"Vrsta zaposlenja: ugovor o radu na određeno vrijeme, nepuno radno vrijeme, 20 sati tjedno. Dvije smjene. Poželjno znanje dva strana jezika, iskustvo u volontiranju, iskustvo u radu s djecom s teškoćama u razvoju. Satnica: 25 kuna". Ovako zvuči jedan od oglasa za pomoćnika u nastavi. U istoj rečenici rad s djecom s teškoćama u razvoju i nesigurna budućnost.
Pročitajte i ovo
"Tu ste vi učitelj, znači nastavnik, razrednik, psiholog, pedagog u nekim situacijama čak i roditelj", kaže Petra Kraljev, pomoćnica u nastavi u prilogu reporterke Provjerenog Nikoline Cetinić.
"Ljudi nisu prisutni ovdje i ne vide što mi zapravo sve odrađujemo", govori Ivana Žigić, pomoćnica u nastavi.
Ako nastavimo ovo raditi, bit ćemo socijalni slučajevi
"Jednog dana, mi pomoćnici u nastavi ako nastavimo biti predani svome poslu i radimo taj posao koji volimo ćemo biti socijalni slučajevi", kaže Iva Tadić iz Udruge pomoćnika u nastavi Pun-Hr.
U osnovnoj školi Gustava Krkleca, Ivana i Lana pripremaju se za sat engleskog. Lana ima priliku pratiti nastavu sa svojim vršnjacima. Ono što je za nju prezahtjevno, njezina Ivana prilagodila je pomoću dodatnih materijala.
"Moja uloga je prvenstveno da joj budem potpora, znači sa svim nekim svakodnevnim teškoćama s kojima se ona susreće. Nekako skraćivanje nastavnog sadržaja, pojednostavljivanje, radim joj često te dodatne materijale sa sličicama tako da ona lakše razumije", opisuje Ivana Žigić.
I pruža potporu koja Lani omogućava pravo na jednako obrazovanje i socijalizaciju s vršnjacima.
"Većina takve djece ne bi mogla funkcionirati u našem obrazovnom sustavu, učitelj ne stigne na nastavi sve to popratiti. Konkretno učenica s kojom ja radim ona treba rad jedan na jedan", kaže Žigić.
Uz samo malu pomoć, Leo nema kraja
Jer Lana je dijete smanjene intelektualne mogućnosti i zato joj je dodijeljen pomoćnik u nastavi kako bi mogla biti dio redovitog obveznog obrazovanja. 300 kilometara južnije, u Zadru, Leo i Petra spremaju se za novi radni dan.
"Idem u prirodoslovno grafičku školu i ja sam medijski tehničar", kaže Leo Komljenović.
Leo je već srednjoškolac. Zbog Poremećaja iz spektra autizma pomoćnika u nastavi dobio je u drugom razredu osnovne škole.
"Kada je završio vrtić za djecu s posebnim potrebama govor je bio da on najvjerojatnije neće ni ići u školu. A dobro onda tu proradi onaj neki inat u roditelju i onda napraviš sve, guraš ga do kraja da on krene i onda kada smo krenuli, kada je on u biti počeo pokazivati svoje sposobnosti i mogućnosti, uz samo malu pomoć, nema kraja doslovno", govori Leova mama Katarina Komljenović.
A ta mala pomoć zove se Petra.
"Pratim da nije opterećen, pratim da mu je individualizirano. Definitivno da mu se prilagođava s obzirom na njegovu situaciju, na njegove potrebe", opisuje pomoćnica Petra.
"Znam se nekad onako malo izgubiti i dobro je imati asistenticu pogotovo u jutarnjim smjenama, jer glava više, moj mozak, više nije u mojoj glavi tada", pojašnjava Leo i dodaje kako mu onda pomaže Petra.
"S druge strane dam mu malo da i tu svoju individualnost pokaže jer to i je bit svega toga", dodaje Petra.
"Našao sam neki talent koji nisam znao"
"Znači on može sve. Možda čak natprosječno za neke stvari. Posebno ako je tema koja njega zanima, znači tu je savršen", govori mama Katarina.
Tako je Leo jedva čekao pokazati ekipi Provjerenog što je sve dosad naučio.
Leova majka dobro zna koliko je zahtjevan posao pomoćnika u nastavi. Jer njezin je sin, od djeteta koje nije govorilo, došao do mladića koje uči brojne vještine i planira svoju budućnost.
"Znam koliko napora je potrebno uložiti da bi to dijete napredovalo, a isto to moraju i oni uložiti da bi to dijete nastavilo napredovati u školi i na nastavi. Znači da bi to bilo pozitivno na kraju da imaš nekakav ishod i da vidiš prije osam godina je bilo ovako, a danas je ovako", kaže Komljenović.
"Našao sam neki talent koji nisam znao da imam. Čak iako sam također planirao još jednu stvar, a to je imati online karijeru. Znate, imate određenu popularnu osobu na internetu, vi im ponudite da im uredite vaš video od njih i onda oni vas plate", govori Leo.
Petra svaki njegov uspjeh, doživljava kao svoj osobni, govori nam.
Njemu je pomoćnik sitnica, a gura ga naprijed
"Ja se osjećam baš ponosno i osjećam se predobro i onda mi moj posao ima svrhu. Jer ja uvijek govorim - mi nismo sebi svrha mi smo svrha toj djeci. To vam je nevjerojatno koliko je to dijete se iz godine u godinu pokazuje koliko je ono bitno za naše društvo. Znači njemu je to sitnica na neki način imati pomoćnika, koliko to njega gura da on postane apsolutno ravnopravan, funkcionalan, odličan član našeg društva koji će pridonijeti na milijun načina", govori Petra Kraljev.
Prepoznaju to i njegovi kolege jer Leo je ravnopravni član njihova razreda.
"On je ka i svaki drugi kolega. Nije da sad tu ima neke pretjerane razlike, jedino šta ima je asistenticu, ali to uopće nije sad da je višak, dakle dapače paše", kaže učenik Duje.
"Mi Lea podržavamo i svaki put kad se javi mi ga bodrimo da kaže odgovor točno i drago nam je što je Leo dio našeg razreda", kaže Matej.
Puno truda i žrtve stoji iza toga. Ali, nažalost i problema sa sustavom koji pomoćnike u nastavi nije do kraja prepoznao. Njihov status reguliran je Zakonom o odgoju i obrazovanju te Pravilnikom o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima.
Status pomoćnika nije definiran
"Dužnost pomoćnika u nastavi nije onakva kakva piše u Pravilniku o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima, ona je puno veća, šira, teža, nego ono što se u stvarnosti nama zadaje kao nekakva obaveza, naša radna obaveza", opisuje Iva Tadić.
Sve ovisi od škole do škole, od lokalne jedinice do lokalne jedinice. A oni iako im se računa školski sat, s djecom provode i velike i male odmore, ručkove, dolaske i odlaske iz škole.
"Imate veliki broj naših kolega koji rade 4 školska sata, znači od 8 do 12 su u školi jer su to obično djeca koja idu u niže razrede pa idu još i na ručak što PUN daju podršku i odlaze s njima i oni su onda prijavljeni na dva sata 25 minuta i njima se ne računa puni sat nego 45 minuta školskog sata", dodaje Tadić.
Kaže i da njihov status nije definiran. Pa je ekipa Provjerenog pitala ministarstvo zašto? Odgovorili su da su doneseni standardi zanimanja i kvalifikacije pomoćnika u nastavi. I to izmjenama zakona 2021. i 2022. No njihovo se zanimanje, uvidom u hrvatski kvalifikacijski okvir i dalje vodi pod šifrom – njegovatelj.
"Status bi se trebao sigurno definirati, riješiti, jer slika je koju imamo danas, a to je da nas nedostaje veliki broj upravo rezultat toga što smo bez ikakvog statusa i što smo u međuprostoru tolike godine", kaže Tadić.
Jedva preživljavaju, na poslu ih drži samo ljubav
I dodaje, da zbog nevjerojatno niske satnice koja ovisi o pojedinoj školi. U nekim gradovima iznosi mizernih 19 kuna.
"Plaća je nikakva, ona je u određenim jedinicama lokalne samouprave bolja, ali u većini slučajeva je ona 25 kuna po satu. Bilo bi odlično kada bi mi zaista bili plaćeni onoliko sati koliko mi i radimo", dodaje.
Završetkom školske godine dobiju otkaz. Ljeti su na burzi rada čekajući nove natječaje na koje se iz godine u godinu iznova prijavljuju. I zato traže drugačije uvjete rada.
"Prijavljujemo se na iste natječaje koje smo se prijavljivali već evo recimo ja osam godina. Tako se kolege neke prijavljuju po 9, po 10 godina na iste natječaje. Konstantno iste papire, konstantno ista situacija", opisuje Petra Kraljev.
Primjerice pomoćniku u nastavi koji u stvarnosti ima 5 godina radnog staža, piše se manje od tri.
"Mislim da je to prvo da pomoćnici, pogotovo ovi koji dugo rade, da moraju imati ugovor na neodređeno. Znači ne svake godine u 6. mjesecu ići na burzu i onda čekati cijelo ljeto jer mi nikada ne znamo kada će natječaj izaći. I opet se prijavljivati", ističe Ivana Žigić.
Sve će se slomiti na leđima djece
A ni natječaji nisu sigurnost jer se većinom financiraju EU projektima, a manje iz državnog proračuna. Zbog toga su, kažu nam, frustrirani i većina njihovih kolega odustaje od ovog posla.
"Znate ono kad znate da nešto ne može tako biti jer ovaj posao naprosto će nestat, a to će biti velika posljedica ponajviše za djecu i za roditelje. Oni će najviše to osjetiti nažalost. Nažalost to će se baš slomiti na djeci", smatra Kraljev.
Uz ovakve uvjete za zapitati se zašto bi itko i htio raditi ovaj posao? Kraljev ističe da se nalaze u situaciji da, iako vole ovaj posao, ne mogu više živjeti od njega. Pa su neki od njih primorani raditi i dva posla ne bi li preživjeli.
"Sve je protiv nas. Posao radimo zato što imate taj nekakav poriv i osjećaj za tu djecu. Zato što toj djeci treba netko. Trebamo im mi", ističe Tadić.
I zato su one i dalje tu. Ne odustaju. Nerijetko, stavljajući potrebe djece ispred svojih.
"Drži nas ljubav prema ovom poslu prije svega, ljubav prema toj djeci", ističe Kraljev.
"Meni je drago da je ona sretna i zadovoljna jer u odnosu na prije koliko znam nije baš bila oduševljena da ide u školu i zadaće nije pisala, nije nosila stvari, spavala je pod nastavom. Tako da mislim da ona se je osjeća i bolje i sigurnije i samopouzdanje je naraslo tako da je to je zapravo prava nagrada", zaključuje Žigić.
To, i činjenica da je sav trud koji ulažu ipak prepoznat, ako ne od strane sustava onda barem od njih, kojima one u školi znače sve. Jer pomoćnici u nastavi omogućuju djeci ravnopravnost i inkluziju. Da ne budu samo na papiru, već doista dio društva, zajednice. A tako bi u sustavu ravnopravni trebali biti i pomoćnici u nastavi. I dok ih je zbog uvjeta rada sve manje, sve su potrebniji.
Provjereno gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a propuštenu emisiju pogledajte besplatno na novatv.hr
