S e-adrese zagreb_majorettes@yahoo.com, kojoj je potpis Alen Šćuric, stiglo je priopćenje Zagrebačkih mažoretkinja koje potpisuje Suzana Proroković, predstojnica ureda Zagrebačkih mažoretkinja.
Sve je to odgovor na žestoke kritike prema Alenu Šćuricu koji je svojim agresivnim ponašanjem izazvao bijes javnosti kad se na dočeku rukometaša neprimjereno ponio prema jednoj mažoretkinji čiji je jedini krimen bio to što se slučajno sudarila s rukometnim reprezentativcem Domagojem Duvnjakom.
Priopćenje prenosimo u cijelosti.
Poštovani,
Zadnjih dva dana Zagrebačke mažoretkinje su bile predmet ogromnog pritiska medija, doslovce nas se čerečilo. Tim proživljava najteže dane svoje povijesti.
I to radi čega: naš direktor je povisio glas na jednu punoljetnu mažoretkinju koja je pogriješila punih dvije sekunde (vidljivo na snimci). Koji trener to ne radi sa svojim djevojkama više puta na svakoj utakmici, treningu. Nema li šefova, koordinatora zaštitara, policajaca… koji to čine prema svojim podređenima. Jel to dobro, nije? Jel naš direktor to stalno čini. Ne, on to čini rijetko. Ali koji puta je nužno, jel je to jedina metoda da se ne desi neki veći problem.
Dakle, iako se takva vikanja u sportu i drugim društvenim djelatnostima dešavaju stalno, iako toga ima više tisuća svaki dan, Šćuric je sada monstrum, netko koga treba ubiti.
Šćuric je osoba koja radi 16 sati za tim, 7 dana u tjednu. Koji je svoju obitelj i zdravlje podredio timu. To svi znaju. Šćuric je osoba koja je osobno pomogla stotinama potrebitih mažoretkinja, kako novcem, tako i svojim vremenom. Pa zar bi kroz tim u 31 godinu prošlo 6500 mažoretkinja, zar bi tim danas imao 350 mažoretkinja da je Šćuric monstrum? Ne bi li neki roditelj razbio Šćurica ili ga ubio kada bi on bio pedofil? Zašto bi roditelji tako nešto trpili, ili same djevojke i ne bi otišle iz tima. Ni mažoretkinja na koju je vikao nije otišla iz tima, trenira i dalje, ide na turneju. Nitko se iz 1. timova nije ispisao nego ga svi maksimalno podržavaju. Pa zar vam to ništa ne govori?
Neki mediji poput Jutarnjeg lista nisu htjeli niti prenijeti istinu naše strane. Nisu željeli ni razgovarati sa nama. RTL je objavio „svjedočanstvo“ jedne anonimne osobe koja je izjavila da ona istina to nije doživjela, ali je čula trač da je Šćuric neprimjereno dirao neke djevojke. Ona je čula trač i to se prenosi. Ozbiljan medij prenosi tračeve? Jutarnji je objavio 30 pravila Zagrebačkih mažoretkinja i prozvao ih „nastranima“. Super, gospodo baš sva ta pravila su izjave najvećih intelekata svijeta, najveći dio Einsteina. Pa mogli ste nas pitati, pa bi vam rekli, no oni nisu htjeli o tome razgovarati.
Prenijele su se i izjave tri bivše mažoretkinje koje anonimno prenose informacije. Jedna od njih je D.D. koja je iz tima otišla vrlo ružno jer nije ispunjavala svoje obveze pa ju je Savjet izbacio. Ne Šćuric nego Savjet, ali naravno Šćuric je kriv, njena frustracija prema Šćuricu je ogromna i ona se ispoljava kroz napad. Uzgred, da ona je jedna od onih devijantnih djevojaka kojima smo pomogli, čak smo je i zaposlili u uredu.
I što ste napravili gospodo? Šćuric je depresivan i više ne dolazi u ured. Tko će voditi ovaj tim, on ga je stvorio, on za njega radi 16 sati 7 dana u tjednu. Policija je pokrenula kazneni postupak protiv Šćurica. Za dvije sekunde deranja na punoljetnu osobu. Dinamo je nakon 31 godine najbliže suradnje odlučio izbaciti Zagrebačke mažoretkinje sa stadiona. Neki naručioci nam odbijaju nastupe. Tri roditelja su ispisali djecu iz tima. Tim ovo neće preživjeti. Tim koji je radio najveće projekte u Hrvatskoj i svijetu. Tim koji je bio ponos Zagreba. Bravo mediji! Uspjeli ste u dva dana uništiti 31 godinu truda, enormnog odricanja i institucije koja je bila ponos svojih članova i koji ju istinski vole.
No, ono što je nevjerojatno je da ni jedan medij nije prenio ni jednu jedninu izjavu neke od naših članica, nekih od roditelja naših članica, bivših mažoretkinja, naših poslovnih partnera koji će posvjedočiti da Šćuric nije monstrum, nego upravo suprotno. RTL-u se javilo preko 100 naših roditelja, sadašnjih i bivših mažoretkinja (neke koje su plesale i prije 25 godina) i to u samo sat vremena, koje su htjele svjedočiti. Zašto se iznosi samo negativno, zašto nitko nije prikazao i drugu stranu.
Evo mi vam nudimo stotine ljudi sa kojima možete razgovarati. Dođite na naš trening, pitajte bilo koju djevojku koju vi odaberete o Šćuricu i timu. Šćuric neće biti nazočan. Pitajte bivše mažoretkinje, roditelje mažoretkinja, naše poslovne partnere. Možemo Vam osigurati 1000 osoba koje će posvjedočiti, a među njima odaberite one sa kojima ćete razgovarati. Hoćete li to objaviti? Naravno ne, jer to nije negativno, to nije senzacionalizam. Nema veza, uništite vi tim koji je bio ponos Hrvatske. Bravo mediji!
Suzana Proroković
Predstojnica ureda Zagrebačkih mažoretkinja
O devijantnim djevojkama
Zagrebačke mažoretkinje su velik tim, 350 djevojaka, pa tu ima svega. I različitih socijalnih, intelektualnih, obrazovnih i drugih razlika među djevojkama. Među njima ima djevojaka sa izuzetnim intelektom i onih dijametralno suprotnih, djevojaka koje žive u vrlo bogatim obiteljima i onih koji su ekstremni socijalni slučajevi, djevojaka koje idu u najbolje škole i fakultete i onih koje jedva prolaze kroz najlošije zagrebačke škole.
Većina naših djevojaka ima dobro djetinjstvo i mladost. Sa njima nemamo problema. No, ima nekih djevojaka koje imaju vrlo ozbiljnih problema. Za razliku od drugih mi ovakve ne odbacujemo nego se svim silama trudimo da im pomognemo. Tako smo izvukli niz djevojaka koje su imale i preko stotinu neopravdanih sati, te više od 10 čvrstih jedinica. Imali smo i dva primjera djevojaka koje su imale probleme sa drogom. Jedan primjer djevojke koja je svoje obiteljske probleme rješavala nasiljem prema drugima, imali smo djevojke koje bi se potpuno povukle (jedna radi nasilja vršnjaka u školi). Imali smo i jednu djevojku koja je pokušala samoubojstvo (igrom slučaja su roditelji primijetili da je popila bočicu jakih tableta protiv epilepsije, te se izvukla nakon dva mjeseca na intenzivnoj njezi). U svim ovim slučajevima Zagrebačke mažoretkinje su ogromnim trudom te djevojke izvukle, nismo ih suspendirali, dobar dio njih je završio i fakultete, danas imaju brakove i svoju djecu, neke imaju i djecu kod nas u timu.
Nažalost da, ima devijantne djece. Mi ih ne odbacujemo. Mi im pomažemo. Na to trošimo ogromne resurse, ogroman novac, i to smatramo njegovim najvećim postignućem u životu. Sve ostalo je nebitno.
(ovaj dio o "devijatnim djevojkama" nije potpisan, op.a)
Izjave naših članova i roditelja – ima ih stotine, probrali smo samo neke
Kao predvodnica Zagrebačkih mažoretkinja imam samo jednu stvar za reći. Svaka naša medalja i nas uspjeh dijeli se na pola, pola posla odradimo mi na treninzima, a druga polovica koju vi ne vidite je ona koju odradi Alen. Količina profesionalizma koju taj čovjek pokazuje u svom poslu je ogromna. Strogoća praćena pohvalom i nagradom ključ je našeg uspjeha. Ne osuđujte ako ne znate istinu, bez njega mi smo nitko i ništa. Godinama predstavljamo grad i uveličavamo brojne događaje, a sad nam je podrška tog grada i građana najpotrebnija, stanite uz nas, ove cure vam nisu ništa krive.
Sara Ivković, predvodnica Seniorskog 1A
Nakon 13 godina plesanja u Zagrebačkim mažoretkinjama, osjećam se kao i vise nego relevantna osoba da pričam o ovoj temi. Imam 19 godina, i vise od pola svojeg života ponosno vam kažem da sam 'Zagrebačka mažoretkinja', te da ima svog grada nosim na leđima, s podignutom glavom i ponosnim srcem. U 21. stoljeću smatrajući da su ljudi dovoljno pametni i da shvaćaju da svaka medalja ima dvije strane, a na kraju opet je ispalo da ne znaju. Mi smo jedna velika obitelj, i prije svega u ovom timu naučila sam što znače pravi prijatelji, ali što i oni nisu. Ovaj tim naučio me da neke stvarni ne padaju s neba, ali isto tako da se trud i odricanje može isplatiti.
Nikada se u ovih 13 godina nisam osjećala ugroženo ili napadnuto od strane bilo koje od cura ili Alena. Alen je prije svega profesionalac, kojemu smo sve mi iz njegovog pogleda njegova djeca za koje bi sve napravio, i tko god da kaže da tako nije, nije dovoljno upoznao Alena, ili dovoljno dugo bio u ovom timu. Nikada u 13 godina, a i sami možete zaključiti koliko sam nastupa i natjecanja prošla nisam ostala gladna/žedna, apsolutno svaki duži nastup plaćena mi je bila i hrana i piće za taj dan. Ako mažoretkinje studiraju i rade, te uz to imaju hobi/aktivnost kojom se bave, apsolutno u svakom slučaju kada je nastup bio dalje, ili do lokacije nisam mogla doći, Alen nas je skupljao po putu ili nam organizirao put.
"Podignuo glas", sintagma je rijeci koje sam čula i pročitala bezbroj puta danas, pa sam se iskreno zapitala jesam li ja loša cura, trenerica, kćer ili studentica, jer sam nekada podigla glas na nekog od svojih bližnjih. Ne znam jesam se rodila u krivo vrijeme, ali smatram da podignut glas u nekim slučajevima nije negativna pojava. Imam predivnu obitelj, prijatelje i dečka, koji me podržavaju u ovoj mojoj ljubavi. Proputovali su sa mnom veći dio Hrvatske, ali i Europe. Upravo zahvaljujući Zagrebačkim mažoretkinjama, te skupili uspomena i prijatelja, kao i ja, za cijeli život. Na mom putu, bilo je svakakvih prepreka, uključujući i moju ozljedu koljena u Grčkoj, Alen je angažirao sve organizatore na festivalu na kojem sam sudjelovala i bila sam pravilo i brzo zbrinuta, on me odveo doktoru, prije nego što bi to napravili i moji roditelji. Bila sam zbrinuta od strane fizioterapeuta, cijelo moje odsustvo s treninga.
U 8. razredu osnovne škole imala sam 85 kilograma, za djevojčicu u pubertetu, visoku 160 centimetara, prolazila sam izuzetno lošu situaciju. Pubertet, prve ljubavi, tračevi, nisam znala kako pomoći sama sebi, nisu znali ni moji roditelji. I eto, u toj situaciji, okrenula sam se svom timu, Alenu koji je našao način na koji da mi to kaže i objasni mi to, da tada mi je to djelovalo strašno, a sada 6 godina kasnije zahvalna sam mu do neba. Počela sam živjeti zdravijim načinom života, i vjerujte mi sada sa 19 godina drago mi je da nisam nastavila, takvim načinom hranjena i života.
Svi ljudi koji trenutačno pišu negativne komentare, iskreno se nadam da ste nas nekada u životu vidjeli, ta da ne pričate u prazno. Jer ako jeste, sigurno ste i vidjeli koliko smo složne i sretne. Ne znam iz kojeg razloga, ljudi imaju potrebu uništiti sve ono lijepo, i zašto se nitko od njih nije pitao kako je u ovoj situaciji 300 cura koje uživaju u ovoj sportsko-kulturnoj aktivnosti. I da trenirat ćemo i dalje, vidjet ćete nas nasmiješene i sa ponosom u najljepšoj uniformi. "Jer jednom ZAGREBAČKA MAŽORETKINJA, uvijek ZAGREBAČKA MAŽORETKINJA!".
Lea Koljaja, mažoretkinja 1.formacije Seniorskog 1A, 13 godina u timu
Čula sam po medijima sto se piše i do kuda je sve nepotrebno eskaliralo. Trenirala sam 20 godina,sto znaci cijelo svoje djetinjstvo pa cak i čitavo vrijeme faxa i uz posao sam bila Zagrebačka mažoretkinja, te ne mogu reči niti potvrditi ijednu losu riječ o njima. Naime Zagrebačke mažoretkinje su ozbiljan tim djevojaka, koje uče sto znači obaveza, uči kako uz važne stvari u životu kao sto je škola uskladiti učenje, treninge, kako se organizirati, kako poštovati svoje roditelje, trenere, vršnjake i reagirati u određenim situacijama. Gospodin Alen Šćuric svakoj djevojci koja je bila u nenatjecateljskom timu, a ponajviše u natjecateljskom timu je pomogao i izašao u susret kada to nije niti mogao, ali je pronašao način, od plaćanja fakulteta (meni je dao 2000 EUR za studij kada mi je bilo najteže i kada sam ga trebala prekinuti jer nisam imala novaca i nikada taj novac nije htio nazad),prikupljanjem sredstava kada je djevojci izgorio stan, bio vječita podrška u svakoj privatnoj teškoj situaciji.
Petra Ros, bivša kadetska i juniorska predvodnica i mažoretkinja 1.formacije Seniorsk.1A, 20 godina u timu
Moja kćer je u timu 13 godina, u to vrijeme je proputovala cijeli svijet, bila na masu nastupa i treninga. Ona obožava tim i ne znam što bi bez njega. Dijete mi doma plače jer ne zna što će biti sutra sa Zagrebačkim mažoretkinjama. Sve što je postigla u životu postigla je zahvaljujući Zagrebačkim mažoretkinjama. Ne mogu reći ni jednu lošu riječ protiv Alena Šćurica, upravo suprotno, samo riječi hvale.
Martina Kekelj, majka juniorke 1. sastava
Jedna sam od bivših članica, a plesala sam od svoje pete godine do dvadesete. Čitajući komentare nisam naišla na niti jedno poznato ime bivših članica, pa ne znam od kud im proizlazi sav gnjev koji imaju prema direktoru. Alen je osoba koja tu i tamo povisi ton, ali nikada zlonamjerno i nikada na male djevojčice, jer da je tako otac bi me ispisao odavno. A da je nekoj djevojčici od 8 godina rekao da je prasica mi je apsurdno, jer nikada takve komentare nije upućivao ni starijim djevojkama. Uvijek je bilo roditelja koji žele da im djeca napreduju, ali mjesta za sve u natjecateljskom skupinama nema, pa po kome ćemo nego po direktoru. Alen ne prisustvuje treninzima mlađih djevojčica i početnih seniorskih skupina, pa ga one vide svega nekoliko puta godišnje. Na treninzima seniora je najčešće na laptopu, a na treninzima mlađih natjecateljskih sastava samo prije prvenstva kako bi vidio koliko su djevojke spremne za natjecanje.
Alen nije nasilnik, nije pedofil koji gleda djevojčice, on je, moglo bi se reći, treći roditelj, zaštitnik. Osoba koja svake godine dovede neozlijeđenu djecu iz ljetnog kampa, osoba koja već 30 godina vodi djecu na prvenstva po cijeloj Hrvatskoj i Europi, turneje po cijelim svijetu i vraća ih bez ikakvih incidenata ili ozljeda, osoba koju bivše članice zovu na svoje svadbe. Da je takav kako su neke napisale, mislite li da bi bivše članice upisivale vlastitu djecu na mažoretkinje ili bi produžile dalje? Da, bivše članice upisuju svoju djecu. Da je tako kako pišu, mislite li da bi djevojke plesale 15+ godina? Nemam traume, dapače, u tih 15 godina imam samo lijepa sjećanja i iskustva. Prijateljstva, putovanja, druženja i plesanja. Alen nije loš čovjek, samo je osoba koja voli jasna pravila (koja su jednostavna i nimalo glupa), a na članicama je da ih poštuju.
I za kraj, ocrniti čovjeka jer je u onoj galami prišao bliže jednoj od djevojaka da joj ukaže na pogrešku je strašno. Mislite li da je u onoj gužvi trebao tiho objašnjavati gdje je pogriješila? Na snimci je vidljivo da nije uplašena, dapače, nasmijana je. Ispričao joj se i ljudski stao pred kamere, a nije se sakrio u mišju rupu zbog lavine kritika.
Rebeka Vučica, bivša mažoretkinja 1A seniorskog sastava i majka mažoretkinje dječjeg sastava
Dakle, trenutna sam članica seniorskog 1A sastava, a u Zagrebačkim mažoretkinjama sam punih 10 godina. Kao djevojka koja ide na većinu nastupa i sudjeluje na svakom treningu, tako puno vremena provodim sa Alenom Šćuricem. Iz osobnog iskustva mogu potvrditi da sve glasine koje trenutno kruže medijima NISU istina, a vjerujem da to mogu potvrditi i sve moje prijateljice koje sam stekla upravo u ovom timu. Jednostavno ne mogu pojmiti da netko uopće može govoriti takve laži koje uopće ne mogu povezati sa Alenom kojega je poznajem. Jednostavno neke izjave su mi i smiješne. Kada bi vam samo mogla opisati koliko stvari je on napravio za nas, bez njega mažoretkinje danas nebi bile to što jesu, osim što smo na svim bitnijim događanjima u Zagrebu, tako smo i po cijelom svijetu. Omogućio nam je stvari koje ne znam da li bi itko drugi uspio.
Smješno mi je kad čujem po medijima da su se neke ispisale jer su se osjećale ugroženo ili nelagodno u njegovoj blizini, jer ako se na nekoga mogu uvijek osloniti bez da osjećam ikakvu nelagodu onda je to on, Alen Šćuric. Čak mogu reći da su on i naše trenerice većinu nas odgojile, pokazale su nam prave vrijednosti života te su nam uvijek pomagali u problemima koji su nas mučili. Mogu potvrditi da bi Alen za nas napravio SVE, koliko god mu to bilo teško i kada vidim kako govore o njemu stvarno mi teško pada jer Alen je upravo suprotno od toga što se govori i mislim da bi bilo užasno žalosno da cijeli ovaj trud padne u vodu zbog jedne krive situacije.
Mirna Matić, zamjenica predvodnice, u timu 10 godina
U mojoj karijeri koja traje već skoro 17 godina, mogu reći da me navodni "zlostavljač" Alen Šćuric odgojio. Ne mogu zamisliti da se o njemu netko uopće usuđuje reći takve riječi. Mažoretkinje su za mene prije svega moja druga obitelj na čelu sa Alenom koji nam je svima kao otac. U svih ovih godina od njega nisam doživjela ništa osim truda i rada koji ulaže u nas, mi smo njegov život isto kao što je i on naš. Samo vas molim da malo razmislite kako bi već godinama bile u vrhu i kakav bi autoritet Alen imao da nekad ne povisi ton na nas. Nitko ne poznaje Alena bolje od nas, tako da tko danas nije u timu nema pravo reći ništa protiv čovjeka koji nam je sve omogućio i koji bi svoj život dao za nas.
Ana Ujević, mažoretkinja 1. formacije Seniorskog 1A
Ušla sam u Zagrebačke mažoretkinje kao klinka, bez velikih očekivanja, ali one su s vremenom postale moj način života. Ljudi koje sam tamo upoznala postali su mi obitelj, a iskustva koja sam stekla oblikovala su me kao osobu. Kroz godine treniranja, nastupa, putovanja i pobjeda, prošla sam nebrojene lijepe trenutke, ali i one teške. I u svemu tome, znala sam da imam podršku – ne samo od svoje prave obitelji, već i od svog mažoret tima, koji mi je bio oslonac kroz svaki izazov.
Alen Šćuric bio je dio tog puta. Bio je tu da nas vodi, podrži, disciplinira kad je trebalo i pomogne u svakom trenutku – čak i u pola noći, ako bi neka od nas imala problem. Njegova uloga nije bila samo trenerska, već i zaštitnička, jer je odgovarao za nas, maloljetne djevojke, dok smo putovale i nastupale diljem svijeta. Njegova stroga pravila bila su jasna i pomogla su mi da izrastem u osobu kakva sam danas.
Sada, dok se u javnosti vodi hajka protiv njega, želim reći – provela sam 25 godina u mažoretkinjama, svakodnevno u kontaktu s Alenom, i nikada nisam doživjela ono za što ga sada optužuju. Naravno, imali smo i teške trenutke – kao što ih ima svaka obitelj. Bilo je suza, svađa, vikanja, ali nikada to nije prelazilo granicu onoga što se može nazvati disciplinom u jednom ozbiljnom timu. Mažoretkinje su specifična disciplina, gdje su izgled, držanje i disciplina važni – kao u baletu, modelingu ili sinkroniziranom plivanju. Nisu svi mogli ostvariti uspjeh, ali to ne znači da treba tražiti krivca u nekome drugome.
Zahvalna sam na svim godinama provedenim u timu i ljudima koji su me oblikovali, uključujući i Alena Šćurica. Nadam se da istina neće biti zasjenjena senzacionalizmom i da će se sačuvati vrijednosti koje su mažoretkinje izgradile i koje dijevojčice u tom timu i dalje grade. Da reakcija na trgu je bila je ishitrena u momentu kada je djevojka pogriješila a nije bilo vremena za ispravljanje tih grešaka razgovorom, ali je blaćenje i omalovažavanje njega i Zagrebačkih mažoretkinja sada preraslo u ozbiljne laži.
Petra Franović, bivša predvodnica, u timu 20 godina, sa trenerskim stežem 25 godina
Kao mažoretkinja koja trenira već 13 godina smatram da imam puno toga za reći i da je sve to što govorim opravdano jer sam prošla kroz stvarno sve u ovom timu. Nikad se nisam osjećala omalovažavano u timu od strane Alena, pa ni ostalih cura. Cijeli tim je kao moja mala obitelj i sve bi dala da to i ostane tako. U ovom timu osim što sam stekla vječna prijateljstva i upoznala ljude koji su zlata vrijedni, ja sam i naučena bontonu, odgovornosti, kako se brinuti za sebe, ali i za druge. Naučena sam što znači boriti se za ono što voliš i dati sve od sebe u to.
Uz sve navedeno, da nije bilo Alena i cijelog tima, ja nikad ne bi doživjela sve ovo što jesam, bila sam tamo gdje neki ljudi nikada neće biti, radila sam stvari o kojima neki ljudi samo sanjaju. Nadalje, Alen za svaku od nas brine kao za vlastito dijete. Da nam se nešto dogodi on bi bio prvi koji bi napravio sve da nas izvuče iz istoga.
Ja sam vegetarijanka i svejedno na niti jednom nastupu nisam gladna ili žedna. Kad se naručuje pizza za tim, uvijek dobijem posebnu, a zašto, upravo zato što se netko brine. Ima još puno dobroga što Alen ulaže u svaku curu posebno, pa tako i u cijeli tim. Što se tiče vikanja... toga je bilo i uvijek će biti, kako kod nas tako i u drugim sportovima. Bez toga se u teoriji ni ne može. Alen se gotovo uvijek ispriča nakon što vikne na nas i objasni nam što smo napravili krivo.
Elena Tašev, mažoretkinje 1.formacije Seniorskog 1A, u timu 13 godina
U mažoretkinjama sam već 12 godina i svo vrijeme sam posvetila ovome. Živim za mažoretkinje i za cure tamo, svaki dan smo zajedno svi i dobar dio vremena provodimo zajedno. Mažoretkinje nisu samo sport to je način života gdje se postaje čovjek i jedna predivna osoba, naučile su me poštovanju, trudu, te da se za sve treba potruditi maksimalno da bi ostvarili ono najbolje, u ovome sam našla prave prijatelje i osobe za cijeli život.
Alen nije ono što se predstavlja u medijima tog čovjeka da nije bilo ni jedna cura koja je bila u mažoretkinjama ne bi doživjela pola toga što joj je sad lijepa uspomena od raznih nastupa do turneja i slično, Alen nije samo trener i voditelj Zagrebačkih mažoretkinja on je nama svima očinska figura u ovome On je prije svega jedan profesionalac koji zna šta radi i kako se treba što raditi, da nema njega ceremonije i protokoli koje smo radili ne bi završili toliko profesionalno kako su završavali i dobivali pohvale kakve su dobivali. Niko osim nas djevojaka koje smo u ovome ne može pričati o ovome jer ne znaju koliko je taj čovjek spreman dat za svaku od nas, Alen je osoba na koju se možemo osloniti u svakom trenutku i uvijek će nam pomoći bez obzira koliko smo pogriješile.
Petra Milazzi, mažoretkinja 1.formacije Seniorskog 1A sastava, u timu 12 godina
Mažoretkinje treniram od svoje treće godine što je sad već 13 godina. Treniram od kad znam za sebe i nikad nisam imala nikakvih neugodnih iskustva s Alenom. Nažalost sam bila dovedena u situaciju da moram razmišljat o tome što bi ja bez mažoretkinje i nisam znala. Tu sam upoznala cure koje su mi postale jedne od najboljih prijateljica. Naučila sam puno toga što će mi biti potrebno u životu. Svakom treningu se veselim jer znam da ću se zabaviti i provesti vrijeme s ljudima koje stvarno volim. Bez mažoretkinja ja ne bi bila di sam bila za što je sve on zaslužan. Da me Alen ikad omalovažavao ili vrijeđao sigurno bi napustila tim i krenula se bavit nečim drugim, ali to se nikada nije desilo. S njim nikad nisam imala nikakva neugodna iskustva. On se uvijek šali sa nama na treninzima, ozbiljan je kad treba biti, podržava nas i motivira. Niko ko ne trenira ne zna kakav je on ustvari, uvijek je tu za nas spreman pomoći, porazgovarati bilo to o ocjenama ili nekakvim privatnim problemima. Isto tako ljudi koji ne treniraju ne mogu razumjeti da trener tu služi da te ispravi i napravi najbolju verziji tebe makar to nekad uključivalo i podizanje glasa. Mislim da mažoretkinje puno znače gradu kao i što nama znače mažoretkinje a bez Alena na čelu to ne može biti ni slično onome što su mažoretkinje danas.
Luna Pleško, mažoretkinja 1. formacije Seniorskog 1A
Treniram već 14 godina u Zagrebačkim mažoretkinjama. One su moj život treniram od kad znam za sebe uvijek mi je bilo super i svašta al doslovno svašta sam prošla u ovom timu od turneja po drugom kontinentu do natjecanja, smijanja, plakanja od sreće od smijeha, team bildinga... Smatram da sve sta smo doživjele u ovom nizu godina za sve to je zaslužan Alen.
Nikada u ovih 14 godina nisam bila povrijeđena od strane tima, trenera i Alena. Nakon šta sam pogledala svakakve videe na tik toku, na instagramu i svakakvim društvenim mrežama mogu reći da se stvarno dosta toga preuveličava i izmišlja. Alen je na 90 posto naših treninga gdje imamo i motivacijske govore zezancije smijanje druženje, zabavljanje itd. Mislim da dobro znam kakav je on nama, nije samo trener, šef i voditelj ovog cijelog tima on je i nas uzor kojem se svako može obratit za problem i on će ga uvijek riješiti.
Petra Dolanski, članica Seniorskog 1A, 14 godina u timu
Kao obitelj jedne od mažoretkinja (trenutno članica seniorskog tima), želimo se oglasiti na sulude navode koji dolaze sa svih strana. Prije svega, naša ponosna seniorka je zbog mažoretkinja izrasla u jednu prekrasnu djevojku, koju je upravo taj Alen i taj tim oblikovao u ovo što je danas. Zna kako se poštuju stariji, kako se poštuju pravila (jedna od vrlina koja će joj kasnije u stvarnom poslu i više nego koristiti) i ne bi se trebala sramiti toga što je dio tog kolektiva dugi niz godina.
Što se tiče Alena, svatko tko je s njim progovorio jednu riječ barem zna da ima jedno ogromno srce, a isto tako i da je jedan veliki poslovni čovjek. Čovjek koji ima glavu koja radi 100 na sat, a srce još i veće sigurno ne bi naudio nekoj od nevinih curica kao što se priča.
Navodi izvučeni iz konteksta, i rekla kazala, su nešto čime se nitko ne bi trebao voditi. Ukoliko je zaista radio to sve što se priča trenutačno, barem jedan od roditelja bi reagirao u istom trenutku, a ne pisao 20 godina kasnije po portalima. Naše dijete se uvijek može povjeriti svojoj sestri i to rade od kako su bile male, ali nikada nije imala potrebu reći bilo što ružno jer Alen, zaista i kada bi povisio ton, nije bio agresivan prema nijednoj od njih.
Alen svakako nije zaslužio ovo s čime su ga dočekali, jer brine za sve te cure kao da su njegova djeca. Zagrebačke mažoretkinje su jedan simbol, jedna snaga, cure koje žive jedna za drugu, koje se toliko predivno zabavljaju zajedno i koje daju svoje srce za taj tim. Mi kao obitelj smo sa zagrebačkim mažoretkinjama bili po svuda, i cure su se uvijek ponašale prema nama kao da smo dio njihovog tima. Znaju kako se pripremaju za nastup i tada zaista nisu u prisustvu obitelji, ali isto tako, odmah nakon samog nastupa (ili natjecanja) dolaze, slave s obiteljima. Iste te obitelji cijele dane zajedno roštiljaju i pjevaju ispred dvorana. Nema čvršćeg i srdačnijeg tima od ovog tima i njihovih roditelja, a za sve to je zaslužan upravo Alen.
Martina Koljaja, majka mažoretkinje 1. formacije Seniorskog 1A
Ljudi dragi, pa kaj se ovo dešava, da naša plava boja nestaje iz ovog grada? Kaj ste i vi novinari zaboravili sve ono lijepo kroz sve ove godine kaj je bilo popraćeno sa nama, našim kćerima? Tko je bio ponos, tko je bio obitelj? Nego mi koji smo uz Alena i ekipu rasli, plakali, smijali se, slavili i razglabali od Zagreba do Italije, Kine... Ne mogu se ne pitat, kaj i ko se želi uništiti svom ovom pažnjom u medijima?
Pojedinac ili kompletno institucija koju smo mi kao roditelji, članovi i podrška godinama stvarali Zagrebačke mazoretkinje? U obitelji, a ovo je moja obitelj, naravno da ima uspona i padova, smjeha i suza, nakon kojih se izlazi još jači. I nadam se kao bivša članica, kao roditelj da će Zagrebačke mažoretkinje iz ovog izaći još jače. Žao mi je kaj su mnogi zaboravili kome su se obraćali kad je bilo teško i di su našli odgovore i podršku.
Ja, koja sam više desetaka godina kao članica, te kao roditelj prolazila mnoge faze osobnog i sada razvoja svoje kćeri, žao mi je ovo gledati, slušati i osjećati se bespomoćnom. Mnogi moji dani sreće, tuge, imanja i ne imanja, pa tako sad i moje kćeri upravo su prošli uz Zagrebačke mažoretkinje na čelu sa Alenom. Funkcionirali smo kao obitelj, nekad sa više nekad sa manje sluge, ali sa zajedničkim ciljem i uvijek spremni pomoć. U čemu je greška ako imaš selekciju djevojaka? U sportu za prve ekipe toga nema? Mogla bi napisati romane kaj smo sve prošli tokom ovih godina svih, ali jedno znam. Ovo je žalosno da se Zagrebačke mažoretkinje uništavaju na ovakav način. Da se sve ovo kači na osobu koja je i daje cijelog sebe za taj tim.
Zvjezdana Vlašić, bivša mažoretkinja i majka mažoretkinje članice Seniorskog 1A
Ovo je stvarno strašno kako te neopravdano blate. Svi su očito zaboravili da si svima nama pomogao u životu, plaćao svima sve i svašta, eto baš sam zgrožena kako su ljudi odvratni. Drži se danas Alen.
Kristina Canjko, bila u timu 11 godina prije 12 godina
Treniram mažoretkinje već 10 godina s tim da sam u Zagrebačkim mažoretkinjama samo 6 mjeseci. Otkad sam tu, Alen i sve cure su me primile u tim kao da sam tu već 100 godina. Čak i u tom kratkom periodu mogla sam vidjeti da je Alenu toliko stalo do svih nas i da će nam pomoći u bilo kojoj situaciji i izvan mažoretkinja. Nisam se ni u jednom trenutku osjećala omalovažavano na bilo koji način od strane Alena ili bilo koga drugoga u timu. Na nekim nastupima nije sve jednostavno i moramo paziti na puno toga pa naravno da nas Alen mora ispraviti ili usmjeriti ali da to nije tako nastupi ne bi ličili na ništa. Uvijek se šali s nama na treninzima, daje nam podršku i motivira nas. Stvarno se može vidjeti da on za mažoretkinje radi sve i da nijedan nastup ne bi izgledao tako kako izgleda bez njega.
Kelly Da Silva, članica Seniorskog 1A (inače Portugalka)
Žao mi je što se sve ovo dešava jer to nisi zaslužio. Niti si ono kako te žele prikazati. Znamo se godinama i znam tko si i što si. Možemo pričati o nekim greškama, ali nikako da si nasilnik ili što god pokušavaju ovim medijskim linčem. Ovo je namještaljka teška. Drži mi se.
Robert Nikolić, otac bivše mažoretkinje seniorskog 2. sastava
Želim Vam reći da Vas moja Neda obožava i da sam 100 puta vidjela koliko je svi vi volite i branite. Jako mi je žao zbog nastale situacije i samo da znate da smo uz Vas.
Maja Marić Kordić, majka juniorke
Ako želite provjeriti vjerodostojnost ovih izjava možemo Vam dati brojeve mobitela da iste nazovete.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
