Otpremnina predstavlja financijsku naknadu koja se isplaćuje radniku u slučaju otkaza ugovora o radu, a njezina svrha je ublažiti ekonomske posljedice koje otkaz može imati na radnika.
Prema Zakonu o radu, pravo na otpremninu ostvaruje se pod određenim uvjetima.
Prvi i osnovni uvjet je da poslodavac otkazuje ugovor o radu. Ovo uključuje situacije gdje je otkaz poslovno uvjetovan, primjerice zbog smanjenja obujma posla, restrukturiranja ili zatvaranja dijela poslovanja.
Važno je naglasiti da pravo na otpremninu radnik nema ako sam daje otkaz ili u slučaju sporazumnog raskida ugovora o radu, osim ako nije drugačije ugovoreno. U slučaju izvanrednog otkaza zbog teške povrede radnih obveza, radnik ne ostvaruje pravo na otpremninu.
Također je važno da otkaz nije uvjetovan ponašanjem radnika, što znači da radnik nije dobio otkaz zbog kršenja radnih obveza ili drugih prekršaja. Treći ključni uvjet je da radnik mora imati najmanje dvije godine neprekidnog rada kod poslodavca koji daje otkaz.
Otpremnina se ne smije ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod toga poslodavca.
Ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno drukčije, ukupan iznos otpremnine ne može biti veći od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.
Također radnik koji je pretrpio ozljedu na radu, odnosno koji je obolio od profesionalne bolesti, a kojemu nakon završenog liječenja, oporavka i profesionalne rehabilitacije, poslodavac ne može osigurati odgovarajuće poslove, ima pravo na otpremninu najmanje u dvostrukom iznosu, ako je ispunio uvjete za stjecanje prava na otpremninu propisanu Zakonom o radu.
Poslodavac je dužan isplatiti otpremninu prilikom prestanka radnog odnosa. Ako poslodavac odbija isplatiti otpremninu, radnik se može obratiti inspektoratu rada ili pokrenuti sudski postupak.
Prema propisima o radu, plaćom radnika se smatraju sljedeći primici:
- osnovna plaća utvrđena ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom i sličnim aktima;
- dodatci na plaću (za prekovremeni rad, za rad nedjeljom i blagdanom, za rad noću i sl.);
- postotak povećanja plaće za godine staža (minuli rad);
- mjesečni stimulativni dio plaće kada je utvrđen za ostvarivanje većih rezultata rada s čijim je kriterijima za utvrđivanje zaposlenik unaprijed upoznat
Neoporezive i oporezive naknade, potpore i darovi (primjerice dnevnice, prijevoz s posla i na posao, jubilarne nagrade, božićnica, uskrsnica, regres i slično) ne ulaze u osnovicu za izračun otpremnine jer se otpremnina računa samo na temelju plaće, odnosno bruto iznosa koji radnik prima za svoj rad.
Radnik koji radi nepuno radno vrijeme ostvaruje pravo na otpremninu, ali se izračun temelji na njegovoj prosječnoj plaći za nepuno radno vrijeme, što znači da će ukupni iznos otpremnine biti proporcionalno manji nego da je radio u punom radnom vremenu.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
