Stres na visini 10.000 metara: U njihovim su rukama životi stotine ljudi

Dva incidenta koja su se dogodila iznad Sjedinjenih Američkih Država prilikom kojih su prisilno sletjela dva zrakoplova, (prvi, prije nekoliko tjedana, nakon nepredviđene reakcije stjuardese, a drugi, prije nekoliko dana, zbog slične reakcije kapetana, kada su oboje vikali da se avion pod hitno mora spustiti) potaknuli su pitanje s kakvim se stresom nosi zrakoplovno osoblje prilikom višesatnih letova te kakve su posljedice tog stresa.

Pročitajte i ovo Pred očima gledatelja VIDEO Tragedija na aeromitingu: Sudarila su se dva aviona, poginuo jedan pilot Velika nesreća Osoba smrtno stradala padom u upaljen motor zrakoplova: Nije jasan razlog

>> Pilot lošim engleskim izazvao incident na letu Japan-Kina

‘Posao pilota predviđa rad u uvjetima čestih promjena mikroklimatskih uvjeta (prije svega tlaka zraka i temperature), naizmjenične periode visokog intenziteta stresa i kompleksnosti zadataka (polijetanje, slijetanje, letenje u nepovoljnim prometnim ili meteo uvjetima) i periode niskog intenziteta (letenje na ruti u situacijama manje gustoće prometa, naročito na duljim letovima), čestih promjena vremenskih zona (naročito na interkontinentalnim letovima), pritisak odgovornosti za zrakoplov i putnike također nije nezanemariv’, kazao je Eduard Šoštarić, glasnogovornik Agencije za civilno zrakoplovstvo.

70 posto pilota priznaje da su jednom zadrijemali u kokpitu

Europski piloti, pa tako i hrvatski, kao jedan od najvećih problema prilikom upravljanja putničkim zrakoplovima ističu umor. Čak 70 posto pilota, kako je izvijestila njemačka televizijska postaja Das Erste, priznaju da su barem jednom zadrijemali u kokpitu jer su bili umorni. Nije ni čudo, piloti ponekad voze i više od deset sati dnevno, nerijetko u nezahvalnim vremenskim uvjetima. Pritom ne treba ni zaboraviti da se za vrijeme obavljanja takve vrste stresnog posla mijenja i zdravstveno stanje osobe koja ga obavlja, kao što su tlak i puls.

'Letenje nije stanje prirođeno čovjeku pa je već stoga samo po sebi stresno. Znanstveno je dokazano da i prilikom uobičajenog letenja tlak i puls pilota su iznad uobičajenih vrijednosti. Psihičko i fizičko opterećenje je veliko posebno pri kritičnim fazama leta, a to su polijetanje i slijetanje, pri letenju na najprometnijim aerodromima (London, Paris), složenim meteo uvjetima (bura, magla, jaka kiša, snijeg, grmljavina)', objašnjava Šimundić.

Kobni letovi

Kombinacija umora i stresa već se pokazala fatalnom u nekoliko slučajeva. Jedna od najpotresnijih priča o padu zrakoplova koje su se dogodile u posljednje vrijeme, uzrokovanom, između ostalog i umorom pilota, je ona iz Guama 1997. godine pri čemu je život izgubilo 228 osoba. Zrakoplov kojim je upravljao iskusni 42-godišnji kapetan Park Yong-chul, nagrađen za sigurnost prilikom besprijekorne reakcije za vrijeme kvara motora na jednom prijašnjem letu, kobnog 6. kolovoza zaletio se u brdo Nimitz prilikom pokušaja slijetanja u zračnu luku. Kombinacija više otežavajućih okolnosti, među njima i umor pilota završili su tragičnom nesrećom.

U 20,53 po lokalnom vremenu, zrakoplov je uzletio s međunarodnog aerodroma Seul-Kimpo i započeo svoj let prema Gumu. U njemu je ukupno bilo 254 osobe. Kapetan je prema rasporedu trebao letjeti u Dubai, ali kako nije imao dovoljno sati odmora odlučeno je da upravlja nešto kraćim letom, u Guam. No, kako se kasnije pokazalo, kapetan je i za taj let bio preumoran. Kada su već bili nad Guamom padala je obilna kiša, pa je i vidljivost bila značajno smanjena. Put je već bio pri kraju i od kontrole leta posada je dobila odobrenje za slijetanje. U jednom trenutku kontrolori leta primijetili su da se zrakoplov spušta veoma brzo. Kasnije je otkriveno da se zaletio u brdo Nimitz, pet kilometara od zračne luke u koju je trebao sletjeti. Većina putnika izgorjela je u požaru koji je buknuo nakon pada, a nepristupačan teren spasiocima je otežavao pristup avionu.

Osim nesreće u Guamu, umor pilota igrao je važnu ulogu u nesrećama u Little Rocku u SAD-u 1. lipnja 1999. pri čemu je poginulo jedanaest osoba, 110 ih je ozlijeđeno; 24. studenog 2001. u padu zrakoplova u Zurichu poginule su 24 osobe; u nesreći u Buffalu u SAD-u, 2009. 51 je osoba izgubila život kada se avion srušio na obiteljsku kuću. Valja spomenuti i Mangalore u Indiji, 22. svibnja 2010., pri čemu je život izgubilo 158 osoba. Tim su letovim upravljali umorni piloti.

Slučaj JetBlue

Posljednji incident u kojem je kapetan Clayton Osbon izgubio kontrolu i sumanuto vikao kako će se zrakoplov srušiti, zbog čega je došlo do prisilnog slijetanja, srećom nije završio žrtvama.

Christine Lucas, novinarka koja je provela neko vrijeme s Osobonom kada je radila priču o njemu kao pilotu prije godinu dana, nakon nesreće je rekla kako je on iskusan pilot, smiren čovjek koji je odavao pouzdanje, te da nikad ne bi pomislila da bi mogao tako nešto učiniti usred leta.
Susjed Richmond Hill, kazao je kako je Osbon uvijek bio iznimno oprezna i pouzdana osoba. 'Nikada ga nisam vidio neraspoloženog. Uvijek je bio veseo', kazao je Hill te dodao da Osbon nikada nije pričao o politici ili ratu, osvrćući se na riječi koje su putnici čuli da kapetan izgovara kao što su 'bomba', 'Izrael', 'Irak'. 'Znali smo što se događa i bili smo zabrinuti, ali nikada o tome nismo raspravljali', kaže Hill.

Aviokompanija za koju je radio, JetBlue, još nije objavila u kakvom se stanju nalazi kapetan, ali jedan od direktora tvrtke, Dave Barger, prenosi CNN ,rekao je da je incident rezultat 'medicinskog stanja'.

>> Nove snimke: Kapetan aviona divljao i sumanuto tražio prizemljenje

'Uvijek je moguć ovakav događaj u bilo kojoj zrakoplovnoj kompaniji. JetBlue je odlična kompanija. Piloti su samo ljudi (ljudi griješe) koji rade izuzetno stresan i odgovoran posao gdje upravljaju avionima koji koštaju do 280 milijuna dolara i prevoze do 800 ljudi', komentirao je Šimundić za Dnevnik.hr. ’Možemo konstatirati da su se događaji slični ovome kakav se dogodio u SAD u ukupnoj povijesti zrakoplovstva dogodili svega nekoliko puta’, rekli su Agenciji za civilno zrakoplovstvo.

Situacija u Hrvatskoj

U Agenciji dodaju kako ‘postoje jasni međunarodni standardi u civilnom zračnom prometu koji se primjenjuju i u Republici Hrvatskoj kad je riječ o utvrđivanju sposobnosti pilota za upravljanje određenom vrstom letjelica. Valjanost pilotske dozvole određena je valjanošću svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti koja se redovito mora obnavljati. Ukoliko postoji sumnja na zlouporabu droge, alkohola, omamljujućih sredstava ili lijekova poslodavac i/ili Agencija za civilno zrakoplovstvo može zahtijevati testiranje pilota.’

>> Pilot zapeo na WC-u, a kopilot proglasio teroristički napad

U Croatia Airlinesu kažu da je sigurnost na prvom mjestu. 'Sa sigurnošću nema kompromisa, a zdravlje osoblja, zbog same prirode posla kojim se bavimo, usko je povezano s pitanjem sigurnosti', kaže Davor Janušić, glasnogovornik Croatia Airlinesa te dodaje da se 'psihološki testovi unutar kompanije provode prilikom selekcije pilota, dok se liječnički pregledi provode najmanje jednom godišnje. Međutim, sadržaj i učestalost liječničkih pregleda određuje se prema potrebi'.

'Što se tiče stresa, razumljivo je da briga o tuđoj sigurnosti i životima, nužno podrazumijeva i stres. Zasad nismo imali sličnih incidenata povezanih sa psihičkim stanjem osoblja, a redoviti liječnički pregledi i kontrole najbolji su način prevencije takvih situacija', pojašnjava Janušić.

Potrebu da kompanija također ima na umu zdravlje pilota ističu i u Sindikatu prometnih pilota. 'Kompanija ima ogroman utjecaj na zdravlje pilota kroz zaštitu na radu (na visinama postoji kozmičko zračenje pa odgovorne kompanije, posebno koje imaju long range avione moraju voditi računa o ovome) i kroz adekvatno planiranje rasporeda letova (posebno 'dijeljeno radno vrijeme' ili split-duty zbog čega su piloti Croatia Airlinesa prosvjedovali 06.12.2012.', zaključio je Šimundić.