Tri hrvatska studenta o BITNOM PUTOVANJU: 'Tamo je situacija višestruko gora nego kod nas i nitko se ne žali'

Najkasnije u 7.30 dolazili su na jutarnje sastanke, a pravog kraja radnog vremena nije bilo jer iz bolnice se odlazi kada se obavi sav posao. Studenti medicine Frane, Jamal i Vicko hrvatske su fakultete i bolnice na nešto više od mjesec dana zamijenili onima u dalekoj Bocvani. Pet tjedana proveli su u glavnom gradu zemlje koja se unatoč bogatstvu i uspješnoj ekonomiji i dalje bori s HIV-om i tuberkulozom. Ovisno o različitim izvorima statistike, 25 do 37% od oko dva milijuna stanovnika Bocvane je HIV pozitivno.

Vicko Tabain i Jamal Ahel, studenti Medicinskog fakulteta u Zagrebu, dio vremena proveli su klinici za tuberkulozu, dio u klinici za HIV, a jedan manji dio i na odjelu Interne medicine. Frane Martinis, student na Medicinskom fakultetu u Splitu, bio je na odjelu kirurgije.

Iako je, priča nam Frane, bolnica u Gaboroneu tehnički dobro opremljena nedostaje doktora i medicinskih sestara.

'Ako sam do sada mislio da su u Hrvatskoj bolnice prenapučene, tamo je situacije višestruko gora i nitko se ne žali. U jednom odjeljenju se nalazi i do dvadesetak kreveta, a nije rijetkost da pacijenti leže i u krevetima po hodnicima. U Bocvani po doktoru dolazi mnogo veći broj pacijenata nego što je to slučaj u Hrvatskoj', kaže.

Naime, prvi medicinski fakultet u Bocvani je osnovan prije manje od deset godina pa ne čudi podatak da su većina doktora i specijalista stranci. Na čelu kirurgije tako je bio Britanac, a Frane je bio dio kirurškog tima kojem je na čelu bio Egipćanin.

'Vlada pokušava visokim primanjima privući što više stranih stručnjaka. Liječnik ovdje ima primanja otprilike dvostruko viša nego liječnik u javnim bolnicama u Hrvatskoj', priča.

A činjenica da kronično nedostaje stručnog osoblja Frani je omogućila napredak.

Pročitajte i ovo predsjednički izbori Primorac predstavio izborni program, a ni na Milanovića nije zaboravio: "Njega ćemo zaustaviti i takvog predsjednika više nećete imati!" Prednosti i mane Hrvati u zemlji bogatoj dijamantima, s 37 % zaraženih HIV-om, u kojoj konobar 3 od 10 puta donosi krivu narudžbu

MLADI HRVATI I SIGURAN SEKS Još uvijek pitaju mogu li ostati trudne ako vode ljubav stojećki

'S obzirom da hrvatskim studenti medicine obiluju teoretskim znanjem te nam kronično nedostaje prakse teško mi je i opisati koliko mi je važno i korisno ovo iskustvo', objašnjava, a kako i ne bi bilo kad je asistirao na operacijama, od jednostavnijih zahvata pa do onih kompliciranijih. I to nije bilo sve.

'Tamo sam svakodnevno radio stvari poput postavljanje intravenskog puta, postavljanja i mijenjanja katetera , vađenja krvi, previjanje rana...', nabraja.

Bitnu ulogu studenata naglašavaju i Vicko i Jamal.

'Uloga studenata ovdje je iznimno velika jer oni obavljaju jako velik dio posla. Studenti medicine odrađuju gotovo sve važne obaveze po odjelu, direktno su uključeni u rad i skrb o pacijentima, odlučuju o terapiji i dijagnostičkim postupcima i dokazuju se kao izrazito sposobni i puno upućeniji nego studenti u Hrvatskoj. Ovo je dio kompleksnijeg problema - manjka liječničkog osoblja u bolnici, a na nama je da naučimo nešto iz toga i povučemo što vise iskustva iz ovakve jedinstvene prilike', objašnjavaju.

Veliki problem predstavlja tuberkuloza

A vrijeme koje su Jamal i Vicko proveli u klinici za tuberkulozu bilo je od velikog značaja.

'Upoznali smo potankosti kompleksne problematike ove bolesti koja je veliko breme države i dolazi ruku pod ruku s HIV-om. Skupa s našom mentoricom bavili smo se problemom tuberkuloze otporne na antibiotike koja se nažalost sve češće javlja na ovim prostorima, i vrlo je kompleksna za liječenje jer se mora koristiti kombinacija i od 5-8 različitih antibiotika', pričaju o bolesti koja je i jedan od glavnih uzroka bolesti pacijenata s HIV-om.

'Ekstenzivno otporna tuberkuloza  (XDR-TB) toliko je otporna na farmakoterapiju da ponekad praktički ni nema adekvatne terapije', pričaju mladići koji su sudjelovali u dijagnostici, pregledima pacijenata, formuliranju terapijskog plana i praćenju pacijenata. Slažu se kako im je boravak u Bocvani donio jako puno prilika za učiti od stručnjaka na tim područjima.

Uočili su i neke probleme kao što je nedostatak lijekova, ali iako se bolnica bori i s manjkom osoblja i edukacije, mladići napominju da se unatoč svemu radi o impresivnoj klinici.

'Organizirana je na idealan način, premda izvana ne izgleda baš najugodnije ili moderno. Iznutra je uspostavljen sustav na najbolji mogući način za prevenciju transmisije tuberkuloze', kažu.
Priliku za sudjelovanje u odlukama o terapiji, praćenju pacijenata i diskutiranje s mentorom o borbi države protiv HIV-a imali su i tijekom prakse na odjelu za HIV.

Jednostavna, ali i komplesna terapija HIV-a

'Terapija HIV-a je ponekad dosta jednostavna, dok je ponekad izuzetno kompleksna obzirom na različitost sojeva i reakcije pacijanata na lijekove. Iako se HIV ne može izlječiti, bolest se može vrlo učinkovito suprimirati i lijekovima se broj kopija virusa u krvi može smanjiti na tako nizak broj da osoba zapravo više nije zarazna, imunitet se vraća u normalno stanje i osoba može živjeti normalna život 20-25 godina, odnosno sve dok se ne počnu javljati zatajenja organa zbog lijekova', objašnjavaju.

Studenti izdvajaju dva razloga zbog koji je njihov odlazak bio jako bitan. Prvi je naravno edukacija.

'Uvijek su nam tijekom fakulteta govorili da što više otiđemo u tuđe zemlje i da osjetimo i doživimo različite atmosfere što se tiče medicine, da se upoznajemo s tuđim zdravstvenim sustavima i načinima na koje osoblje funkcionira. Osim toga, naš izlet u Bocvanu bio je životno iskustvo, imali smo priliku raditi i surađivati s liječnicima, studentima i profesorima iz Gaboronea', kažu. A drugi razlog jednako je bitan - prvi su studenti iz Hrvatske koji su boravili u Bocvani na ovaj način.

'Pomalo smo imali odgovornost da našu zemlju prikažemo u dobrom svjetlu i da ostavimo dobar dojam. Ovaj odnos je tek na početku i nadamo se početak jedne lijepe priče', zaključuju.

Iz svake riječi koju ovi mladići kažu jasno je da se nekoliko tjedana provedenih u Africi isplatilo u svakom smislu, a Frane će Bocvanu zauvijek pamtiti i po danu kada se na odjelu dječje kirurgije pojavio s dresovima Hajduka. Naime, ljudi u Bocvani su fascinirani nogometom.

Svima poznati kockasti dresovi, Modrić, Mandukić, Rakitić

'Svi ga vole i prate. Tako da znaju sve o klubovima u Europi, Ligi prvaka, europskim ligama, svjetskom prvenstvu', priča Frane. Ne čudi onda da su, čim bi dečki rekli da su iz Hrvatske, svi spominjali kockaste dresove, Modrića, Rakitića, Mandžukića.

'I što je meni bilo smiješno - jedan je odmah počeo pričat kako nas je sudac pokrao na svjetskom prvenstvu', kaže. Bilo je zato jednostavno odabrati poklone za najmlađe.

'Djeca su bila oduševljena. Teško mi je uopće opisati taj osjećaj kad vidite te male pacijente koji su jako bolesni i znate šta sve proživljavaju i onda kad ih uspijete nasmijat i učiniti sretnima, i vidite da im taj jedan dres, znak pažnje, jako puno znači. Postali smo najbolji prijatelji odmah', priča o trenutku kada se pojavio s dresovima splitskog kluba.

'Osmogodišnjak kojeg je udario automobil i koji je proživo teške ozljede dobio je bijeli dres i odmah postao glavna faca na odjelu i, siguran sam, doživotni Torcidaš', priča Frane.

Frane, Jamal i Vicko u Bocvanu su otputovali u sklopu projekta koji je nastao u sklopu suradnje između Republike Bocvane i Hrvatske. S projektom ih je upoznao profesor Dragan Primorac te im ponudio mogućnost da dio profesionalne stručne prakse odrade u Gaboroneu. Bocvana i Hrvatska na međusobnoj suradnji rade posljednjih godinu i pol dana, a riječ je o suradnji koja bi uključivala i razmjene studenata, specijalizanata i specijalista u oba smjera. Kako naglašavaju studenti, partnerstvo je još u povojima, ali prilika za napredak ima s obje strane, a upravo su oni 'probili led'.

Studenti medicine u Bocvanu su stigli na početku svibnja. Četiri tjedna proveli su u bolnici Princess Marina u Gaboroneu, dok su preostalih tjedan dana iskoristili za upoznavanje zemlje. Što su naučili o Bocvani, postoji li i tamo kultura ispijanja kave kao kod nas, koliko je velik jaz između bogatih i siromašnih te je li problem doći do interneta pročitajte u nedjelju na portalu Dnevnik.hr.
 

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook