Gotova svaka mlada žena u Kazahstanu živi u strahu zato što je svojevrsna tradicija postalo otimanje žena radi sklapanja braka s njima. Parlament već radi na pooštravanju zakona kako bi se u potpunosti iskorijenio taj dio navodne tradicije, ali žene su i dalje u strahu.
Svoju priču kako je bila oteta kad je imala samo 19 godina, za DW je ispričala medicinska sestra iz Almatija Gulmira.
"To je bilo prije gotovo 20 godina. Studirala sam u Almatiju i navečer se vraćala kući s fakulteta. Auto se zaustavio, tri muškarca su iskočila, uhvatila me, gurnula na stražnje sjedalo i prekrila dekom. Dvojica su sjedila pored mene i držala me", prisjetila se Gulmira i dodala detalje otmice.
"Nakon dva sata bila sam u kući u jednom selu, gdje su mi žene odmah stavile bijelu maramu kako tradicija nalaže. Shvatila sam da sam oteta radi udaje. Nisam se mogla osloboditi i ubrzo sam upoznala svog budućeg supruga, kojeg nikad prije nisam vidjela. Još istog dana oduzeo mi je nevinost", kaže Gulmira, koja ne želi otkriti svoje prezime.
S roditeljima je uspjela stupiti u kontakt tek nakon tjedan dana, ali očekivana pomoć nije stigla. Gulmira je rekla joj je otac rekao da si je sama za sve kriva. "Nazvao me sramotom za cijelu obitelj i rekao da me ne želi više vidjeti", dodala je Gulmira.
Iz prisilnog braka uspjela je pobjeći tek devet godina kasnije. U to vrijeme već je imala dvoje djece. Jednog dana slučajno je srekla školsku prijateljicu kojoj je ispričala svoju priču. Ona ju je savjetovala da pobjegne nazad u glavni grad s djecom. Tako je i učinila, a prijateljica joj je potom pomogla s razvodom i traženjem posla.
"Mom bivšem suprugu sve je bilo svejedno. Da je tada postojalo kazneno gonjenje za otmicu nevjesta, o čemu se sada raspravlja, moj bi život izgledao drugačije. Nikad nisam uspjela završiti studij", rekla je.
Borba aktivista i boraca za ljudska prava od 90-ih
Nažalost Gulmira nije ni prva ni jedina s takvom pričom. Još od sredine 1990-ih u Kazahstanu se raspravlja o potrebi kaznenog gonjenja otmica radi prisilnog braka. Aktivisti i borci za ljudska prava često ukazuju na to da otmičari u većini slučajeva ne odgovaraju za svoja djela.
Članak 125. Kaznenog zakona predviđa kaznu zatvora od četiri do sedam godina za otmicu. Međutim, ako otmičar pusti otetu osobu, može izbjeći pravdi, što je također navedeno u članku 125. Vlasti su dosad zanemarivale ovu rupu u zakonu, čime su poticale počinitelje da samo formalno oslobode otete žene nakon prisilne udaje.
Prva nada za promjenom zakona pojavila se u kolovozu 2023. godine, kada je najavljen nacrt zakona kojim bi otmica nevjesta postala kazneno djelo.
"Otmica nevjesta nikad nije bila prava tradicija"
Unatoč obećanju glavnog državnog tužitelja da će podržati ovu inicijativu, ništa se nije dogodilo. Šest mjeseci kasnije morao je intervenirati predsjednik Kazahstana Kasim-Žomart Tokajev.
"U našoj zemlji postoje ljudi koji pod krinkom navodnih nacionalnih tradicija pokušavaju opravdati otmicu nevjesta. To se ni na koji način ne može opravdati i protivi se idealima naprednog društva u kojem su dostojanstvo, prava i slobode svakog čovjeka apsolutne vrijednosti", izjavio je Tokajev.
Zastupnik donjeg doma vladajuće stranke Amanat Murat Abenov objasnio je kako se ne radi o pravoj tradiciji. "U srednjem vijeku otmica žena bila je dopuštena samo tijekom vojnih operacija, i to kao ratni plijen. Otmica djevojaka iz obitelji koje nisu sudjelovale u ratu smatrala se vrlo teškim zločinom za koji je čak bila predviđena smrtna kazna", objasnio je Abenov.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
