Krešić: Šurjak je nestručan, a osim toga je i neradnik

Piše Glas Dalmacije, 19. svibnja 2008. @ 17:00

Emotivnim pismom hajdukovac Sregije Krešić, trener iz jednog dijela jesenske sezone, odgovorio je Ivici Šurjaku na prozivanje da je "dovođenje Krešića Hajdukova pogreška, jer se Krešić kukavički branio i da se taktički povlačio u mišju rupu".

Glas Dalmacije pismo donosi u cijelosti.

Pišem Vam, ne u namjeri da polemiziram sa Šurjakom, već da stavim neke stvari na svoje mjesto. Laž, ako se ponovi puno puta (Ivica Šurjak i njegovo društvo su majstori u tome), na kraju postaje istina. Ne mogu dozvoliti radi sebe i svojih, radi onih koji me površno poznaju, radi navijača kojima Hajduk predstavlja važnu kariku u životu i u svakodnevnim ćakulama te ga vole kako samo oni mogu voljeti. Ivica Šurjak u svojem nastupu pred novinarima naročito ponavlja riječ - stručnost, sramota, hrabrost.

Što se tiče stručnosti, tvrdim da je Ivica Šurjak nestručan, nema nikakve škole za posao za koji je plaćen, nema iskustva koje je uz znanje vrlo važno za ovaj posao, a osim toga je i neradnik. Stručni savjetnik ili stručni suradnik, mora imati znanje, iskustvo i neprestano razmišljati, kreirati i predlagati rješenja za unapređenje stručnog rada u klubu. Dakle - raditi. A on je polupismen (zna čitati, ne zna pisati). Ne postoji ni jedan njegov pismeni prijedlog u klubu. Na moje zahtjeve za poboljšanje igračkoga kadra nikada nije odgovorio ni usmeno ni pismeno. Na moje pitanje na osnovu čijih, naravno pismenih prijedloga, su dovedeni igrači - nema odgovora. Isključivo skrivanje iza zajedničke odgovornosti. Pogriješiti se može, ali se mora stalno raditi i tražiti rješenja. Sebe naziva šefom struke (?!) (polupismen, bez škole, bez znanja, bez iskustva), menadžerom, a i za to treba škola kao i osobna novčana garancija kod FIFA-e i UEFA-e.

To je sve htio biti meni koji sam 20 godina radio u Španjolskoj i imam blizu 700 utakmica u profesionalnim ligama. U prvoj španjolskoj ligi, po ocjeni UEFA-e, do ove sezone najjačoj europskoj ligi, radio sam pet godina i vodio gotovo 200 utakmica. Igrao sam u Ligi prvaka i Ligi UEFA. Nijedan hrvatski trener, koliko ja znam, nema 200 utakmica u nekoj od Liga petice. Trenirao sam mnoge reprezentativce raznih selekcija: Kamerunca Etooa, Bolivijca Penu, Kolumbijca Lozana Guerrera, Urugvajce Pabla Garciju i Gutierreza, Argentice Rou, Lea Franca i Heinzea, Španjolce Eusebija, Luquea, Juana Carlosa, Garciju Calva, Victora, Cesara..., Islanđanina Gudjohnsena. U drugoj španjolskoj ligi imam 470 utakmica, dva puta sam proglašen trenerom godine, pobjeđivao sam trenere kao što su Van Gaal, Ranieri, Cuper, Benitez, Cruyff, Luis Aragones, Luis Fernandez, Junde Ramos, Clemente, Bielsa, Antić... Da bi netko 20 godina opstao u španjolskoj profesionalnoj ligi, među više od 5000 domaćih visokokvalificiranih trenera, vjerojatno mora biti stručan.

Da bih što prije pohvatao konce u Hajduku i predložio rješenje (van kluba sam bio više od 20 godina), provodio sam na stadionu bukvalno cijeli dan, od osam ujutro do 21-22 sata navečer razgovarajući, slušajući, gledajući sve što se događa. Njemu nikada nije palo na pamet da me potraži kako bi porazgovarali bilo o čemu, a pogotovo ne o klubu. Uvijek je imao neke druge "poslove". Ovakav rad Šurjaku i njemu sličnima ne odgovara. Sve je transparentno, nema igara iza leđa, svatko treba raditi svoj posao i zna se zašto se odgovara. Šurjak je za to nesposoban, izuzev, ako u opis radnih obveza ne stavimo spletkarenje i slično. Riječ sramota je spomenuo nekoliko puta. Sramota je kada netko prima novac za nerad i spletkarenje, a ne što smo peti u ligi. Ovo je neuspjeh za klub kao što je Hajduk, ali u sportu stalno imamo oscilacije, ne može se uvijek pobjeđivati, ali se mora maksimalno raditi, posvetiti klubu, tražiti rješenja. Ovakav Šurjak i njemu slični za klub su sramota. Za klub je bolje da se on ne pojavljuje u prostorijama i da mu se novac šalje na kućnu adresu. Zdravije, jeftinije, bolje za budućnost kluba. Na sreću, nogomet je igra tako bogata da mnogo siromašiji ali kreativno sposobniji mogu postizati velike rezultate, a u sadašnjoj situaciji kluba to je jedini izlaz.

Kada se spominje hrabrost, pitam se kako se usudi govoriti o hrabrosti netko tko je u zgradi Županije pred 12 ozbiljnih i odgovornih ljudi, rukovodećih ljudi Grada i Županije, dao usmenu ostavku i napustio sastanak, ali obećanje nije ispunio ni do danas. Nego ponovno prijeti da će otići. Vjerojatno i bi ako bi mu klub isplatio čitav ugovor unaprijed. Ima određene logike takvo njegovo razmišljanje, jer ako je dosad primao novac za nerad, onda i odlaskom iz kluba također treba nastaviti primati plaću za istu stvar - nerad. Ipak treba hrabrosti i poštenja odreći se apanaže. Odlazeći iz kluba nisam htio davati izjave, želio sam ostaviti mir u klubu, ali me on "povukao" za jezik, pa sam u cilju upoznavanja javnosti i interesa Hajduka morao barem nešto kazati. Toliko za sada.

S poštovanjem Sergije Krešić