Misija udruge je donijeti osmijeh na lice tamo gdje su prisutni strah, bol i tuga, pružajući psihosocijalnu podršku ljudima koji su bolesni, nemoćni i pate, a prvenstveno djeci.
Pročitajte i ovo
Razgovarali smo s osnivačem i umjetničkim direktorom Crvenih Nosova u Hrvatskoj Zoranom Vukićem.
Vi ste osnivač i umjetnički direktor Crvenih Nosova u Hrvatskoj, kako vam se rodila ideja?
Moja svijest i razumijevanje u implementaciju cirkuskih, klaunskih i sličnih programa seže još do 1992. godine kada sam kao volonter i mladi entuzijast počeo aktivno sudjelovati u organizaciji različitih psihosocijalnih programa u kampovima za izbjeglice i prognanike tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj. U to vrijeme se javlja i primjenjuje novi primijenjeni oblik rada s djecom, mladima i odraslima, pod nazivom Socijalni Cirkus koji objedinjuje pedagogiju, socijalni rad i umjetnost.
Konkretna ideja o pokretanju programa klaunovadokotra u Hrvatskoj seže još u 1997.godinu kada sam kao mladi artista bio član internacionalne cirkuske kompanije Carrovanna del Circo Immaginario u Italiji. Kako smo mi bili cirkusko-klaun-kazalište oduvjek smo u trupi maštali i o plemenitoj nadogradnji našega posla znajući da humor i smijeh može biti djelotvorno suportivno sredstvo ljudima u različitim nedaćama. Također smo u to vrijeme imali saznanja da se slični programi uspješno implementiraju u bolnicama diljem svijeta.
Klaundoktorski strukturirani programi imaju svoje ishodište u SAD-u gdje su još 70-ih godina prošlog stoljeća u New Yorku pokrenuti prvi kontinuirani programi koji su izniknuli iz ideje Big Apple Circusa i njegovog osnivača Michaela Christensena, pod nazivom Clown Care Unit. Još od tada su provođena i brojna zdravstvena istraživanja o utjecaju smijeha, pozitivne životne energije na osnaživanje imuniteta te tako da je vrlo blagotvoran za opće zdravlje čovjeka, iz kojih se zaključivalo da takav pristup uvelike može pomoći u procesima izlječenja različitih oboljenja, kako fizičkih tako i duševnih.
Početkom 2000-ih se na tom planu u Hrvatskoj i realizirao prvi 2,5-godišnji kontinuirani klaundoktorski projekt posjećivanja klauna dječjim odjelima u svih 38 bolnica diljem lijepe naše, ali kako je projekt bio ograničen i trajanjem i obimom (jedan klaun koji posjećuje sve bolnice u RH), taj projekt je postavio lijepe temelje za početak ozbiljnije i sveobuhvatnije suradnje sa zdravstvenim sustavom, jer su tijekom projekta i bolnice uvidjele te počele artikulirati potrebu za sličnim programima, odnosno za programima humanizacije bolničkog liječenja, a pogotovo kod pacijenata na dužem boravku u bolnicama.
Konačno realizacija i sustavno uvođenje klaundoktorskih programa u Hrvatskoj se ostvaruje povezivanjem sa idejom međunarodne klaundoktorske organizacije RED NOSES INTERNATIONAL, uz čiju podršku, implementaciju strukture i smjernice u njegovanju kvalitete izvedbe klaundoktora, razvijamo kroz udrugu CRVENI NOSOVI klaunovidoktori.
Što je to klaunska umjetnost i koliko je ona uopće prisutna u našim životima, a da je možda nismo svjesni?
Klaunska umjetnost je sastavni dio dramske umjetnosti, te u Europi i svijetu zastupljena kroz školu klaun-kazališta Jaquesa Lecoquesa koji je kao jedan od doajena fizičkog kazališta napravio sustav školovanja uključujući Comediju del Arte, fizičku komediju i neverbalni izričaj, bufona i klauna. Uz Lecoquesa tu se ističu majstori klaun kazališta kao Phelipe Gaulier, Carlo Mazzone Clemente, Lasaad.. Naravno da je i prije svih navedenih učitelja bilo i klaunova i različitih smjerova i stilova u komediji a posebno su veliku popularizaciju stekli početkom filmske povijesti kroz nijemi film (Charlie Chaplin, Buster Keaton, Stan & Laurel..), a kasnije se u dramskoj umjetnosti razvija i svijest i o klaun-kazalištu.
Danas, kako do nas sve dolazi polako i s velikim zakašnjenjem, klaun-kazalište doživljava svoje skromno pojavljivanje kroz nezavisni kazališni izričaj, odnosno, često ga implementiraju suvremeni dramski komični izričaji, a u novije vrijeme na umjetničkim akademijama i studiji neverbalnog kazališta. Također, klaunski kazališni izričaj biva često alat za pripremu dramskih umjetnika tijekom za zahtijevne dramske uloge.
U našem slučaju kroz programe CRVENIH NOSOVA klaunovadoktora nudimo i zdravstvenom osoblju, neke od klaunskih antistresnih modela kroz program Humor u Zdravstvu, kako bismo doprinijeli i unaprijedili razumijevanje u korištenje humora kao komunikacijskog sredstva u odnosu liječnik-pacijent.
Da se referiram i na drugi dio pitanja, mi volimo reći da se klaun krije u svakome od nas, svatko svakodnevno doživi svoja mala spoticanja, nespretnosti, groteskne momente, apsurdne situacije, ne snalaženje u pravilima ponašanja na poslu i u životu, uspone i padove kroz komunikaciju, samo što se mi u svakodnevnom životu tih situacija često sramimo i pokušavamo ih sakriti, odnosno nisu uvijek poželjne u našem stremljenju ka savršenstvu. Klaun je medij koji zrcali naše uspone i padove, a u naravi čovjeka je ucrtano da će se rado nasmijati svojoj nevolji koju prepozna u klaunskom izričaju.
Također, u našoj svakodnevici klauna možemo pronaći u djece u dobi od 3-5 godina, kada prilikom nevinog i naivnog bivanja u sadašnjem trenutku utiru svoj put u otkrivanju svijeta. Kroz povijest u narodu i manjim sredinama, klaun biva prepoznat kao dobrodušni čovjek, iako mu se često javno rugamo ili kada prolazi kroz selo, djeca mu znaju dobacivati opaske.
Zašto klaun u bolnici, domu za starije?
S obzirom da je odavno dokazano da je smijeh lijek, klaun je također i slika ili image uz koji se prirodno veže i ideja donošenja smijeha i mijenjanja atmosfere bolničkog okruženja ili okruženja doma za starije. Klaun je neopterećen dijagnozama te donosi i u bolnicu i u dom kontakt s životom i budi volju za izlaskom u predivni svijet.
Svojim usponima i padovima klaun osnažuje pacijente da se nauče lakše nositi sa zdravstvenim poteškoćama, klaundoktor je i onaj koji nosi nadu u bolje sutra. Klaun također ne dolazi sa očekivanjima od pacijenata, već dolazi kao svojevrsno rasterećenje od očekivanja, odnosno netko tko je došao skrenuti fokus od boli, odagnati strah.., neka vrsta antistresnog elementa iz svijeta mašte.
U domovima, na odjelima gerijatrije i pristupu dementnim osobama klaun donosi olakšanje bivanjem u sadašnjem trenutku, te svojim blagim i neopterećenim djelovanjem i lijepim emocijama, polako pobuđuje sjećanje na neke zaboravljene trenutke u životu.
Tako nam i živo iskustvo kazuje, da kada se najavimo sa svojom vizitom u domovima, korisnici uoči dolaska klaunova živnu, imaju se potrebu dotjerati za goste, koji će sa njima zapjevati ili im nekom drugom vještinom obojati dan.
Koje sve institucije posjećuju Crveni Nosovi klaunovidoktori?
Prvenstveno su nam u fokusu zdravstvene ustanove, ponajprije pedijatrijski odjeli. Uz pedijatrije u bolnicama, posjećujemo i odjele dječje kirurgije, onkološke odjele i sve druge odjele na kojima pacijenti borave duže vrijeme. Osim bolnica našim redovnim, ali i posebnim programima obuhvaćamo domove za starije, kao i rehabilitacijske centre i škole sa djecom sa višestrukim teškoćama u razvoju.
U ovom trenutku, zahvaljujući našim donatorima uspijevamo provesti 69 klaundoktorskih vizita za djecu i starije osobe u 18 medicinskih i socijalnih ustanova u Hrvatskoj.
Kako smo još uvijek relativno mlada udruga, nemamo zadovoljavajuću pokrivenost redovnim programima u svim odjelima, a pogotovo domovima za starije, ali polako se osnažujemo i uključujemo nove članove, ali sve to činimo sukladno financijskim i organizacijskim mogućnostima.
Kako na vas reagiraju liječnici i medicinsko osoblje?
U početku našega djelovanja klaun je bio čuđenje u bolničkom svijetu i prava egzotika, ali stalnom komunikacijom i upornom razmjenom znanja i naravno dokazivanjem kompetencija postajemo prihvaćeni kao sastavni dio bolničkog osoblja. Na početku su se pribojavali da ćemo od bolnice raditi cirkus, ali uvidjevši da se radi o promišljenom korištenju umjetničkih intervencija za opći zdravstveni boljitak pacijenata, znatiželjno su nas počeli uvažavati.
Klaundoktor je danas prepoznat i dobrodošao u našem zdravstvenom sistemu od liječničke i sestrinske struke kao spona koja je nedostajala u brizi za mentalno zdravlje, odnosno duševna potpora oboljelom. Pitali su nas liječnici od kuda toliki interes za boravak u tako stresnim uvjetima i posvećivanje pažnje bolesnima, ali kada uvide pozitivnu promjenu u atmosferi odjela, sve nas više uključuju u sistem. Često donesemo i liječnicima i medicinskim sestrama trenutak rasterećenja i trenutak otpuštanja od stresnih situacija.
Našim edukacijskim programom koji prolaze klaunovidoktori, obuhvaćamo i osnove poznavanja bolničkih procedura, a kroz program Humor u zdravstvu, dodatno komuniciramo i sa bolničkim osobljem, koje kroz program dobiva mogućnost implementirati humorne alate i upoznati se s našim nastojanjima na znanstvenoj razini. Istaknuo bih kako su aktivnosti klaunovadoktora sve više uključene i u znanstvena istraživanja medicinskog osoblja kroz diplomske radove i istraživanja mogućnosti za smanjenje boli.
Kako se postaje klaundoktor? Koje vještine i osobine tražite od klaunovadoktora?
Klaundoktorom se postaje tako da se zainteresirani kandidati, iz domene izvedbenih umjetnosti, trebaju odazvati na raspisan poziv na audiciju. Audicija je radioničkoga tipa, gdje se kandidati upoznaju s osnovama klaun kazališta i očekivanoga angažmana u bolnicama. Kako audicija traje dva dana, imamo se dovoljno vremena upoznati s afinitetima kandidata, njihovim talentima i vještinama, kao i njihovom primjenom istih. Naši klaunovidoktori najviše dolaze iz domena dramskih umjetnosti, lutkarstva, glazbe, ima tu i komičara, cirkuskih umjetnika, plesača, dramskih pedagoga, pedagoga, a imamo i vjeroučitelja i željezničara.
Dakle, izvedbeni umjetnici, posebno educirani za rad s najranjivijim skupinama, bolesnom djecom, starijim i nemoćnim osobama te djecom i mladima s teškoćama u razvoju.
Nakon što su kandidati odabrani, njihova edukacija zapravo nikada ne prestaje. Kontinuirano se educiraju u Hrvatskoj i u inozemstvu. Pri međunarodnoj organizaciji RED NOSES INTERNATIONAL CLOWNDOCTORS u Beču, čiji su CRVENI NOSOVI klaunovidoktori partnerska organizacija, sa još desetak organizacija u Europi, postoji i Međunarodna škola humora (International School of Humour) na čije intenzivne radionice odlaze naši klaunovidoktori, kako bi radili vrhunskim učiteljima klaunske umjetnosti. Radionice su tematski raspoređene kroz godinu, s temama koje rad u bonicama čine lakšima i stručnijima.
Prije dvije godine pri RNI je iznikao i kurikulum za postizanje zvanja klaundoktor te svaki od naših uključenih klaunova mora ispuniti uvjete po kurikulumu, za postizanje međunarodnog certifikata. Kurikulum je multidisciplinaran i osim umjetničkog modula koji je i najveći dio kurikuluma, klaunovidoktori usvajaju znanja iz etičkih pokretača organizacije, razumijevanja misije i vizije organizacije. Nadalje moduli su sazdani od osnova medicine, sociologije, psiho-socijalnog modula i rada sa starijim osobama. Procjenjuje se da za postizanje certifikata klaundoktora, ako su klaunovi u stalnom angažmanu uz rad je potrebno 3,5 godine.
Što donosi vaš program "Intenzivan osmijeh", jeste li ga već počeli prakticirati i kakva su iskustva, odnosno ako još nije zaživio – kakva su očekivanja?
Intenzivan osmijeh je naš novi program koji provodimo od lipnja 2017.godine i koji je usmjeren odjelima sa najvećim stresom za dijete i roditelja, odnosno, odjelima na kojima se provode invazivne medicinske pretrage i tretmani. Tu se prvenstveno usmjeravamo prema dječjim kirurgijama, ali i ambulantama na poliklinikama gdje se odvijaju vađenja krvi, ultrazvučne pretrage, EEG, EKG pretrage.
Program Intenzivan Osmijeh je svojevrsno klaun-dežurstvo gdje je jedan klaundoktor usmjeren boravku na odjelu kirurgije u trajanju od 5 sati. U suradnji sa liječnicima i medicinskim sestrama imamo informaciju u kojem se danu odvija najviše operativnih zahvata te u tom danu klaundoktor je na odjelu već od 7:00 sati, odnosno svojim intervencijama doprinosi ublažavanju straha i stresa prouzročenim neizvjesnosću i strahom od operacije.
Projekt Intenzivnog osmijeha je koncipiran tako da je klaundoktor spona između realnoga svijeta i operacijske dvorane, gdje klaundoktor ispraća "malog" pacijenta do operacijske dvorane, a često i dočekuje pacijenta nakon operacije, po buđenju iz anestezije.
Slična uloga klaundoktora je i na odjelu poliklinike, gdje također u suradnji sa medicinskim osobljem, klaundoktor ima mogućnost biti prisutan prilikom vađenja krvi ili neke druge pretrage te gdje klaun djeluje kao element distrakcije djeteta od boli. Uočili smo i važnu ulogu klaundoktora prije samoga ulaska u ordinaciju, gdje svojim aktivnostima pridonosi opuštanju pacijenta, a time i puno lakšoj i učinkovitijoj intervenciji medicinskog osoblja.
U suradnji s medicinskim osobljem sudjelujemo i u potvrđivanju teze za potrebom i smislom klaundoktorskih intervencija kroz program Intenzivan osmijeh, kroz klinička istraživanja koja se provode u namjeri umanjivanja boli prilikom medicinskih tretmana.
Naša istraživanja se također odnose i na klaunske intervencije u stomatološkim klinikama, ali ona još uvijek nisu uključena u redovne programe. Kolege iz drugih partnerskih organizacije razvijaju nova područja djelovanja kroz projekt Intenzivan osmijeh, a značajne rezultate donose na polju palijativne skrbi, pretraga putem MR-a, sa pacijentima u komi.
Ima li ponekad tužnih trenutaka u kojima vam je teško nastaviti rad i razvedriti male pacijente?
Naravno da je rad u bolničkim uvjetima i emotivni teret za klaunovedoktore i često se srećemo s vrlo kriznim situacijama u kojima se pacijenti bore za život. Također se susrećemo i s gubitkom djeteta ili starije osobe s kojom smo tijekom posjeta razvili odnos.
Jedan od sistema koji se klaunovima predlaže jest i taj da se svatko od nas zove drugačije, u okviru našega djelovanja dajemo si i klaundoktorska imena (dr. Ludek, dr. Žbunj, sestra Livadić, sestra Milosrdić..). Zatim, kako si damo ime, određujemo si i naš klaundoktorski karakter, koji nije nužno empatičan za tuđe emocije te nam na kraju pomaže i obaveza nošenja najmanje maske na svijetu, odnosno crvenoga nosa, koji nas ipak na kraju štiti od svakodnevnih teških situacija u bolnicama.
Uz sve to ipak smo i mi ljudi i nismo imuni na teške situacije s kojima se srećemo, ali naš model rada u parovima, također je tu da bi kolega mogao osnažiti kolegu i da bi u teškoj situaciji mogli biti potpora jedan drugome. Biti klaundoktor je disciplina koja nastoji svojim akcijama probuditi i potaknuti zdravi dio u svakom čovjeku i često nemamo niti vremena, niti nam je uputa baviti se dijagnozama ili zdravstvenim perspektivama pacijenata, već u trenutku, u sadašnjem trenutku, okupati pacijenta dozom pozitive i zdrave životne energije koja pobuđuje želju za bržim ozdravljenjem. Iako se srećemo s teškim situacijama, za nas je dar kada i u najtežoj uspijemo polučiti pa makar i osmijeh, šmješak.., šmiješkić koji liječi..
Kako se klaunovidoktori nose s teškim i izazovnim trenutcima u bolnicama i domovima za starije? Postoji li posebna emotivna higijena koju redovito održavate?
Načelno sam već odgovorio na ovo pitanje i u prethodnom odgovoru, ali osim suočavanja s teškim sudbinama pacijenata prema kojima smo usmjereni svojim aktivnostima, vrlo rijetko postoje trenuci kada se susrećemo sa ne razumijevanjem ili ne odobravanjem medicinskog osoblja, koje je preopterećeno očekivanjima pacijenata i okoline, često podkapacitirano i bez prave podrške svojih nadređenih te se putem ne lijepe komunikacije ophode prema klaunovima.
Mi nastojimo i na to biti spremni u samome startu, jer svjesni smo naše pionirske uloge i mjesta na hijerarhijskoj ljestvici unutar bolničkog sistema i u takvim situacijama uvijek za cilj imamo skrenuti pažnju na našu misiju koja život i u teškim situacijama čini lakšim, a to je vrlo komplementarno sa zadaćom zdravstvenog sustava.
Kako bi se lakše nosili sa takvim ili sličnim situacijama, u našem sustavu edukacije i osnaživanja klaunovadoktora, implementiramo i sistem "mentalne higijene" odnosno grupno vođene supervizije koju provodimo u suradnji s vrhunskim psihoterapeutima i supervizorima. Prorađujemo razne situacije koje dovode do boljeg razumijevanja ili nam pomažu u nošenju s iskricama koje se neminovno događaju u timskom radu. Supervizija nam je velika podrška i jako bi nas veselilo kada bi i druge struke koje primarno brinu za čovjeka implementirale slične procese, radi lakšeg nošenja sa svakodnevnim situacijama na poslu.
Tko su Vaši donatori? Postoje li neki posebni trenutci koje ste doživjeli s donatorima?
Naši donatori su svi! ;o) .., pod "svi" mislim doslovno na sve drage ljude koji su do sada izrazili bilo koji oblik podrške našem radu i misiji. Ljudi su, posebno u Hrvatskoj, željni lijepih, pozitivnih, transparentnih, sturčnih, odlučnih, ustrajnih, poštenih, "hard working", toplih priča, priča kakva je upravo priča CRVENIH NOSOVA.
Nadalje, pod svi mislim doslovno sve dobne skupine od djece koja se sa tetama u vrtićima ili učiteljicama u školama organiziraju u prikupljanja sredstvava u znak podrške. Tu su također uključene fizičke osobe, mladi roditelji, koji nas i često susreću na bolničkim odjelima.., osim mladih ljudi srednje dobi, u programe podrške se uključuju i starije osobe, djedovi i bake, koji su također osviješteni i upoznati sa našim radom, preko unuka ili pak vršnjaka koje posjećujemo u domovima za starije.
Naši donatori su i institucije, putem natječaja, kao i pravne osobe koje nam svojim pro bono uslugama često izađu u susret, te nam doniraju usluge ili znanja koja su nam potrebna za rad. Dakle imamo zaista širok spektar podupiratelja i donatora, a najdraže donacije su nam one koje dolaze baš iz srca, baš zato što je donator osjetio da naš rad uistinu doprinosi poboljšanju kvalitete čovjekovog života, čak i u teškim okolnostima.
Zamislite koliko nam je puno srce kada čujemo da je dječak odvojio svoj mjesečni džeparac i donira CRVENE NOSOVE ili umirovljenica koja jedva spaja kraj sa krajem te od ionako pre malene mirovine uspije odvojiti donaciju za dobru stvar.
Mi kroz naš sustav brige za donatore nastojimo osobno i zahvaliti svakome donatoru, a naše vrijednosti nam nalažu da budemo iznimno odgovorni prema donacijama i da svaku uloženu kunu u nas transparentno odgovorno raspoređujemo primarno u redovitost provedbe naših programa.
Od nedavno imate novi crvenonosni web, što je novo?
Da, naš novi web velika nam je radost i također je primjer kako kompanija može donirati svoje znanje, vještine i uslugu. Konkretno, izradu cijelog novog weba donirala nam je tvrtka Infinum koja je s našom ekipom iz ureda vrijedno radila na tome da nam web bude u skladu s današnjim zahtjevima tehnologije.
Na novom webu uspjeli smo se predstaviti i emocijom i profesionalnošću, komunicirati naše crvenonosne priče, predstaviti programe, kalendar svih naših aktivnosti kako bi svatko mogao vidjeti gdje smo i što radimo, a unaprijedili smo i proces online donacija što je značajno ulaganje u ovom digitalnom vremenu. Posjetite naš web i javite nam kako vam se čini.
-
Duboko ispod površineZnanstvenici došli do uznemirujućeg otkrića dok su kopali najdublju rupu na svijetu: Što je "zvuk iz pakla" koji se čuo?
-
Nesreća na raduTragedija u Splitu: Muškarac hitno prevezen u bolnicu, podlegao ozljedama
-
Očevid u tijekuVatreni obračun u Zagrebu: "Čuo sam pucnjavu, živim tu blizu, ovo je strašno..."
