"Kako izračunati vrijednost izgubljenog djetinjstva?''

Nakon višegodišnjih saslušanja, suđenja i žalbi pred Međunarodnim kaznenim sudom (ICC), žrtve bivšeg kongoanskog ratnog vođe Thomasa Lubange "umorni su od ove bitke", rekao je odvjetnik Luc Walleyn.

Pročitajte i ovo Demografske mjere U Hrvatskoj se rodilo najmanje djece u povijesti, a što radi država? "Nije to jednostavan zadatak" teror trajao 10 godina Drogirao ju je i dovodio muškarce da je siluju, a sada su svjedočili njezini sinovi: "Povraćalo mi se kad sam čuo što je radio"

"Postoji šteta koja se ne može izračunati. Kako procijeniti izgubljeno djetinjstvo? Koliko ono vrijedi? Milijun, pola milijuna, pet tisuća eura, tisuću?", upitao je Walleyn suce u Den Haagu.

Lubanga, koji je ICC-u izručen 2006., osuđen je šest godina kasnije na četrnaest godina zatvora zbog otmice djece, djevojčica i dječaka i novačenja u svoju Uniju kongoanskih patriota (UPC) u istočnoj pokrajini Ituri.

Sud je također odredio da bi Lubanga treba osobno obeštetiti žrtve koje su u vrijeme počinjenja zločina 2002. do 2003. bile mlađe od petnaest godina.

Poseban postupak za utvrđivanje štete počeo je 2012., no odužio se zbog toga što su se odvjetnici i stručnjaci mučili s time kako najbolje pomoći žrtvama, od kojih su danas mnogi u tridesetim godinama i imaju vlastitu djecu.

Dugi proces njihove identifikacije dodatno ih je traumatizirao jer su bivša djeca vojnici morali iznova ponavljati što im se događalo, kaže Walleyn.

"To je teško. Radi se o odraslim ljudima koji, iako je to za njih uspomena iz djetinjstva, plaču svaki put kada o tome pričaju", dodao je.

Stručnjaci se slažu da su društvena isključenost i stigmatizacija dio njihove svakodnevice. Zaboravljeni su i jako ranjivi, pateći od dugogodišnjih posljedica stigme koju nose, rekao je sucima James Mehigan iz nevladine udruge Child Soldiers International.

Djevojke odbačene, mnoge razmišljale o samoubojstvu

Brojne djevojke silom natjerane u paravojne postrojbe vratile su se kućama s bebama i ondje naišle na odbacivanje obitelji i lokalnih zajednica. Nedostojne udaje, osuđene su na život u siromaštvu i izolaciji.

"Mnoge su razmišljale o samoubojstvu", rekla je Brigid Inder iz Ženske inicijative za rodnu pravdu. "Većini je najveća želja vratiti se u školu, učiti i ponovno steći poštovanje zajednice", dodao je Mehigan.

Žrtve su boje odmazde ako progovore o zločinima, jer Lubanga ostatak kazne služi u zatvoru u Kongu i na slobodu bi trebao izaći do 2019.

Lubanga nikada nije priznao zločine niti se ispričao, a njegov UPC i dalje je aktivna i utjecajna politička snaga u Ituriju, dodala je.

Zaklada za žrtve, savjetodavno tijelo ICC-a, zatražilo je od suda da odobri trogodišnji plan rehabilitacije žrtava za što je već osigurano milijun eura.

No, stručnjaci kažu da bi sud morao dodijeliti veći iznos i produžiti projekt na pet godina kako bi se na pravi način pokrenuli specijalizirani medicinski centri, programi školovanja i psihološkog savjetovanja.

Prijedlog zaklade je "nedovoljan", rekla je Inder koja drži da bi prikladniji iznos bio 1,5 do 1,8 milijuna eura godišnje u razdoblju od pet godina.

Također je predložila da se kongoanska vlada javno ispriča što nije zaštitila djecu Iturija.

Odluku o programu zaklade i iznosu odštete sud će objaviti kasnije.

Nepoznato je o koliko se žrtava radi, budući da je zaklada dosad uspjela identificirati samo njih 31.

No po nekim podacima mogla bi biti riječ o oko 3000 djece regrutirane u Lubanginu miliciju u vrijeme kada su zločini počinjeni. (Hina)