Ako mislimo ozbiljno dohvatiti zvijezde, neće nam trebati veći spremnik goriva već posve drugačije rješenje

Do najbližeg zvjezdanog sustava potrebno nam je 165.000 godina kontinuiranog leta pri brzini od 40.000 kmh, što je najveća brzina kojom je neki astronaut letio dosad (misija Apollo 10). Čovjek sanja o dosezanju zvijezda, a zapravo ima problem kako doći tek do Marsa (da ne kažemo i Mjeseca). Stoga, ako mislimo ozbiljno dohvatiti zvijezde, neće nam trebati veći spremnik goriva, već posve drugačije rješenje.

Pročitajte i ovo Mala škola prognoze Znate li zašto je važan Amadeo Avogadro? Njegovo ime krasi čak i krater na Mjesecu OBJAVIO ŠVEDSKI INSTITUT Dodijeljena Nobelova nagrada za fiziku: Ove godine dijelit će je troje znanstvenika

Bivši fizičar iz Fermilaba Gerald Jackson vjeruje da odgovor leži u pogonu na antimateriju te da bi nas taj pogon mogao dovesti do najbližeg zvjezdanog sustava u 10 ili manje godina, što je kudikamo prihvatljivije od 165.000 godina.

Jackson i njegov kolega fizičar Steven Howe već više od desetljeća pokušavaju zainteresirati NASA-u i investitore za ideju pogona na antimateriju, no bez uspjeha. Forbes piše da su Jackson i njegovi kolege odlučili apel uputiti direktno javnosti. Oni u ožujku planiraju pokrenuti Kickstarter kampanju vrijednu 200.000 dolara kako bi pokrenuli čitavu stvar.

Što je antimaterija i kako je proizvesti?

Antimaterija je slična regularnoj materiji, a razlika je u tome što atomi antimaterije imaju negativno nabijene jezgre oko kojih se kreću pozitivno nabijene čestice. Kod normalne materije stvar je obrnuta.

Kad antimaterija i materija dođu kontakt, tu stvari postaju uzbudljive, jer dolazi do međusobnog uništenja, u kojem se oslobađa ogromna količina energije. Tu istu energiju Jackson želi upotrijebiti za antimaterijski pogon, no to je sve samo ne lagan zadatak.

Prvo, netko bi se morao dosjetiti načina kako stvoriti veće količine antimaterije. Nisu potrebne tone, doduše, ali do najbliže zvijezde bilo bi potrebno 17 grama antivodika. Iako su ubrzavači čestica uspjeli stvoriti antimateriju, bilo je to tek u neznatnim količinama, a procjenjuje se da bi za proizvodnju jednog grama bilo potrebno čak 100 milijardi ili više dolara.

Drugi problem je gdje tako nestabilne čestice pohraniti. Bilo kakav dodir s materijom rezultirao bi katastrofalnom eksplozijom, ravnoj detonaciji nuklearne bombe. Znanstvenici su dosad uspjeli obuzdati atom antivodika najviše 16 minuta.

Kako stoje stvari na papiru...

Jackson je antimaterijski pogon zamislio poput jedra, koje bi svemirsku letjelicu moglo dovesti 40 posto brzine svjetlosti. Dizajn pogona je takav da bi antimateriju koristio za fizijsku reakciju u kojoj bi se uran raspao na dva sestrinska nusprodukta. Jedan bi izletio naprijed i dao "vjetar" u jedro, a drugi iza kroz mlaznicu, dajući na taj način pogon letjelici.

Tako to radi barem na papiru, a prvih 200.000 dolara utuklo bi se na izradu uređaja kojim bi istraživači izmjerili koliko potiska takav sustav daje u stvarnosti. Ako bi se koncept pokazao uspješnim, tek onda bi se išlo po nove investicije od NASA-e i drugih poslovnih partnera.

Jackson i njegovi kolege procjenjuju da bi izrada prototipa antimaterijskog motora koštala 100 milijuna dolara. Kad bi se i to ostvarilo, čovjek bi imao antimaterijski pogonski sustav i puno prije nego li čuveni USS Enterprise, legendarni svemirski brod popularne serije Zvjezdane staze.