Prije dolaska kineskog predsjednika Xi Jinpinga na vlast Kina je možda bila najmnogoljudnija nacija na svijetu, ali njezina vojska nije bila previše impresivna sila. Nisu bili čak ni najjača vojska u Aziji.
No pod čvrstom rukom Xija to se stubokom promijenilo, a Kina je počela ulagati goleme svote novca u obranu, što se i vidi po tome da je Narodna oslobodilačka vojska (PLA) sada izjednačena s američkom vojskom u mnogim područjima, a u nekima ih je i nadmašila.
To su pokazale i simulacije američkih stručnjaka za obranu, koji tvrde da se SAD ne bi dobro proveo u blizini kineske obale u pokušajima da obrani Tajvan od kineske invazije, piše CNN.
No, ako je vjerovati američkoj korporaciji RAND, SAD ne treba strahovati od sukoba s Kinom jer sve to kinesko bildanje vojnih budžeta i industrije nije za to da bi se ratovalo. Vojna snaga PLA tu je za održavanje Kineske komunističke partije na vlasti.
Osim toga, komunistička partija koja želi kontrolirati i civilno društvo i vojno osoblje s tim svojim djelovanjem naškodila bi PLA-u u borbi s ravnopravnim protivnikom poput američke vojske.
"PLA ostaje temeljno usredotočen na održavanje vladavine Kineske komunističke partije, a ne na pripreme za rat. Kineska vojna modernizacija osmišljena je prije svega kako bi ojačala privlačnost i kredibilitet vladavine partije, čineći rat malo vjerojatnim", napisao je Timothy Heath, dugogodišnji stručnjak za Kinu s RAND-a.
Vojni zapovjednici i partijski komesari
Jedan od primjera koje je Heath naveo kada se politička promišljanja sukobljavaju s vojnim ciljevima je PLA, koji troši do 40 % vremena obuke na političke teme.
"Kompromis u vremenu koje bi se moglo potrošiti na svladavanje bitnih vještina za borbene operacije dodatno postavlja pitanja koliko bi PLA mogao biti dobro pripremljen za moderni rat", rekao je Heath.
Heath je također primijetio da jedinice PLA-a ne vode samo zapovjednici, već i politički komesari koji se usredotočuju na lojalnost stranci, a ne na borbenu učinkovitost.
"Sustav podijeljenog zapovijedanja smanjuje sposobnost zapovjednika da fleksibilno i brzo reagiraju na novonastale situacije", napisao je.
Konvencionalni rat između SAD-a i Kine je "daleka mogućnost", a Pentagonovi planeri trebali bi se usredotočiti na veći izbor kineskih prijetnji od projektila i bombi, dodao je.
Također, upozorio je da ne treba biti previše impresioniran novim brodovima i raketama koje radi Kina jer povijest je pokazala da često vojske u sukobu i ne uspiju primijeniti svoje najnovije i najnaprednije oružje. Zadnji primjer je rat u Ukrajini, gdje veća i bolje opremljena strana nije ostvarila prevagu.
Problem je dakako i osoblje, koje kaska kvalitetom za tehnologijom, jer lako je nepismenog seljaka dobiti da bude pješak u vojsci, ali da bi netko upravljao sofisticiranim vojnim razaračem, trebaju mu godine dugotrajnog obrazovanja.
Postoji i element naboja za rat koji se ne osjeća u Kini niti se propagira.
"Kineski čelnici nisu održali govore koji veličaju rat, zagovaraju rat ili na neki drugi način karakteriziraju rat kao neizbježan ili poželjan. Kineska vojska nije čak ni objavila studiju o tome kako bi mogla okupirati i kontrolirati Tajvan", primjećuje Heath.
Dakle, zašto onda trošiti sav taj novac na novo oružje, nove avione i brodove?
"Kineska vojna modernizacija nije osmišljena za osvajanje Tajvana kroz vojni napad. Umjesto toga, oni su dizajnirani da pomognu PLA-u da učinkovitije provede svoju dugogodišnju misiju podupiranja vladavine KPK-a", napisao je Heath.
Dakako, ne slažu se svi s korporacijom RAND. Mnogi smatraju da je naivno doživljavati Kinu kao papirnatog tigra.
