'Militantni' Milanović nastavlja svađalačku retoriku

Da situacija u hrvatskoj politici ne bude „dosadna“, pobrinut će se Zoran Milanović koji se sada sve češće susreće s kritikama iz vlastitih redova. Gvozden Flego u svom otvorenom pismu proziva ga kao glavnog krivca za sve izborne poraze SDP-a, čak konkretno, krivom smatra komunikaciju Zorana Milanovića i „svađalačku“ retoriku koju bivši premijer dosljedno koristi.

Pročitajte i ovo Branko Kolarić Izabran je novi predsjednik zagrebačkog SDP-a RASPUSTIMO SE U MIRU Jandroković oporbi najavio raspravu o povjerenju Vladi prije božićnog saborskog raspusta

Gvozden Flego piše: Dosadili smo narodu svađalačkim bijesom i negativnom energijom i može se reći da je uvelike u pravu. Međusobno kritiziranje političkih oponenata je uobičajeno u demokratskim sustavima, ono je očekivano, dapače i poželjno. Međutim, kritiziranje i napadanje bez temelja i dobrih, razumskih argumenata postaje „kritiziranje zbog kritiziranja“, vrijeđanje i svađanje bez potrebe. A krajnji rezultat je da sama kritika tako gubi na važnosti i gubi svaku mogućnost da bude konstruktivna. Upravo je to i jedan od glavnih argumenata Gvozdena Flege koji kaže kako je besmisleno unaprijed govoriti o tome da će se vladajućima „prirediti pakao“, a bez da se čulo što će se raditi, kakve će se reforme predložiti.

No, Zoran Milanović od „kritika unaprijed“ ne odustaje pa je tako Tihomira Oreškovića „slučajnim mandatarom“ koristeći „slučajnost“ kao lajtmotiv svojih izjava i sam se referirajući na nazivanje Hrvatske „slučajnom državom“.

Čini se kako Zoran Milanović, otkako je iz zemlje otišao PR stručnjak Alex Braun, ne shvaća da vrijeđanjem ne pokazuje retoričku snagu već naprotiv – retoričku slabost. Nije dobar retoričar onaj tko uvijek ima nešto za komentirati i izjaviti, onaj tko će uvijek kritizirati (pa makar to radio tečno i elokventno) već je dobar retoričar onaj tko zna kritiku dati u pravom trenutku, na pravome mjestu i najvažnije, potkrijepiti je logičnim argumentima.

Milanovićeva kritika mandataru argumentirana je rečenicom: Ako će njegova biti zadnja, znači da neće biti prva, a to je loše. Primjer je to pogrešnog zaključivanja jer počiva na netočnoj premisi da onaj tko ima zadnju riječ, ne može imati prvu. U kontekstu političkih odluka u Vladi pitanje je zašto netko ne bi mogao imati prvu riječ (iznijeti prijedlog, dati ideju, potaknuti raspravu) nakon čega bi uslijedila diskusija i zadnju riječ bi imao premijer. Sasvim logičan slijed događaja koji je zasigurno poznat i samome bivšem predsjedniku Vlade. Međutim, u nedostatku logike, Milanović često poseže za figurativnošću, u ovom slučaju antitezom, koja, eto, samo dobro zvuči.

I dok su SDP i njegov predsjednik uvijek spremni kritizirati, kritike na vlastiti račun teško pobijaju. Primjerice, jedan od prvih iz redova SDP-a koji je kritizirao Zorana Milanovića, gradonačelnik drugog najvećeg hrvatskog grada, Ivo Baldasar, nije uspio čuti niti jedan valjan argument zašto nije u pravu, zašto griješi kada kritizira komunikaciju Zorana Milanovića, zašto je takva komunikacija (ako postoje oni koji to smatraju) poželjna i dobra. Što je Ivo Baldasar dobio? Poruke o tome da „štakori prvi napuštaju brod“, o tome da „je ovo samo jedna od njegovih pogrešaka u nizu“ te „da bi trebao otići u HDZ“. Kritika treba biti argumentirana, a oni koji se s njome ne slažu, trebali bi te argumente pobiti, ukazati na suprotno, razuvjeriti.

Otvoreno pismo Gvozdena Flege iznosi jasne teze, dobro ih, logično i razumski argumentira, posebice onaj dio u kojem smatra da je loše unaprijed „obećavati pakao“ iz oporbe. Nitko na to pismo nije odgovorio drugim pismom, nitko njegove stavove nije pobio. Na njih se Zoran Milanović tek usput osvrnuo i ponovio obećanje kako će „give hell“ vladajućima, ali da to „neki njegovi kritičari ne razumiju“.

Treba istaknuti kako kritika može biti konstruktivna i kako se iz nje može naučiti ako je čovjek spreman mijenjati se i učiti. Pa ako je SDP mogao platiti američkog PR stručnjaka da savjetuje Zorana Milanovića kako da komunicira s javnošću, mogao bi bivši premijer besplatno poslušati kritike svojih stranačkih kolega. I iz njih izvući pouke. A time neće postati slabiji i lošiji vođa.

Dr. sc. Gabrijela Kišiček radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje na diplomskom studiju fonetike predaje Govorničku argumentaciju, Povijest govorništva, Govorništvo za nastavnike i Neverbalnu komunikaciju. Suautorica je knjige "Retorika i društvo" te autorica niza znanstvenih i stručnih radova iz područja retorike. Predsjednica je Odjela za fonetiku HFD-a te članica međunarodnih udruženja retoričara.