Irska, Njemačka, Slovenija i Hrvatska: Pogledajte kakve su razlike u cijenama, jedna namirnica je iznenadila

Prije uvođenja eura ekipa Provjerenog napravila je eksperiment. Zamolila je Hrvate u Irskoj, Njemačkoj i Sloveniji da odu u isti trgovački lanac i kupe osnovne namirnice: kruh, mlijeko, jaja, piletinu, jabuke, krumpire, brašno, ulje i tjesteninu.

Te su cijene onda usporedili s onima u Hrvatskoj, a rezultat je i tada bio poražavajući, pogotovo ako se u obzir uzme da imaju dvostruko, pa čak i trostruko veće plaće no što ih imaju građani u Hrvatskoj.

Najskuplja je bila Irska (16,88 eura), potom Hrvatska (16,26 eura), zatim Njemačka (16,22 eura) pa Slovenija (15,51 eura), a ekipa Provjerenog odlučila je opet napraviti eksperiment.

Gdje su cijene danas najviše?

Reporterka Ema Branica uoči drugog bojkota cijena zaputila se u Sloveniju da bi provjerila jesu li namirnice u toj državi još uvijek najjeftiniji. Ondje je kupila jaja, mlijeko, brašno, ulje, kruh, krumpir, tjesteninu, pileći file – sve je platila 13,41 eura.

U Hrvatskoj trgovini kupila je iste namirnice i trudila se da budu u istim količinama te na kraju platila račun od 14,58 eura, ali je istaknula da ju je iznenadila neobično niska cijena piletine. Kupci su Provjerenom poslali i cijene iz Irske i Njemačke. U Irskoj ista košarica košta 19,66 eura, a u Njemačkoj 15,68.

Godine 2022. najskuplja je bila Irska, zatim Hrvatska, Njemačka i Slovenija, a tri godine kasnije Irska je i dalje najskuplja. Iza nje idu Njemačka, Hrvatska pa Slovenija. No, da je Branica naišla na piletinu po cijeni na kakvu često nailazimo, račun iz Hrvatske premašio bi onaj iz Njemačke i poredak se ne bi mijenjao.

Uz to što imaju manji PDV na prehrambene proizvode, zemlje u hrvatskom susjedstvu imaju i veće plaće i daleko bolji standard. Imaju višu produktivnost i konkurentnost te nemaju tolike strukturne probleme ekonomije. Upravo zato ne trebaju čuditi niže cijene hrvatskih proizvoda na policama u stranim zemljama, a svi mi u Hrvatskoj plaćamo visok PDV jer čak i onaj koji sve obrne na crno ide u trgovinu.

Bojkot je počeo kao bunt građana zbog troškova života. S jedne strane ekonomisti upozoravaju da pad potrošnje vodi do manje novca u proračunu, što neminovno vodi u recesiju. S druge strane, problem je u tome što prosječan građanin ima slabiji uvid u proračunski, a puno jasniji u vlastiti džep – koji odavno zjapi sve prazniji i prazniji.

Pročitajte i ovo Donosi Provjereno Građani potpisali međuvlasnički ugovor, prozivaju investitora: "Godinama sam plaćala njegovu potrošnju vode"

Pročitajte i ovo Donosi provjereno Živote posvetili brizi o njima: Troše tisuće eura, mijenjaju im pelene, spavaju uz njih, peru im zube...