PITANJE KOJE SE NAMEĆE SAMO PO SEBI Kako se boriti protiv terorizma nakon svega što se dogodilo?

Jesu li se događanja u Turskoj, Švicarskoj i Njemačkoj, odnosno napadi koji su se dogodili u ponedjeljak mogli/trebali predvidjeti? Koliko je teško napraviti procjenu rizika i što se moglo/trebalo bolje napraviti?

Na pitanje jesu li sigurnosne službe mogle očekivati ovakve napade, odgovor je svakako potvrdan. Nisu za to potrebna upozorenja ni State Departmenta ni Europola (Europski protuteroristički centar), jer se radi o svakodnevnim operativno-analitičkim zadaćama sigurno-obavještajnih i policijskih službi. Naime, u okolnostima suvremenog terorizma, takvi se događaji mogu očekivati uvijek. Nema apsolutne sigurnosti, ali odgovore na pitanja: kad?, gdje?, kako? itd. trebaju dati sigurnosne službe u svom svakodnevnom preventivnom angažmanu. Obavještajno-sigurnosne i policijske službe ovakve i slične pokušaje izvršenja terorističkih akata često osujete i zaustave, ali takve informacije rijetko dospijevaju u javnost, zbog cijelog niza opravdanih razloga.

Pročitajte i ovo u Bosanskoj Krupi Maloljetnik koji je nožem ubio policajca prije napada objavio je poruku napadača likvidirali civili Kaos u Izraelu: Vozač kamiona zabio se u autobusnu stanicu, jedna osoba poginula, a više desetaka ozlijeđeno

U odnosu na procjenu mogućih rizika, nadležne sigurnosne službe rade svakodnevne procjene ugroženosti, a posebice u prilikama kada na jednom mjestu u određenom vremenu boravi veliki broj ljudi, koji u ovakvim suvremenim sigurnosnim ugrozama kao što je terorizam predstavljaju nebranjene mete ili tzv. "meke" mete. Ukoliko se prosudbe temelje na mogućim scenarijima događaja, tada se provode operativno-taktičke i tehničke radnje kojima se bitno umanjuje mogući rizik štetnih događaja. Konkretno: postavljaju se kontrolni policijski punktovi, montiraju se uspornici kretanja vozila, kontroliraju se vozila, njihovi vozači i teret, legitimiraju se sumnjive osobe, na takvim se mjestima raspoređuje veći broj policajaca i zaštitara radi generalne prevencije itd. Mislim da je ovo odgovor na pitanje je li se što moglo/trebalo bolje napraviti. Zaključno napominjem da je najteže braniti svakodnevni život, a ovakve su situacije upravo to.

Napad na ruskog veleposlanika u Turskoj izveden je zapanjujuće lako – upucao ga je interventni policajac (izvan dužnosti) koji mu je stajao iza leđa kao dio osiguranja, no gdje je bilo njegovo osiguranje? Možemo li tu govoriti o manjkavostima i propustima s ruske ili turske strane?

U slučaju napada na ruskog veleposlanika u Turskoj u svakom slučaju možemo govoriti u prvom redu o političkim razlozima, o odnosu RF (ruske federacije) prema sirijskom pitanju, ali ovdje bih se osvrnuo na propuste sigurnosnih službi. Tu se radi o tzv. unutarnjoj prijetnji. Osiguranje štićenih osoba povjerava se provjerenim profesionalcima, koji se permanentno provjeravaju na razne načine, zato što je moguće da se vremenom radikaliziraju, budu ucijenjeni i slično. Takvi profesionalci u sve procedure oko osiguranja štićenih osoba i prostora implementiraju stroge mjere zaštite koje se moraju "slijepo" provoditi i tu nema izuzetaka, autoriteta na koje se te mjere ne odnose. Prema zasad dostupnim podacima, postavlja se niz pitanja: gdje je bilo osobno osiguranje ruskog veleposlanika?, kako je počinitelj ubojstva uopće mogao ući u štićeni prostor i doći u neposrednu blizinu štićene osobe, a nije bio u neposrednom osiguranju štićene osobe i prostora?, zašto nije bio najavljen i provjeren?, zašto svi učesnici izložbe nisu bili akreditirani?.... Više je mogućih verzija ovog događaja - je li se tu radilo "samo" o klasičnom sigurnosnom propustu, političkoj ili "dvostrukoj igri", ili nekom od sličnih scenarija pokazat će istraga.

Je li bilo propusta oko događaja u Berlinu? To je ipak bio napad na masu građana na Božićnom sajmu, uoči Božića. Policija kamion nije niti primjetila, iz onog što je dosad poznato, je li moglo biti više osiguranja oko tog trga?

Sigurnosnu zaštitu određenog objekta, lokaliteta i građana može se raditi na cijeli niz načina. Prevencija je nužnost, u svakom slučaju. Teško je predvidjeti sve moguće scenarije, u svakom vremenu i na svakom mjestu, ali jedan od mogućih scenarija je svakako korištenje vozila u terorističke svrhe, kakvih je događaja u dosadašnjoj terorističkoj povijesti bio jako veliki broj. To je, uostalom, pokazao i slučaj iz Nice ovog ljeta.

Ukoliko se prosudbe temelje na mogućim scenarijima događaja, tada se provode operativno-taktičke i tehničke radnje kojima se bitno umanjuje mogući rizik štetnih događaja. Konkretno, u ovakvim i sličnim situacijama gdje vozila mogu krenuti na masu ljudi bez zaustavljanja potrebno je, gdje je god to moguće: postaviti kontrolni policijski punkt, montirati uspornike kretanja vozila, pojačano kontrolirati vozila, njihove vozače i teret, legitimirati sumnjive osobe, na takvim mjestima rasporediti veći broj policajaca i zaštitara u odorama radi generalne prevencije i odvraćanja od mogućeg počinjenja ovakvih i sličnih djela itd. Mislim da je ovo odgovor na pitanje je li se što moglo/trebalo bolje napraviti.

Moramo pitati, iako je već pitanje postavljeno puno puta, kako se boriti protiv terorizma nakon svega što se dogodilo?

Terorizam je vrlo složen fenomen s kojim se vrlo teško učinkovito boriti. Najprije treba rješavati njegove uzroke, kojih je veliki broj, a u njegovo rješavanje trebaju biti uključeni svi segmenti društva. Sigurnosno obavještajne službe ne čekaju teroristički događaj, već djeluju preventivno:

- prate aktivnosti radikalnih skupina i presijecaju ih prije počinjenja samog akta = uhićuju i sude počinitelje (ovdje je nužna suradnja državnog, javnog i privatnog sektora, nužan je interdisciplinarni pristup),

- prate procese radikalizacije i novačenja novih članova, presijecaju i sankcioniraju pojedince = uhićuju ih i sude (ovakvi podaci često ostanu "sakriveni" od očiju javnosti zbog niza opravdanih razloga)

Potrebna je još intenzivnija razmjena informacija sigurnosno-obavještajnih i policijskih službi na međunarodnoj razini = ovo može zaustaviti mnoge terorističke aktivnosti.

Razrada scenarija mogućih modela terorističkih akata daje odgovor na pitanje koliko je konkretno društvo spremno na teroristički akt takvog tipa (testiranje spremnosti).

Strategije za borbu protiv terorizma moraju biti sveobuhvatne, uz angažman cijelog društva te tijesnu suradnju državnog, javnog i privatnog sektora.

U škole i na fakultete treba uvesti kolegije o sigurnosti, kako bi se u javnosti podigla svijest o terorizmu i njegovoj prevenciji.