Poseban papa: Ivan Pavao II. bio je na 104 putovanja, ispričao se za grijehe Crkve, preživio je atentat, ali imao je i mrlju u karijeri

Nijedan Papa u modernoj eri nije oblikovao Katoličku Crkvu kao papa Ivan Pavao II., rođen na današnji dan prije jednog stoljeća. No njegova ostavština okaljana je zbog neuspješnog suočavanja sa seksualnim zlostavljačima među svećenstvom, u skandalu koji i danas proganja Vatikan.

Pročitajte i ovo Dan sjećanja Gradu Heroju pristiže cijela Hrvatska: "Bitno mi je bilo da kada me djeca pogledaju u oči pomisle - mama ne plače, bit će sve u redu" Podigla se prašina Umjesto u centru, Puljak bi spomenik papi na plaži: "Kad vam krenu ustaše, partizani i spomenici, to znači samo jedno"

U 26 godina svog pontifikata papa Ivan Pavao II. imao je važnu ulogu u padu komunizma i osudi divljeg kapitalizma. Približio se mlađim generacijama susretima na Svjetski dan mladih, osudio je rat u Iraku 2003. i težio pomirenju muslimana i židova.

"Svojom vjerom, ljubavlju i apostolskom hrabrošću, popraćenom snažnom karizmom, uzorni sin Poljske pomogao je vjernicima diljem svijeta da se ne plaše biti kršćanima", rekao je papa Franjo prije nego što ga je 2014. proglasio svecem.

Tvrdokorni konzervativac

Ivan Pavao II. zapamćen je i kao tvrdokorni konzervativac koji je izazivao podjele. Snažno se protivio pobačaju, seksu prije braka, eutanaziji, rastavama, umjetnoj oplodnji i homoseksualnosti.

Kritizirao je žestoko svećenike marksiste u borbi protiv vojne diktature u Latinskoj Americi i sporo je reagirao na pedofiliju među svećenstvom, osobito na slučaj povezan s njegovim prijateljem, meksičkim svećenikom Marcialom Macielom Degolladom.

Maciel je 1941. osnovao konzervativni red Kristovih legionara i slavilo ga se kao velikog humanitarca unatoč optužbama za seksualno zlostavljanje, financijske prevare i zloporabu droga.

Bio je prisiljen povući se tek nakon smrti Ivana Pavla II. 2006., i to na zahtjev pape Benedikta XVI. Maciel je umro dvije godine kasnije i nikada mu se nije sudilo zbog optužbi. Vođenje Legionara preuzeo je izravno Vatikan.

"Ivan Pavao II. ovjekovječio je toksično okruženje u kojem je svećenicima bilo dopušteno seksualno zlostavljati djecu sve dok je takvo kriminalno ponašanje bilo tajno, predstavljajući javnosti imidž neokaljanog vođenja Katoličke Crkve", objavio je progresivni pokret We Are Church 2013.

Vatikan nije odgovorio na te kritike. 

Njegov je život preslika 20. stoljeća

Monsinjor Slawomir Oder, koji je vodio proces kanonizacije Ivana Pavla II., tvrdio je 2014. da on nije znao za Macielova nečasna djela.

"Nema znakova osobne uključenosti Svetog Oca u taj slučaj", rekao je Oder.

Karol Wojtyla rođen je 18. svibnja 1920. u poljskom gradiću Wadowice i bio je 264. poglavar Katoličke Crkve. Do dvadesete godine pokopao je majku, oca i starijeg brata. Iskusio je užase i nacističkih i komunističkih režima.

"Život Ivana Pavla II. na jedinstven način sažeo je dramu 20. stoljeća", rekao je Amerikanac George Weigel, autor biografije o Karolu Wojtyli.

"Nije samo proživljavao dramu već ju je i razumio."

Sa svjetskim liderima, bilo da je riječ o bivšem kubanskom čelniku Fidelu Castru, bivšem sovjetskom čelniku Mihailu Gorbačovu ili bivšem američkom predsjedniku Georgeu W. Bushu, karizmatični papa uvijek je razgovarao o ljudskim pravima, demokraciji i potrebi za mirom.

Putovao je rekordna 104 puta tijekom svog papinstva, postao globalna ikona i približio Crkvu milijunima kršćana.

Ostat će zapisano da je bio prvi papa koji je ušao u sinagogu ili džamiju. Obasut je pohvalama kad se 2000. ispričao zbog svih zločina koje je Katolička Crkva počinila u posljednja dva tisućljeća.

Do posljednjeg daha

Student književnosti i filozofije Karol Wojtyla u sjemenište je ušao tek u 24. godini. Zaređen je četiri godine kasnije, 1946. Imenovan je za nadbiskupa u Krakovu 1964., a kardinal je postao tri godine kasnije. Nadbiskupom Krakowa imenovan je 1964., a ustoličen je za kardinala tri godine potom.

Kad je izabran za papu 1978. bio je relativno mlad (58 godina) i izvan Poljske slabo poznat. Njegov izbor bila je onodobna svjetska senzacija jer je bio prvi Slaven na čelu Katoličke Crkve i prvi papa netalijan nakon 450 godina.

Preživio je pokušaj atentata 1981. na Trgu svetog Petra. Kasnije je obolio od Parkinsonove bolesti, a kako je ona napredovala, završio je u invalidskim kolicima i jedva je mogao govoriti. No odustati od službe nije želio, uz poznatu izjavu da "ni Isus nije sišao s križa".

Neki mogu tvrditi, osobito nakon što je Benedikt XVI. odstupio zbog lošeg zdravlja 2013., da je odbijanje njegova prethodnika da isto učini značilo da se Vatikanom nije upravljalo onako dobro kako se moglo.

"Time što je nastavio biti papa do svoje smrti pokazao je da je život dar koji treba proživjeti do kraja, prihvaćajući sve teškoće koje bolest donosi. To je bila njegova posljednja pouka", rekao je za Corriere della Sera jedan od njegovih pomoćnika, kardinal Giovanni Battista Re.