešno protumačene poruke SAD-a i Turske

Njegova obitelj prilično je upletena u afere, a njega se sumnjiči da je zgrnuo golemo bogatstvo. Erbil, oaza mira za vrijeme rata u Iraku, razvijao se sve do pada cijene nafte 2014. godine.

Opijen uspjehom i svjestan da mu se vrijeme predsjedanja primiče kraju, Masud Barzani je sve karte uložio na neovisnost o kojoj Kurdi sanjaju stoljećima. Zapadnom diplomatu koji mu je predložio da odgodi planove o referendumu odgovorio je: Ne, dobio sam priliku koja se neće ponaviti. Bagdad je još slab, ali će ojačati i poslije će biti prekasno. Vjerujem da će me zemlje koje me odgovaraju od referenduma kasnije podržati", dodao je.

To je bila kobna greška. "Da" za neovisnost iračkog Kurdistana je 25. rujna masovno pobijedilo, ali manje od tri tjedna poslije iračke postrojbe preuzele su nadzor nad svim zonama koje su kurdski borci kontrolirali od 2003. U nekoliko dana, gotovo sav taj teritorij prešao je u ruke središnje vlasti u Bagadu.

Još gore od toga je to što su iračke postrojbe prisilile pešmerge da se povuku iz naftne regije Kirkuka koja je ostvarivala gotovo polovicu prihoda autonomne regije ionako već prilično zadužene. Bio je to fatalni udarac ekonomskoj održivosti kurdskog sna o samostalnoj državi. Barzanijev poraz je očit.

Stručnjak za Kurdistan Mutlu Civiroglu drži da je kurdski čelnik loše protumačio poruke, posebice iz Sjedinjenih Država i Turske, što je dovelo do izolacije Kurda na međunarodnoj sceni, ali i njihove stranke u Kurdistanu.(Hina)