Volonterka se s još jednom kolegicom prvi puta uputila u taj azil kako bi pokupile i privremeno smjestile malenog psića od 5 kilograma koji je bolestan. 'Često se duhovi uzburkaju kada se spomene 2 milijuna kuna (našeg novca) kojima se financiraju šinteraji, nakupi se komentara, bacanja kletvi, uvreda i već isti dan se to sve zaboravi… A oni nas i dalje čekaju… čekaju da im spasimo život', napisala je na Facebook stranici Azila Osijek-volonteri.
Pročitajte i ovo
"Bio sam u šoku"
Otrovana su mu četiri psa, poslao upozorenje drugima: "Izveo sam ih u šetnju, ujutro su bili mrtvi. Na nasipu sam pronašao ovo!"
Ugodno s korisnim
Tradicionalni ručak u azilu za napuštene pse: "Došla sam iz Zagreba, vozila sam se tri sata"
'Koliko god se pripremali na to što ćete vidjeti, nikako se ne možete pripremiti na pogled tih očiju koje kao znaju da ste vi njihov jedini spas. Zaglušujući lavež pasa čujem svaki put kad novi auto dođe u azil, ali vjerujte da ovi psi laju drugačije, oni doslovno vrište… Smrad u prostorijama je stravičan, psi koji nisu u boksevima nalaze se u metalnim kutijama koje imaju 4 strane i leže na pločicama i vlastitom izmetu, svi su mokri jer voda kojom se pod čisti kao da nikuda (ili jako sporo) ne otječe pa je konstantno bar centimetar vode na tim hladnim pločicama', opisala je volonterka stravične prizore na koje je naišla.
>> Svake godine ista priča: Obitelj na more, ljubimac na ulicu!
'Neki vam prilaze uz mahanje repa, neki guraju glave kroz rupe na vratima da biste ih mogli dotaknuti, a njih par sjedi u kutu i trese se, ne pokušavajući privući nikakvu pažnju, na njima se vidi da su se predali, duh im je slomljen, izgubili su nadu… Oliver (tako smo ga nazvali) je ležao u jednoj metalnoj kutiji na pločicama i nije ni podigao glavu kada smo ušle. Vjerujem da su mu ova 3 tjedna bila najgora u životu, iako je i prije bio sam i nije imao nikoga, na njemu se vidi da je samo čekao smrt', nastavlja volonterka u svom opisu.
'Uhvaćen je još 8. ožujka U Šumarici (tako stoji u zapisniku) u lošem stanju, nije pregledan kod veterinara nego je bačen na te hladne mokre pločice gdje su ga danima gledali kako ne jede, ne pije i nisu poduzeli ama baš ništa. Kad smo ga stavili kod veterinarke u Belom Manastiru na stol, ona nam je priznala da psa vidi prvi put u životu, a kad sam je upitala da li je pas trebao doći kod nje na liječenje, odgovorila je s uzdahom: 'Očito da je.''
'Tri tjedna su pustili da umire na hladnom podu'
Liječnica im je rekla da će psa stavit ina infuziju i antibiotike, ali da će to morati ići na njihov trošak jer ga ona nema kako opravdati svom direktoru. 'Tri tjedna su pustili da umire na hladnom podu… Možda su ga baš zato i ostavili na životu. Ipak je on njima još jedan broj više koji donosi novac, nešto malo manje od 10.000kn. A koliko je na njega potrošeno? Dijagnozu koju je jučer dobio kod naših veterinara je teška infekcija očiju, gljivice na cijeloj koži, dlaka otpada čim ju malo povučete, pad eritrocita i cjelokupnog imuniteta općenito zbog teške pothranjenosti i dehidracije', napisala je volonterka.
'Ostali psi su u relativno boljem (fizičkom) stanju, primijetili smo psa bez dlake na vratu, jedan je izrazito mršav, jedan s upaljenim očima. U jednoj od metalnih kutija su i četiri štenca koje užasno plaši sva ta buka i strka kada netko uđe pa se pokušavaju zgurati u najmanje loptice stišćući se uz svoju braću i sestre i pokušavaju nestati. Najmlađi rijetko kad prežive šinteraj, najčešće umiru od raznih zaraznih bolesti tako da ni ne dočekaju svoj spas', rekla je volonterka koja je fotografije i snimke morala snimiti s oprezom i tajno. Kaže, znala je da bi je da su saznali u tome spriječili i zabranili im. Uspjela je jer ih je zamolila da se ostane igrati sa psićima.
'Pri samoj pomisli da za zbrinjavanje jednog psa Vetam od Grada Osijeka dobije 9.264 kune, a nisu im u stanju pružiti ni osnovnu njegu, teško je ne poželjeti im sve najgore, ali mislim da je napokon vrijeme da prestanemo trošiti energiju samo na riječi i da se pokrenemo', zaključila je volonterka.
Video iz šinteraja možete pogledati na ovom linku.