Na zaprepaštenje gotovo svih u sobi Angela Merkel počela je plakati.
Pročitajte i ovo
Više nije slabost...
Rijetkost u politici: Tek je nekoliko velikih državnika ovo učinilo u javnosti, hoće li i Donald Trump?
Robert Fico
Slovački premijer: "Čaša strpljenja glede imigracije počela se prelijevati"
'To nije pošteno', rekla je ljutito njemačka kancelarka, sa suzama u očima. 'Ne želim počiniti samoubojstvo', nastavila je.
Oni koji su svjedočili njezinom slomu u maloj sobi za sastanke u Cannesu, šokirali su se stanjem u kojem se našla najmoćnija Europljanka koja inače vrlo uspješno kontrolira emocije. Sve ovo dogodilo se na sastanku u studenom 2011. godine, a koji je opisao novinar Financial Timesa Peter Spiegel, koji tvrdi da je riječ o godini koja je zauvijek promijenila Europu. Napisao je seriju članaka naziva 'Kako je Obama spasio Europu' o dramatičnim trenucima spašavanja eurozone.
Uplakana Merkel najzanimljivija je bila dvojcu koji je sjedio kraj nje, francuskom čelniku Nicolasu Sarkozyju i američkom Baracku Obami. To je bila najniža točna u brutalnoj, optuživanjem ispunjenoj noći, koje se mnogi prisjećaju kao najgore u trogodišnjoj krizi eurozone.
Sarkozy se nadao da će njegovo vodstvo summita zacementirati njegov položaj na svjetskoj sceni na putu do ponovnih izvbora, međutim sve se raspadalo. On i Obama iznijeli su plan spašavanja koji je uključivao veći doprinos Njemačke u stvaranju takozvanog 'zida novca', fonda koji je trebao jamčiti da posrnula Grčka u tom trenutku neće propasti i za sobom povući i druge kritične zemlje.
'Znak slabosti'
Umjesto da da pristane na plan, Merkel nije ostala dužna američkim i francuskim kritikama. Poručila im je da, ako im se ne sviđa način na koji vodi vladu, mogu kriviti sami sebe jer njihova saveznička vojska nametnula je njemačkoj status poraženog ratnog neprijatelja šest desetljeća ranije.
Jedno vrijeme činilo se da pregovori o Grčkoj koji su uslijedili nakon sukoba idu u dobrom smjeru. Međutim, Merkel je završila u suzama. Iako se Amerika do tada nije miješala u europske poslove, ovaj put Barack Obama odlučio je preuzeti vodstvo. Mjesecima je njegova administracija s frustracijom i zabrinutošću gledala na krizu eurozone, a jedini cilj bio je spasiti ju jer bi propast imala negativan utjecaj na gospodarstvo SAD-a. 'To je bio signal da Europa nije u stanju to napraviti, bio je to znak slabosti', rekao je njemački delegat.
Slomljena i uplakana Merkel: To nije pošteno
Plan spašavanja uključivao je iskorištavanje ECB-a, institucije koja ima ovlasti printati novac. Njemačka se pak dugo nije slagala s idejom da banka financira vlade, ali Washington i Pariz smatrali su da se kao jamac mogu koristiti 'Posebna prava vučenja', odnosno MMF-ova valuta. Iako je Merkel bila sklona ideji, s njom se nikako nije slagao Jens Weidmann, čelnik Bundesbanke. Poslao je pismo u kojem je Merkel poručio da pokopa prijedlog, ali ta poruka do nje je stigla kada je već bila u Cannesu. Nije bilo načina da se Weidmann predomisli, ali Amerika i Francuska od plana nisu odustajale.
'To nije pošteno', slomila se uplakala Merkel. 'Ne mogu odlučiti protiv Bundesbanke. Ne mogu to napraviti', rekla je. Emocionalni ispad ublažio je američke i francuske zahtjeve. 'Vidio je da je otišao predaleko', rekla je o Obami jedna europska delegatkinja. Merkel je na kraju poručila da Bundesbanki može predložiti povećanje fonda za spas eurozone ako Italija pristane na program spasa MMF-a, međutim Posebna prava vučenja i dalje nije htjela prihvatiti. 'Neće toliko riskirati bez da dobijem garancije od Italije. Neću počiniti samoubojstvo', rekla je.
Kada je sastanak završio, Obama je obavio ruku oko Merkel, kao da je tješi, a trenutak je uhvatio fotograf Bijele kuće. Lideri su se ponovno sastali idući mjesec, ali tada je oluja već bila gotova.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook