U bjelovarskom skloništu za životinje - katastrofa. Desetak centimetara blata i vode, četrdesetak pasa i troje ljudi. Svi mokri do kože. Satima su spašavali situaciju. Kada se sve činilo pod kontrolom, dan poslije, novo nevrijeme i još gore posljedice.
Pročitajte i ovo
Provjereno
Borba za djedovinu: "Ovo je nemoguće… da me isprovociraju, da napravim neko zlo, da bi mogli optužiti mene za sve poslije. To je njihov cilj''
Analiza Provjerenog
Znate li kakvim se sve kemikalijama, teškim metalima i plastikama svaki dan trujemo? "Nadam se dobrim rezultatima, ali..."
Vodena bujica koja se slila s okolnih brda nosila je sve pred sobom.
"Voda je rušila crijepove, prekretala zdjelice po dvorištu", kazala je voditeljica skloništa Danijela Kranjec.
I dok je kiša neumoljivo padala, glavni stanari skloništa za životinje Šapa skrivali su se u kućicama i čekali da ono najgore prođe.
"Ti psi su bili na paletama paralizirani od straha doslovno. Isprepadani, uplašeni, zbunjeni, nisu htjeli jesti".
Mokri i blatnjavi, ali srećom bez ikakvih ozljeda. Silina vode nije bila nimalo bezopasna, kažu nam.
"Toliko se bojiš za te životinje, to kad je taj mlaz krenuo ne možeš se snaći jednostavno. I samo razmišljaš o njima, kud njih smjestiti, kako njih spasiti", ističe radnica u skloništu Ana Horvat.
Odmah su se primili posla kako bi životinje noć provele na suhom. Danijela, Ana i Zoran cijeli su dan čistili blato koje je voda nanijela. I baš kada su mislili da je najgore prošlo. Dan poslije, dogodilo se opet. Ponovno šok za pse, ali i njih koji su sate i sate proveli spašavajući što se spasiti da.
"Taman smo iz zadnjih bokseva izvlačili blato van kad je krenuo novi nalet kiše, kad je krenuo novi nalet blata i u roku 5 do 10 minuta sve je ponovno izgledalo kao da nije ni jedna lopata blata bila očišćena", ispričala je Danijela.
"Ovo ja ne vidim, jednostavno ne vidim kraja. Danas evo, sad mi suze idu. Kad je to krenulo, to je nešto neopisivo. Neopisivo", ispričala je kroz suze Ana Horvat.
Svjesni su i sami da su bez njihove pomoći maleni četveronošci prepušteni sami sebi. Jer oni su njima jedina obitelj, a ovo skromno sklonište jedini dom.
"Sve što je bilo u boksevima potpuno je uništeno. Radimo bez financijskih sredstava, kućice krpamo sami kako stignu tako da inače nisu u bajnom stanju i onda je ovo bila kap koja je prelila čašu", razočarana je voditeljica skloništa.
Psi su njihova druga obitelj
Sredstva za obnovu i popravak štete koja je nastala jednostavno nemaju. Danijela je predsjednica udruge i voditeljica skloništa ŠAPA IZ BJELOVARA. Posljednjih sedam godina, život je posvetila ovim psima. Onima koje nitko ne želi i koji ostanu sami. Često se, kaže, dogodi i da više vremena provodi ovdje s njima, nego s vlastitom obitelji.
"Definitivno nije lako, ali ide. Morate imati obitelj koja ima razumijevanja za silne sate provedene ovdje, za odlaske od kuće u bilo koje doba dana i noći ako zatreba, za to da nema vikenda, nema godišnjih, nema praznika, znači to su psi koji kao i ljudi, moraju svaki dan, bio to Božić, Uskrs i jesti i piti i mora im se očistiti, mi moramo biti tu", govori Danijela.
Ana je svoje umirovljeničke dane odnedavno odlučila ispuniti baš ovim poslom.
"Mene je ovo pomladilo. Ozbiljno. Ja sam mislila otići u mirovinu, kao sad umirovljenik, šta ću, kod kuće ležati, razboljeti se ili nešto, a ovo mi je dalo još jednu snagu", objašnjava.
U ovakvim najtežim trenucima, kada se čini da je sve protiv njih, kada vide ove njuške, zaborave na sve probleme. Ljubavi ne nedostaje, ali novca nažalost itekako. S nekoliko općina imaju i potpisan ugovor o zbrinjavanju napuštenih životinja pa im to uvelike olakšava. Kada se prije sedam godina zaposlila u skloništu, sve je, kaže Danijela, bilo puno lakše.
"Ne mislim puno bolje što se tiče možda izgleda i općenito nekakvih uvjeta. Ali kada je bilo problema bili su puno lakše rješivi jer smo imali stalan prihod koji sad više nemamo".
Tada su imali sklopljen ugovor s gradom Bjelovarom. No, prije dvije godine došao je novi azil za pse. I tako je Grad prestao financirati Šapu. U ovom je skloništu i dalje ostalo pedesetak pasa koji su dovedeni po nalogu grada, odnosno komunalnih redara.
Od grada više nemaju nikakve pomoći
"Sad ih je još 27 takvih za koje nemamo niti jedan trošak podmiren sa bilo koje strane. Ti psi su bez obzira što se nama to nije financiralo kroz ovo vrijeme bili uredno cijepljeni, i dalje smo poštovali taj pravilnik i zakon, uredno su cijepljeni, tretirani, buhe, krpelji, sve moguće", objašnjava voditeljica skloništa.
Stoga su tražili od grada da financira hranu za tih 27 pasa koji su i dalje ostali u skloništu. No molba im nije odobrena.
"Grad Bjelovar je obveznik zakona o javnoj nabavi. Mi nemamo sad financijske mogućnosti dodatno sufinancirati još jednog poslovnog subjekta, udrugu, štogod jer to zakonski nije moguće", uvjerava pričelnica Kristina Kocur.
Druga opcija bila bi izmjestiti pse u novo sklonište, ali do izmještaja nije došlo jer grad to nikada nije službeno zatražio! I u samoj Šapi kažu, nisu sigurni da bi za neke od pasa koji su ovdje godinama to bilo najbolje. I zato daju sve od sebe da od onoga što imaju, taj dom naprave što boljim. Koliko god njihovi međusobni odnosi bili neriješeni, Šapi iz grada obećavaju pomoć!
"U ovom slučaju ćemo im izaći u susret i u okviru zakonskih i naših financijskih mogućnosti im pomoći da se riješi ova situacija jer kažem, bitno nam je da su životinje na području grada uredno zbrinute", obećaje Kocur.
Ono na što baš uvijek mogu računati jest pomoć malih ljudi.
"Imamo nekoliko obitelji, pojedinaca koji su uz nas godinama već, kao volonteri, kao donatori, kao pomoć pri udomljavanju pasa. A ostatak pokrivamo iz vlastitih sredstava", objašnjava Danijela.
Rade i bez plaća…
Danijela, Ana i Zoran su ovdje zaposleni. Na minimalcu. Kako i sami kažu, najčešće samo formalno. Zbog nedostatka sredstava i ono malo plaće koje si isplati, Danijela opet vrati natrag za potrebe udruge, da ovi psi ne bi ostali gladni.
"Sad su ogromni troškovi, ogromni troškovi. To nisu više samo boksevi, tih šest bokseva, to je kompletni hodnik, predulaz u kojem se oni skrivaju i od sunca i od kiše i od svega. To su kućice, to su crijepovi jer je količina vode bila takva da je skidala crijepove sa kućica", istaknula je.
I do sada su krpali kraj s krajem. Javili su se pojedinci, obećao je i grad. Hoće li to biti dovoljno ili samo pomoć utopljeniku, ovih dana i doslovno, pitanje je.
"Imamo velike kućice i njih se zna po dvoje, troje pa čak i četvero nagurati u jednu, oni su ekipa. Ove kućice koje su preostale su čitave i kojima se nije desilo ništa, oni će se smjestiti u njih za početak kao nekakvo rješenje, ali to nije trajno rješenje", zaključila je.
Jer ove njuškice zaslužuju više od toga. Topli dom i obitelj. A dok čekaju svog zauvijek vlasnika zaslužuju biti na suhom i sigurnom, uz ljude koji su svoje živote posvetili upravo njima.
Dnevnik Nove TV pratite svaki dan od 19 sati, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.
Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr.