Razgovarali smo s autorom zagrebačkog murala koji je osvojio Internet

Animacija 'pumpajućeg srca' mladog zagrebačkog umjetnika koji djeluje pod umjetničkim imenom Lonac oduševila je internet. Dospio je i u fokus niza inozemnih portala. U razgovoru za Novu TV otkrio je kako je nastao mural popularnog srca, ali i kako nastaju druga njegova djela.

Pročitajte i ovo Intervencija Uznemireni susjed prijavio je požar u Zagrebu: Pogledajte što je u stanu dočekalo vatrogasce Od danas Na snagu stupila važna promjena na koju morate paziti: Pogledajte novi režim parkiranja u centru Zagreba

'Pumpajuće srce' osvojilo je internet. Kako si došao na ideju?

Ideja za rad je došla od samog zida. Htio sam povezati zidnu sliku s onim što ga okružuje. U ovo slučaju cijevi koje diktiraju što bis se moglo naslikati plus što sam se htio pozaviti animacijom. Naslikao sam šet puta srce preko srca i spojio fotografije i napravio da kuca, odnosno GIF. To je danas možda moderno, ali ljudi često to naprave u photoshopu. No, teže je i zabavnije napraviti sve vani jer dobijete potpuno drugačiji efekt.

Koliko si dugo radio na tome?

Pola mjeseca na temperaturama isod nule. Slikao bih poslije ili prije posla. Mislio sam da ga neću završiti iz više razloga. Što zbog niskih temperatura, što zbog posla.

Kome si posvetio taj rad?

Poigrao sam se s riječima GIF i GIFT i obzirom da je to na internetu i da može bilo tko uzeti, posvetio sam rad svima koji podržavaju ovakav način kreativnog načina izražavanja.

Kako se čovjek počne baviti street artom?

Pa kao klinac. Zaljubiš se u grafite, zanima te, kupiš prvi sprej i probaš.

Što je to zapravo ulična umjetnost?

To je sve kreativno što se događa na ulicama. No, ljudi u zadnjih deset godina pod to najčešće stavljaju vizalnu umjetnost - ili instalazcije ili murale ili grafite. Iako, pod to ide i, primjerice, ulična glazba ili performans. Puno je šire nego što ljudi misle.

Znamo da ima talentiranih ljudi, no i kistom je teško nešto naslikati, a sprejem, čini se, još i teže. Koliko se sprejem može postići?

Možeš postići onoliko koliko želiš. Bilo koji medij da koristiš, možeš odmah prestati ako misliš da ne znaš. Poanta je stalno pokušavati nešto novo naučiti, a možeš jednako dobro naslikati stvari kao, recimo, uljem.

Tvoja su platna veliki zidovi, zgrade. Kako se pripremaš?

Dođe s godinama. Ne kreneš odmah na veliki zid jer nećeš odmah uspjeti. S godinama razviješ stil, način razmišljanja – gdje želiš slikati, što želiš slikati i na koji način. Svaki zid je drugačiji. Mislim da je zabavniji zadatak slikati na zidu, nego slikati na platnu jer platno je prazno, a zid ipak ima neku povijest, nešto od prije. Zabavno je onda proučavati, što mogu spojiti sa svojim radom koji ću staviti na zid. Stvari koje radim su jako detaljne i imaju puno boja, tako da skica imam skicu kao neku orjentaciju pomoću koje određujem boje i tonove i koliko veliko bi to moglo biti na zidu. Priprema je najbitniji dio. Završni dio je slikanje. I najzabavniji.

Kako nalaziš lokacije?

Šećem se ili vozim bicikl i tražim zapuštena mjesta za koja vjerujem da neće nikome smetati neka intervencija na njima – bilo slikanje ili grafiti što drugi rade.

Jesi li imao kad problema s policijom?

Jesam jednom i to crtajući na zidu koji je zapravo bio dogovoren, bio je dio jednog festivala. Došlo je do nesporazuma i završio sam na sudu. To je jedini problem bio. To je smiješno jer bilo je legalno, a ne ilegalno. Postoje ljudi koji to rade zato jer im je gušt raditi nešto ilegalno, ali ne zanima me taj dio.

Je li ulična umjetnost podcijenjena? Mnogi je povezuju s vandalizmom pa što bi ti poručio tim ljudima?

Nama nedostaje stručne literature koja bi mogla pojasniti ljudima povijest ulične umjetnosti i njezin napredak i razvoj u zadnjih 50 godina. Svaka osoba ima svoje mišljenje o umjetnosti i ima pravo na to. No, mislim da bi ljudi trebali ipak malo trebali pogledati što netko radi sa sprejem jer kad netko za zidom radi nešto sa sprejem zvat će se policija, a ako je za istim zidom ista osoba s kistom – onda ništa. To je samo stvar perspektive.

Kako ljudi reagiraju kad te vide da slikaš na ulici?

Pa sad sigurno bolje nego prije 10 godina. Prije sam loše i radio, a sad izbjegavam biti na nekom mjestu gdje ima previše ljudi. Ako netko dođe i pogleda, onda popričam. Ima stvarno svakakvih profila i stvarno zabavno zna biti. Poučno.

Sudjelovao si na raznim festivalima, kako to izgleda?

Bio sam na desetak. Onaj u Bristolu je jedan od većih festivala. Imaš tri, četiri dana za napraviti svoj rad i tamo je stalno kiša, tako da zapravo imaš jedan dan. To je puno drugačije nego kad si doma i daš si dva sata za nešto naslikati i onda se vratiš opet za par dana. Tamo je sve ubrzano, ali je super to što imaš priliku na velikom zidu napraviti što želiš. Ne moraš dati skicu, nego oni zovu ljude koji se time profesionalno bave i za koje vjeruju da neće ništa pogrdno napraviti nego jednostavno obogatiti taj dio grada. Sam grad dobije puno stim jer samo u tih par dana tisuće ljudi dođe iz cijeloga svijeta pogledati proces.

Gdje sve možemo vidjeti tvoje radove?

Banja Luka, Blackpool, Bristol, Vodnjan... ima ih u Zagrebu, Osijeku, Sarajevu i evo sad se nadam otići u Ameriku.

Čime se još baviš?

Prije sam vozio skejt i žicam frendove koji ih strgaju pa onda recikliram i radim skulpture. Radim grafike - to je ono što sam završio na akademiji, slike. Radim različite discipline jer smatram da je loše ostati samo na jednom, treba skakati s jedne discipline na drugu.

Kako izgledaju njegovi radovi možete pogledati na ovom linku.