Što je s nekad olimpijskim, a danas zapuštenim centrom na Bjelolasici? Pred kamere Provjerenog stao je Ivica Kostelić, a reporterka Provjerenog Ana Malbaša Major bila je i na treningu Samuela Kolege uoči odlaska na svjetsko prvenstvo.
Gdje je on trenirao, a gdje ostali skijaši i skijašice, koliko ulažemo u infrastrukturu koja omogućava razvoj skijaških nada u vlastitoj zemlji?
Propast Olimpijskog centra
Odriču se od malih nogu, vrijedno treniraju. Penju se na postolja svjetskog skijaškog kupa i nalaze se u samom vrhu svjetskog skijanja, promovirajući tako snažno - svoju zemlju! Provjereno postavlja pitanja: Koliko ta ista zemlja ulaže u njih? Imaju li uopće gdje trenirati?
U srcu Gorskog Kotara, na planini Bjelolasici, stvoren je davne 1983. Olimpijski centar. Osam kilometara skijaških staza, tri žičare i tri vučnice, paviljoni za smještaj gostiju, sportski tereni, tisuće skijaša, ali i drugih sportaša ondje se pripremalo za svoja natjecanja. A onda je plamen odnio sve.
Od požara zbog kojeg je Olimpijski centar prestao s radom prošlo je 13 godina. U kakvom je stanju danas? Ceste prohodne, priroda netaknuta, putem nailazimo na svega nekoliko mještana.
Željko Kosanović iz mjesta Jesenak priznaje da je Bjelolasica značila puno za lokalno stanovništvo. "Bilo je negdje oko 180 sveukupno zaposlenih." Dobro se sjeća tog perioda i predsjednik Mjesnog odbora Jasenak Rajko Kosanović, koji nas je i dočekao na samoj lokaciji.
On kaže kako su zaposleni dolazili autobusom iz Ogulina. "U sve tri smjene, znači prva, druga, treća. Tu baš iz sela, iz Jesenka, radilo je nekih 30-40 ljudi."
Trenirali i Kostelići
Tijekom zimskih mjeseci, sjeća se, bilo je tu vikendima i po 2000 posjetitelja, onih koji se rekreativno bave skijanjem, ali i profesionalaca. Svi spominju Janicu i Ivicu Kostelića. Kažu da se dobro sjećaju njihovih priprema na Bjelolasici.
"Bilo je to davno, davno", kaže Ivica Kostelić za Provjereno. "Bjelolasica je sigurno značila jako puno. Jer je to bilo još jedno cijelo skijalište koje je funkcioniralo."
Pripremali su se na Bjelolasici i poznati skijaši, ali i drugi sportaši. Sjeća ih se dobro predsjednik DVD-a, koji je i gasio požar u olimpijskom centru.
"Dolazili su nogometaši, 1998. se reprezentacija pripremala prije Francuske, pa su kasnije dolazili Ćiro Blažević pa Oto Barić pa Dinamo, čak su i međunarodni klubovi dolazili na pripreme. Kažu ljudi koji se bave sportom da je ovo idealan bazen za pripremu vrhunskih sportaša", napominje Nenad Vukadinović, predsjednik DVD-a Jasenak.
Od skijaških staza ostale su danas tek linije na obavijesnim pločama, a od nekoć omiljenog skijališta Hrvata zapušteni dijelovi žičare, tereni i paviljoni. Oko njih je zarasla trava. "Jad i čemer. Nebriga je vlasnika objekata. Iz kojih razloga, to netko drugi može reći zašto je to tako", govori Vukadinović.
Manjeg dijela Olimpijskog centra vlasnik je jedna hrvatska tvrtka, a većinski je Olimpijski centar Bjelolasica danas u stranom vlasništvu. Slovačka tvrtka koja je kupila većinu rekla je za Provjereno tek da planiraju aplicirati za građevinsku dozvolu u veljači te će sve biti jasnije u travnju, kada planiraju i u medije s detaljima.
Gradonačelnik Ogulina Dalibor Domitrović kaže kako je u kontaktu s investitorom već tri godine i zna gdje je zapelo.
"Maksimalno izlazimo u susret i pomažemo investitoru, ali jednostavno ta hrvatska birokracija, naši zakoni, pa onda posljedice i onog sustava kad je sama Bjelolasica građena, gdje je ostalo masu neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, pa pokriveno s prostorno planskom dokumentacijom", nabraja Domitrović.
Na karti pokazuje kako je glavni pogonski objekt žičare podijeljen na četiri parcele. "Nema pristupa i oni ne mogu dobiti građevinsku dozvolu."
Ljubitelji skijanja se snalaze
"Entuzijasti otvaraju žičare posvuda, ja sam se čak skijao prije Olimpijskih igara, 2010. godine sam se skijao na Petrovu vrhu kod Daruvara", kaže Ivica Kostelić i dodaje da uvijek postoji jedan entuzijastični krug ljudi koji toliko voli zimske sportove pa pokušavaju pokrenuti nešto lokalno. "Ali od pravih skijaških centara, Bjelolasica je bila jedan od tih i danas više ne postoji, što je, naravno, šteta, velika šteta."
Voditelj zagrebačkog skijališta Sljeme Gordan Previšić kaže da na Sljemenu treniraju škole skijanja, početnici i rekreativci. Bijela staza, kaže, nije toliko zahtjevna, a na zelenoj stazi pak treniraju neki malo napredniji, kao i naši reprezentativci.
Hrvatska 26-ogodišnja nada Samuel Kolega sprema se na zelenom spustu na Sljemenu za Svjetsko prvenstvo u Saalbachu.
"Podloga je jako dobra na zelenom. To što su napravili, dečki, Zubo, a i Zrinka su već češće ove godine trenirali i uvijek je stvarno bilo kao spada. Mislim da svima nama to dosta znači jer ipak spavaš doma, digneš se samo gore i stvarno je dobro. Evo, kažem, odradili smo danas slalomski trening", govori Kolega.
Priprema staze za profesionalce je mnogo zahtjevnija, osobito u promjenjivim vremenskim uvjetima kakvi su u posljednje vrijeme. Ističe to i voditelj skijališta Sljeme.
"Tako je, recimo, u Francuskoj u posljednje dvije godine zatvoreno oko 140 skijališta", napominje. "Iako je Sljeme neka 1033 metra nadmorske visine, nažalost nas ni vrijeme ovdje nije baš služilo kako bi trebalo. Tako da mi moramo u što kraćem roku, kada dođe minusi, zasniježiti te staze i onda ih kasnije ratracima razvući", ističe.
Samuel Kolega najviše voli trenirati na Sljemenu, a na svjetskom prvenstvu nada se medalji.
Staze na prste jedne ruke
"Hrvatska skijaška infrastruktura nikad nije bila baš na nekom zavidnom nivou, ali moramo reći da smo ipak gubitkom ovog crvenog spusta dosta izgubili", kaže Ivica Kostelić za Crveni spust, koji je zatvoren od nevremena 2023. godine.
"Mi, realno, kao zemlja možemo nabrajati staze prstima obje ruke i sad kad izgubimo mogućnost skijanja na jednoj vrhunskoj stazi kao što je crveni spust, to nešto znači, ali prvenstveno znači za mlade, za djecu, jer onda oni imaju puno manje mogućnosti za razvoj ovdje kod kuće", naglašava Kostelić. "Mi jednostavno imamo jako malo mogućnosti za trening i za odgajanje skijaša i, naravno, svaki put kad ne iskoristimo niti to malo mogućnosti što imamo, nas skijaše to zaboli."
Dok naša ključna skijališta ne funkcioniraju djelomično ili u potpunosti, Ministarstvo turizma i sporta podupire pripreme naših vrhunskih skijaša vani, ali i putovanja na natjecanja. "Sa skoro tri milijuna eura. I Hrvatska turistička zajednica i javni sponzori su uključeni", napominje Krešimir Šamija, ravnatelj Uprave za sport u ministarstvu turizma i sporta.
"Ako se pogledaju podaci Hrvatskog Olimpijskog odbora, Hrvatski skijaški savez je jedan od izdašnije financiranih saveza pojedinačnog olimpijskog sporta. Naravno, oni su to opravdali kroz svoje rezultate, vidimo što sada radi Zrinka Ljutić. Uostalom, Hrvatska je vlasnik deset olimpijskih medalja u alpskom skijanju, a nadamo se da će ih zahvaljujući kvalitetnom radu Hrvatskog skijaškog saveza, prepoznavanju talenata, razvoju talenata biti još", ističe Šamija.
Trinaest punih godina ostaci nekadašnjeg Olimpijskog centra stoje kao ruglo usred predivne Bjelolasice. I dok nam skijaši osvajaju medalje, nemoguće je ne zapitati se koliko novca ode preko granice za njihove pripreme? Koliko je prilika propušteno da on ostane u našoj zemlji i, ono što je najbitnije, koliko je mladih nada odustalo od sportskog sna jer su im uvjeti za trening jednostavno bili nemogući?
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
