Čedomir Jovanović nekoć je bio jedan od najperspektivnijih mladih političara u Srbiji. Jedan od vođa studentskih prosvjeda iz 1996. pridružio se Demokratskoj stranci s kojom je sudjelovao u rušenju Miloševićeva režima 2000. godine. Nakon toga je bio vođa parlamentarne većine srpskog premijera Zorana Đinđića, a nakon atentata na Đinđića Jovanović je postao zamjenik novoizabranog premijera Zorana Živkovića.
Idućih godina marginaliziran je u stranci pa je s vremenom osnovao svoju Liberalno-demokratsku partiju. Dva puta se kandidirao za predsjednika i nije osvajao više od pet posto glasova. Godinama je živio pod policijskom zaštitom jer su ga 2001. godine pokušali ubiti raznijevši mu automobil bombom.
Jedini je srpski političar koji se zalagao za neovisnost Kosova i koji Republiku Srpsku smatra genocidnom tvorevinom, a što nisu stvari koje donose puno simpatija u Srbiji.
S vremenom je protratio ugled svoje stranke LDP-a, a i samog sebe. LDP je ulazio u nepojmljive koalicije, a predsjednik Jovanović počeo je sa životom na sumnjivo visokoj nozi.
S vremenom je došlo do toga da je počeo podržavati i Aleksandra Vučića. Srpski tabloidi pratili su ga dok je upadao u sve bizarnije situacije, imao je javne ispade i izazivao incidente. Dugo su ga pratili tračevi da ima probleme s drogom, a što je potvrdilo policijsko zaustavljanje 2022. kad je bio pozitivan na testu za narkotike. Kasnije je i sam to sve priznao, smatrajući da to ionako svi rade.
Krajem prošle godine raspao mu se i brak nakon 25 godina, a to ga je osobito pogodilo pa je zbog toga javno plakao. Jučer je snimljen na zemunskoj tržnici kako, u ne baš prisebnom stanju i bucama na nogama, raspravlja o glazbi s društvom iz birtije. Jovanović je rekao da voli Nicka Cavea, a onda je upao u tiradu o Ceci, Jurskom parku i Thompsonu.
Navečer se pojavila snimka na kojoj je Čedomiru Jovanoviću zamotana ruka, za koju tvrdi da je slomljena u napadu. Rasplakao se na spomen svoje djece i rekao da za njih može sve podnijeti.
To je najnovija epizoda žalosnog sunovrata čovjeka za kojeg su mnogi u Srbiji vjerovali da će biti Điniđić nakon Đinđića.
