Konklava, koja potječe iz latinskog izraza cum clave, što znači 'pod ključem', obred je koji je stoljećima pratio 'rađanje' novih papa, od glasanja pod Michelangelovim freskama u Sikstinskoj kapeli do ikoničnog bijelog dima koji prethodi tradicionalnom proglasu habemus papam ('imamo papu') s balkona bazilike svetog Petra.
Prije službenog početka konklave kardinali izbornici stižu u Rim i odlaze u prenoćište u Dom svete Marte, istu zgradu u kojoj je pokojni papa Franjo odlučio živjeti umjesto u luksuznom papinskom stanu.
Kardinali izbornici mlađi od 80 godina na dan konklave okupljaju se u bazilici svetog Petra na jutarnjoj misi koju služi dekan kardinalskog zboga, u ovom slučaju vremešni Giovanni Battista Re (91).
U poslijepodnevnim satima odjeveni u svoje kardinalsko ruho, odijelo koje se sastoji od grimizne halje, bijele rokete s uskim rukavima i mocete, kratke pelerine zakopčane sprijeda, kardinali se okupljaju u kapeli svetog Pavla u Apostolskoj palači i zazivaju pomoć Duha Svetoga.
Nakon toga kreću u procesiju prema Sikstinskoj kapeli, već spremnoj za kardinale s postavljenim drvenim klupama i peći u kojoj će se spaljivati bilješke i glasački listići.
Procedura izbora pape izmijenjena je apostolskom konstitucijom Universi Dominici Gregis pape Ivana Pavla II. 1996. godine. Maksimalan broj kardinala izbornika je 120, ali trenutačno ih je 135 s pravom glasa i nije isključeno, kao što se već događalo u prošlosti, da se dopuste iznimke od pravila.
Svima je zabranjeno korištenje bilo kakvih uređaja i kontakt s vanjskim svijetom. Tek nakon što svi kardinali polože prisegu polaganjem ruke na Evanđelje, što završava uzvikom Extra omnes! ('Svi van!'), službeno počinje konklava, zaključavaju se vrata Sikstinske kapele i počinje glasanje.
Ako konklava počne u popodnevnim satima, bit će samo jedno glasanje do kraja dana. Idućih dana svakodnevno će biti četiri kruga glasanja - dva prijepodne i dva poslijepodne.
Kad na glasačkom listiću napišu ime ispod fraze Eligo in Summum Pontificem ('Biram za papu'), svaki pojedini kardinal izbornik odlazi prema oltaru s dva puta presavijenim i jasno vidljivim glasačkim listićem. U teoriji je zabranjeno dati glas samom sebi.
Svaki kardinal kod oltara s urnom izgovara sljedeću prisegu na latinskom: "Zazivam za svjedoka Krista Gospodina, koji će mi suditi, da dajem svoj glas onome za kojeg smatram da bi po Božjoj procjeni trebao biti izabran."
Potom kardinal ubacuje listić u urnu i vraća se na svoje mjesto.
Ždrijebom se određuju tri kardinala brojitelja, tri kardinala "infirmara", koji prikupljaju glasove bolesnih kardinala i umjesto njih ubacuju njihove listiće u urne, te tri kardinala revizora, koji provjeravaju brojitelje.
Kad završi glasanje, prva dva kardinala brojitelja otvaraju i tiho čitaju ime napisano na glasačkom listiću, dok treći brojitelj glasno izgovara napisano ime.
Listići se potom probuše i povežu zajedno, a onda ih se spali u peći.
Papa se bira dvotrećinskom većinom prisutnih kardinala izbornika. Ako se nakon tri dana ne izabere papa, glasanje se prekida za dan molitve i promišljanja. Potom se održavaju novi krugovi glasanja do konačnog izbora.
Crnim dimom iz dimnjaka Sikstinske kapele obavještava se javnost da papa nije izabran.
Kad je papa izabran, kardinal dekan prvo se obraća izabranom kandidatu i pita ga prihvaća li tu poziciju i, ako da, koje si ime bira. Tek tada će se spaliti glasački listići i pustiti bijeli dim iz Sikstinske kapele kako bi svijet saznao da je izabran novi papa.
Na kraju slijedi odijevanje novoga pape u bijelo ruho u tzv. 'sobi suza' u sakristiji Sikstinske kapele. Potom će kardinal protođakon, francuski kardinal Dominique Mamberti, objaviti izbor sa središnje lože bazilike svetog Petra. Ondje će se potom pojaviti novi papa pojaviti i iznijeti svoj blagoslov Urbi et Orbi ('gradu i svijetu').
