Gotovo četiri godine od tužbe i jedanaest godina otkad su, iz još nepoznatog izvora, procurili podaci kako Mario Lemešić s HIV-om radi kao kuhar u II. osnovnoj školi u Bjelovaru. Mario je dobio ono što smatra pravdom.
Ustavni je sud utvrdio da su Grad Bjelovar i škola koristili podatke o bolesti bez njegova znanja i zakonske osnove. "2011. sam se zaposlio u školi i tada su mi na klinici rekli 'ne, Vi svoju dijagnozu ne morate govoriti'", ispričao je Lemešić.
Za Marija počinje pakao 2013. godine kada cijela priča postaje javna. "Komentari su bili jezivi i strašni, rijetko tko me gledao zaista kao ljudske biće. Strašno, osjećao sam se strašno. Bilo je gore od spoznaje da imam HIV. Imate osjećaj u pošti, banci, trgovini - da svi sve znaju. Tada su se tijekom godine roditelji izjasnili da ne žele da im djeca jedu u kantini", rekao je.
Zakonski je vraćen na posao nakon pet dugih godina, no trebalo je vremena da djeca ponovno počnu jesti u kantini, a njemu da se sudskim putem izbori za svoju pravdu.
"Za mene je ovo pobjeda istine, pravde i prava. Govorim o istini jer je zdravstvo stalno govorilo da nisam zarazan za svoju okolinu na radnom mjestu, ovo nije samo moja osobna pobjeda već pobjeda svih oboljelih od HIV-a", poručio je.
Ta dva mjeseca obrade podataka i kršenja ustavnih prava gotovo su uništila Mariov život. On svoju pravdu traži dalje, u privatnim tužbama.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
