Saša Lugonjić otkrio kako je postao sportski novinar: ''Moj put vodio je zaobilaznicom. Bilo je – sad ili nikad''

Lugonjić sport prati odmalena pa ne čudi činjenica kako je upravo sportsko novinarstvo postalo njegov životni poziv. Priznaje da je tijekom karijere razmišljao i o drugim novinarskim područjima, no ljubav prema sportu uvijek je prevladala.

Pročitajte i ovo Sukob na društvenoj mreži Kazna od 5000 eura zbog ismijavanja premijerke: "Visoka si samo metar i dvadeset. Ne mogu te ni vidjeti" U 84. godini Preminuo ugledni koprivnički novinar Jovo Rojčević

Zašto ste odabrali baš sportsko novinarstvo? Jeste li ikada razmišljali o prebacivanju na neko drugo novinarsko područje?

Još kao klinac zaljubio sam se u sport i tu su postavljeni temelji za moj kasniji ulazak u svijet sportskog novinarstva. Vjerujem da je sličan put bio i kod većine mojih kolega jer svi mi prvo smo bili veliki obožavatelji sporta, a tek onda počeli razmišljati o sportskom novinarstvu kao profesiji. Iskreno, teško mi je zamisliti da bi netko opstao u ovom poslu 20-ak godina, a da nije veliki fan sporta.

Ipak, moj put do ovog posla vodio je zaobilaznicom. Nisam upisao i završio novinarstvo, već sam završio fakultet za socijalni rad. Kad sam bio apsolvent, uočio sam oglas za audiciju za sportski program HRT-a i tad sam sebi rekao – sad ili nikad. Nisam si želio predbacivati jednog dana zašto nisam otišao na audiciju, pa sam se prijavio i prošao. I od tada sam u sportskom novinarstvu.

Prije nekih 12, 13 godina razmišljao sam i o nekim drugim granama novinarstva jer imam širok spektar zanimanja unutar profesije, ali ljubav za sportom ipak je prevladala. Sportskom novinarstvu pristupam s velikom strašću, a za mene je ta strast u poslu vrlo važna. Drugim granama novinarstva sigurno ne bih mogao pristupiti na takav način, pa mislim da bih za neko vrijeme izgubio želju za tom vrstom novinarstva.

S obzirom na to da ste i sportski reporter i sportski komentator, koja uloga sa sobom nosi više izazova? Koji su izazovi sportskog novinarstva?

Sasvim je sigurno da svaki od ta dva posla nosi svoje izazove, ali sportsko komentiranje po mom je mišljenju najteža i najizazovnija grana sportskog novinarstva. Razlog je taj što kao komentator jednostavno nemaš prava na popravni ispit i moraš reagirati u sekundi. Kad rečenica u prijenosu izađe u eter, ona se ne može vratiti. Istina, ne može ni u javljanju u Dnevnik, ali velika je razlika u tome što je kod te vrste javljanja mnogo manje nepredviđenih situacija. Tad unaprijed znate o čemu ćete govoriti, skicirate si u glavi kako želite da to izgleda i na kraju u dvije-tri minute to kvalitetno prezentirate. Kod prijenosa uživo govorite 45 minuta i imate mnogo nepredviđenih situacija. Pa odmorite 15 minuta i onda nastavite još 45 minuta. To je mnogo zahtjevnije.

Kako se pripremate za prijenose?

Da bi se sportski komentator pripremio na kvalitetan način, prvenstveno je bitno da kontinuirano prati sport koji komentira. Volim reći da priprema traje konstantno, a u samu pripremu pripadaju i novine koje čitate, članci na portalima, analize. Ovaj je posao takav da ste cijelo vrijeme posvećeni onome što radite. Uvijek treba kvalitetno interpretirati i analizirati podatke koje imate.

U danima uoči utakmice dodatno se još pripremate, a posebno ako se susrećete s ekipom koja vam inače nije naročito poznata, kao što je slučaj s reprezentacijom Azerbajdžana. Jasno je da će vam duže trebati da se pripremite za Azerbajdžan nego za Englesku i Španjolsku, čije reprezentativce pratite svakodnevno.

Komentiranje sportskih događanja zna biti vrlo emotivno. Kako se nosite s time da vas emocije ne ponesu previše tijekom prijenosa?

Dobro pitanje. Čini mi se da mi se za vrijeme prijenosa dogodi neki switch u glavi jer znam da je to primarno moj posao i da ne komentiram ovdje zbog sebe, već zbog gledatelja. Velika je odgovornost prema poslu koji radiš i što god da se događa na terenu, to ipak doživljavaš kao posao. Ali naravno da postoje situacije u kojima emocije prevladaju. Primjerice, kad je Tin Jedvaj zabio gol u 93. minuti i osigurao nam pobjedu protiv Španjolske, moj sukomentator Željko Vela i ja prepustili smo se euforiji. U takvim trenucima nemoguće je reagirati drugačije. I mislim da gledatelji to dobro razumiju i da nam ne zamjeraju.

Kakav je Vaš dojam o hrvatskoj reprezentaciji u ovom trenutku?

Ova reprezentacija i dalje ima izuzetan potencijal. Kada su svi zdravi i spremni, riječ je o izvanrednoj ekipi, što su dokazali i na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. S druge strane, sasvim je sigurno da smo imali i boljih situacija s obzirom na zdravstveno stanje igrača. Ne mogu se baš sjetiti da smo uoči nekih kvalifikacijskih utakmica ikad prije imali toliko izostanaka. Bez obzira na to, naravno da očekujem da ćemo pobjednički zakoračiti u nove kvalifikacije.

Siguran sam da će Hrvatska bez većih problema proći kvalifikacije, ali u kontekstu Europskog prvenstva bio bi veliki problem ako izbornik Dalić ne bi mogao računati na najjače snage. Posebno na nekim pozicijama. Uzmite, naprimjer, desnog beka. Dok je Šime Vrsaljko bio zdrav, nismo uopće razmišljali da imamo problem s tim mjestom u momčadi, a nakon Šimina izbivanja vidimo koliko smo tu tanki.

Vrlo je važno i da izbornik Dalić dobije neka nova rješenja koja se nude na određenim pozicijama. Ako nam glavni aduti budu zdravi i spremni za EURO, a dio se mladih snaga razvije i uklopi na pravi način, vjerujem da Hrvatska i na Europskom prvenstvu može pucati na veliki rezultat.

U četvrtak od 20:15 na Novoj TV i GOL.hr-u na rasporedu je posebna studijska emisija, a prijenos utakmice između Hrvatske i Azerbajdžana gledatelji mogu pratiti od 20:45. Kroz atraktivan prijenos igre na terenu gledatelje će voditi iskusni komentatori Željko Vela i Saša Lugonjic, a s gostima u studiju razgovarat će Milan Stjelja. Tri dana nakon ove utakmice Vatreni će igrati protiv reprezentacije Mađarske, a prijenos je uživo na Doma TV-u i GOL.hr-u.

Sve novosti o hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji, ali i kvalifikacijama za EURO 2020. možete pratiti na sportskom portalu GOL.hr i sportskom dijelu Dnevnika Nove TV.