Tone smeća u stotinama jama i špilja diljem zemlje. Baca se sve, pa i živi psi! Kamera Provjerenog bila je u jednoj od najzagađenijh jama u Dalmaciji

Poznata smo zemlja po prirodnim ljepotama - no što se krije kada se malo dublje zagrebe pod zemlju. Ponegdje i do nekoliko stotina metara dubine skriva se gomila smeća. Speleolozi i speleoronioci sada se češće, umjesto istraživanjem podzemlja, bave komunalnim radom. Zbog nepristupačnog terena i malog broja ljudi koji su za to kvalificirani, neka je područja gotovo nemoguće očistiti. I ekipa emisije Provjereno se uvjerila u to - tim speleologa iz Splitsko dalmatinske županije kontaktirao ih je kako bi prenjeli poražavajuće slike koje su ih dočekale u jednoj od onečišćenih jama. Lokalni ljudi uspjeli su u tzv. Gaćinu jamu ubaciti preko 100 kubika kućanskog otpada, strvina, krupnog i građevinskog otpada, lijekova, kemikalija i pesticida. Smeće su dosad vidjeli samo oni, jer okolica ulaza je čista kao suza… A u podzemlju pravi horor-film.

Od prizora snimljenih u jami punoj smeća diže se želudac, a čovjeka hvata tuga i očaj. Jer tako ne bi trebalo biti. Nadaleko smo poznati kao zemlja s najljepšim speleološkim objektima.

"Toliko je toga neistraženo da jednostavno ljude vuče to", kaže član HGSS-a Ruđer Novak.

Speleologija nije za svakoga

Speleolozi i speleoronioci posebno su obučeni profesionalci koji se najbolje mogu opisati kao podzemni alpinisti, a kako kaže član Hrvatske gorske službe spašavanja, to definitivno nije za svakoga.

"To je okruženje koje je izuzetno negostoljubivo za čovjeka. Hladno je, uska provlačenja, dugačke vertikale, veliki nekakvi prostori, tako da to je nešto što zahtjeva nekakav mentalni sklop čovjeka koji želi i može radit to svome tijelu", smatra Novak.

A oni su odlučili da mogu i da žele jer kročiti tamo gdje čovjek još nije i otkriti stvari koje nitko prije njih nije, poseban je osjećaj. No, ljudska ruka dotaknula je čak i nepristupačna mjesta, 100 metara pod zemljom i ostavila najgori mogući trag - smeće.

"Ja se bavim istraživanjem jama i spilja na području srednje Dalmacije i šire već 50 godina. Bio sam u relativno jako puno speleoloških objekata, jama i spilja. Prema podacima iz svoje baze podataka, to je negdje oko 1500 jama", kaže speleolog Tonči Rađa.

Tonči Rađa, legenda speleologije s ovih prostora kaže da je njegov cilj u početku bio prikupljanje biološkog materijala i uzoraka, ali onda je umjesto toga počeo pronalaziti stvari kojima tamo nije mjesto.

Pročitajte i ovo NAKON EMISIJE PROVJERENO Počelo rušenje bespravno sagrađenih objekata u Parku prirode Velebit: "Ovo nije moglo drugačije završiti"

"Ne bi se mogao sjetiti prve jame, ali znam da smo u jako puno jama uočavali smeće i to smo vrlo jednostavno zaključili da sve jame blizu stambenih naselja, sela, zaselaka, kuća - služe ljudima kao odlagalište otpada", kaže Rađa.

Horor-prostranstvo pet minuta od Zagvozda

"Prije možda 15-ak godina u ovim našim selima u Dalmatinskoj zagori nije bilo nikakvog odvoženja komunalnog otpada, nikakvih kanti za smeće i ljudima je to bilo najnormalnije da ode do prve jame i ubaci to smeće", dodaje.

Tonći i njegov tim kontaktirali su ekipu Provjerenog i odveli ih u jamu za koju kažu da je daleko najgora od svih koje su ikada vidjeli. Jama je od centra pustog, ali predivnog Zagvozda udaljena tek pet minuta autom.

Bila je to sasvim mala "pukotina" na tlu u šumi – no dolje nalazi se pravo horor-prostranstvo.

Ekipu Provjerenog profesionalci su zamolili da ostane gore jer za ovakvo nešto nisu obučeni. Nakon sat vremena izašli su van i otkrili što je uzrok smrada koji se širi sve do van.

U jamu bacaju žive pse

"Koliko smeća ima i ne smrdi. Ove životinje što su ubačene one su već istrulile", kazao je Tonči Rađa i dodao kako su to strvine neke veće stoke.

"Tu je običaj bacit psa u jamu. One koji su kao stari i više ne trebaju", dodaje Rađa.

Snimke koje su reporterka Provjerenog i ostatak ekipe kasnije gledali s njihovih kamera zaprepastile su ih – a ovo je tek jedna od nekoliko stotina onečišćenih jama u Hrvatskoj.

"Obično bi ljudi ubacivali, to smo uočili, robu pokojnika i ubacivali su pse i uginulu stoku. Ovo za pse je bilo jako loše i baš me uvijek to pogodilo. Mislim da sam do sad izvadio negdje sigurno 15 živih pasa iz jama", kaže Tonči.

"Ljudi su jako jako čudni. Umjesto da tog psa puste njima je nekako najjednostavnije bacit ga u jamu i to je baš grozno. Imali smo prilike vidjet psa koji je bio što se kaže kost i koža. On je bio u jami možda mjesec, dva dana. Dolje ima vlage, vode, lizao je tu vodu sa zidova i živio dok je imao još na sebi malo masnoće", dodaje.

Izvadio je, kaže, više od sto kostura pasa koji su ubačeni u jamu jer ono što padne u crni mrak – više ne postoji.

"Jama je na ovom području pojam bezdana. Znači kad vi nešto ubacite u jamu, ubacite u tu tamu, onda računate to je otišlo nigdje jel, to više ne postoji", kaže Rađa.

"Rastuži me to. Mislim, jednostavno, valjda ljudi ne žele plaćat ili odvoz komunalije ili ne znam šta, ali ža ti je šta netko to baca. Ova je danas bila zapravo najšporkija jama, sa najviše količine smeća na jednom mjestu. Ali bilo je još šporkih jama, bilo je jama di su, di se nađu još neki zaostaci oružja jer ljudi se eto boje vratiti u policiju iako mogu po zakonu vratiti policiji", kaže Vedran koji je sudjelovao u akciji.

Pročitajte i ovo Sumnjiva smrt u KBC-u Rebro Unuk htio baki donijeti stvari za bolnicu pa ostao u šoku: "Sestre su rekle da se bacila kroz prozor..."

"Moguće da je to jedan specifikum dinarskog krša isto ko što je specifikum da su se za vrijeme rata ubacivali ljudi u jame. Vi imate u Europi bar koliko ja znam, nemate baš neke speleološke objekte gdje su se ubacivali ljudi, a u cijeloj Europi ima na desetke tisuća jama", dodaje.

Više od 950 lokacija od Istre do Dubrovnika pretvoreno u deponije

Ruđer Novak u speleologiji je već više od deset godina. Pokretač je i voditelj projekta koji se bavi zaštitom špilja i jama u Hrvatskoj.

"Prva stvar koju smo napravili je da smo izradili tu bazu onečišćenih jama diljem Lijepe naše i di smo ustanovili da ima preko 950 lokacija, doslovno od Istre do Dubrovnika koji su divlji deponiji otpada", ističe Novak.

"Dva su osnovna razloga zašto je to ekološki problem; jedan je što je naše podzemlje dom razno raznih podzemnih životinja i ono što ljudi uglavnom ne znaju je da je ovo područje Hrvatske, koje je dio dinarskog krša, bez premca u svijetu po bioraznolikosti. Znači nema u svijetu područja koje je bogatije živim svijetom u podzemlju od ovog naše. Druga stvar su zalihe pitke vode a tu se radi o tome da su špilje i jame prirodni putevi kojima se voda sa nad zemlja u kršu procjeđuje u podzemlje", dodaje.

A upravo iz krškog podzemlja crpi se čak 70% pitke vode u cijeloj Hrvatskoj.

"Znači svi koji odlaze na more, cijeli turizam, svi ljudi koji naravno žive cijelu godinu u krškim područjima Hrvatske piju tu vodu", dodaje Ruđer.

Zbog nedostupnog terena, posao čišćenja jama i špilja može obavljati samo vrlo mala skupina ljudi i on košta.

"Hrvatska je u tom smislu otišla jako daleko utoliko što je problem prepoznala i što ga na neki način rješava. Praktički nema druge zemlje, barem evo mi ne znamo za drugu zemlju na svijetu koja na ovaj način rješava taj problem onečišćenog krša", kaže Ruđer Novak.

I kaže da ovo nije posao volontera i udruga građana već isključivo države; javnih ustanova, nacionalnih parkova i parkova prirode.

"Da oni u suradnji s državom i fondom za zaštitu okoliša financiraju i provode ova čišćenja. Ima pomaka, ovo nije priča da država ne radi ništa - država nešto radi samo što treba imat strpljenja da se stvari guraju 10 godina, da se onda pogleda unazad i na tom štapu se vide nekakvi veći pomaci tako da ima pomaka, samo što su oni mali", govori Ruđer.

Pročitajte i ovo Svaka na svoj način posebna Snažni muškarci i njihove male, jake djevojčice: "Princezo moja, uljepšala si mi svijet i dala razlog mojem postojanju"

Pa se sada speleolozi, umjesto istraživanjem, više bave podzemnim komunalnim radom, točnije čišćenjem.

Može biti i turistička atrakcija, a začepljena je smećem

"Mi imamo puno lokacija di su prolazi u podzemlje zatvoreni, čisto fizički začepljeni sa otpadom. Imali smo situacije gdje smo te čepove očistili i nastavili istraživanja, otkrili iza kanale, otkrili sifone povezane sa rijekama, konkretno sa rijekom Mrežnicom. Koji su bili trajno začepljeni sa tim otpadom koji se dolje nalazio", rekao je Ruđer.

"Imamo jednu jamu kod Trogira, u Vrsinama, ta jama, znamo prema nacrtu naših predhodnika da je duboka oko 100 m. Sad je ona začepljena na dubini od 20, sa nekakvih gumama, sa nekakvim smećem. Tu kad bi se poduzela nekakva akcija čišćenja, trebalo bi izvuć taj otpad i spustit se na dno. Ona čak komunicira s morem i šteta je da je takva jedna jama koja može biti i turistička atrakcija", smatra Tonči Rađa.

A proći će još deseci godina, ako ne i više, dok se ljudi ekološki ne osvijeste. Jer kažu nam i Tonči i Ruđer, koliko god tužno i zabrinjavajuće bilo, životinje i prirodni materijali razgradit će se. Ono čega ima najviše, a to je plastika, neće sljedećih tisuću godina.

I sami posljednjih godina svjedočimo katastrofalnim posljedicama klimatskih promjena, problemima sa zbrinjavanjem otpada, i uporno ne vjerujemo u onu da smo mi sami, kao pojedinci najvažniji faktor. Krenimo od sebe jer priroda bez nas može, ali mi… bez nje? Nikako.

Provjereno gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a propuštenu emisiju pogledajte besplatno na novatv.hr