Za Dnevnik.hr Ivana Pezo Moskaljov

Zrakoplovstvo puca po šavovima

Piše Ivana Pezo Moskaljov, 10. kolovoza 2014. @ 10:46

Trebala je to biti demonstracija moći – proslava velike pobjede. No, pokazala je sve slabosti.

U danu u kojem nikad više MIG-ova nije paralo nebo, dogodilo se najgore – jedan je pao. Drugi umalo.
U istom danu na dva različita, ali neispravna MIG-a, pukovnik Stanko Hrženjak, razotkrio je da hrvatsko zrakoplovstvo doslovno - puca po šavovima. A svojom hrabrošću, nalik onoj kakvu smo navikli gledati samo u filmovima, vrlo brzo zadivio naciju.

Naš akcijski junak, iskakao je iz aviona koji se zapalio u zraku i na smrtonosnoj visini razmišljao samo o jednom - kako da ne ugrozi tuđe, dok je u isto vrijeme riskirao svoj život. Znao je to Stanko i toga dana, za Hrvatsku prepunog simbolike, kada je sjedao u kokpit MIG-a. Ali trebao je završiti u kukuruzištu u Donjoj Lomnici – da toga postanu svjesni i drugi.

Isti oni, u vrhu HRZ-a, MORH-a i Glavnog stožera, koji su dobro znali da leti na prastarom i opasnom željezu. Avion, tek nešto stariji od potpisnice ovih redaka, nije smio biti u zraku. Ali nitko u zapovjednom lancu nije to pokušao spriječiti. Nije to učinio ni predsjednik, inače, Vrhovni zapovjednik vojske.Trebali su, ali gotovo 40-ogodišnjaka i nekad ponos ruske avijacije – nisu poslali u zasluženu mirovinu. 'Naš piloti su iskusni profesionalci, oni su uvježbani za ovakve situacije', puno je lakše reći kad dođe do nesreće.

Ali do kada tako? Dok drže zakrpe na avionima, pravim muzejskim primjercima. Doduše, svaki muzej koji imalo drži do svog imena, dobro bi se morao zamisliti bi li ih u takvom stanju htio – izložiti.

I nije da i prije nije zvonilo na uzbunu. Ozbiljna opomena bilo je i otpadanje kabine u letu, ali i generalna proba za vojnu paradu nekoliko godina ranije. I tada su Karlovčani skupljali krhotine MIG-a. No, dok su im se borbeni avioni, ali i sektor raspadali, vodstvo HRZ-a za svoje je rezultate nagrađivano 'čistim peticama'.

Ponovilo se to i ovaj tjedan, uoči Oluje, pa loše stanje nije bilo prepreka za nova generalska promaknuća i pohvale u zrakoplovstvu. Ali odgovornost za dugogodišnju nebrigu - nitko nije preuzeo. Pa ni ministar obrane, Ante Kotromanović, koji je sa svojom ostavkom odlučio pričekati do okončanja istrage. Iako je u isto vrijeme javno priznao kako je strepio da će se nezgoda baš poput ove, dogoditi. No, nije je niti pokušao spriječiti, a MIG-ove prizemljiti. I upravo se u tome krije i dio njegove odgovornosti.

Kao zakašnjela reakcija stiglo je rijetko viđeno zajedništvo vlasti i oporbe, koju je ministar uspio nagovoriti na nacionalni konsenzus - da sjednu za isti stol i razgovaraju – kako dalje? Teško da će im se pljeskati, zna li se da dosad ničija Vlada, ni HDZ-ova, ni SDP-ova, 'vrući krumpir' nije željela držati u svojim rukama. Politički, ali i vojni lideri nisu se pridržavali ni za vojsku Svetog pisma – famoznog Dugoročnog plana razvoja Oružanih snaga. Kako onda vjerovati da će se dokument, u koji se odjednom svi toliko zaklinju, ispoštovati?

AUDIO Poslušajte snimku razgovora pilota srušenog MiG-a i kontrole leta!

Do 2016. treba odlučiti hoćemo li i dalje sami štititi svoje nebo i sa čime ili ćemo tu uslugu plaćati tuđim zrakoplovima, poput susjeda Slovenaca. To će manje koštati. Ali će koštati! Ili da jednostavno netko konačno naglas kaže treba li nam zrakoplovstvo ili ne? Valjda će u slučaju takvog scenarija ponuditi i odgovor što će biti s ljudima, koji su ga izgradili. Pilotima, čije je školovanje skupo plaćeno. Dosad smo se pozivali na činjenicu da smo dio NATO obitelji, pa će nas, 'ne daj Bože prijetnje' - partneri zaštititi. A zaboravljali smo da isti taj NATO od svojih članica traži ulaganja u obranu.

Nije nikakva mudrost da za nova čelična krila Hrvatska nema novaca. I tko zna kada će ga i biti. Istina, u besparici je teško priuštiti eskadrilu borbenih lovaca. Istina, milijarde kuna mnogo su potrebnije socijali, zdravstvu ili primjerice, školstvu...

No, isto tako je istina i da se godinama loše raspolagalo novcem hrvatskih poreznih obveznika. A različiti financijski aranžmani, koji su se lobiranjima nudili i državnom i vojnom vrhu odavno su u rubrici: propuštena hrvatska prilika. Ionako tanak vojni budžet, za to je vrijeme postajao sve tanji. I opet će ga rezati.

Čak i da se dogodi ekonomsko čudo i Hrvatska iziđe iz krize, kupovina borbenih aviona nije posao koji bi se mogao dogovoriti preko noći. Opet će proći godine, a do tada imamo avione, remontirane u Ukrajini. Njima smo ponovno kupili vrijeme i prikrili loše obavljeni popravak. S kojim bi, doduše, mogli i profitirati ako jednog dana Ukrajincima uspijemo naplatiti silne penale. Sada plaćaju samo piloti, jer je na svakom novom i opasnom letu, njihova 'glava' u pitanju.

Tko zna kakvo će se samo opravdanje pronaći ako se sljedeći put motor aviona na nevjerojatnih 13 tisuća metara – ne bude mogao upaliti ili MIG prizemljiti? Odgovorni mogu samo gledati u nebo i moliti Boga da se ponovno ne raspadne. Teško da će se moći izvlačiti na pribranost pilota. Danas, uistinu pravih heroja.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook