Baku Elizabetu ne žele istjerati na cestu: "Nećemo ju izbaciti, ne bismo ni mačku ni psa. Ona je Božje stvorenje"

Od 2015. traje agonija, i to ne samo Elizabete Moro, već cijele obitelji Glumbić iz mjesta Prekopakra kod Pakraca. Djelatnice Centra za socijalnu skrb pokušale su uvjeriti staricu da više nema osnove za ostanak jer je ista ta obitelj izgubila udomiteljski status, no ona ne želi van.

Pročitajte i ovo Provjereno Prozor dnevnog boravka Zoranov je jedini prozor u svijet: Nakon devet godina netko ga se napokon sjetio Provjereno na imanju iz horora Uginule životinje leže danima, a stoka se guši u vlastitom izmetu: Vlasnik u patnji životinja ne vidi problem i još za njih prima poticaje

Centar, koji je tu istu ženu prije šest godina smjestio kod Glumbićevih, sada tvrdi da je na vlasnicima kuće da sami riješe problem. ''Mi nju nećemo istjerati. Ne bismo ni mačku ni psa, pa nije ona to, ona je Božje stvorenje. Ni to ne želimo. Neka ju vode, neka joj nađu smještaj, neka se međusobno dogovore jer još imaju ugovor s njom '', kaže Miljenko Golumbić.

Na katu obiteljske kuće Glumbićevih, dom je dviju starica. Elizabeta Moro ima 83 godine. Gotovo je nepokretna, sama, bez ikoga svoga. ''Nemam nikoga. Svoje djece nemam, nema nikoga. Oni su jedina i najbliža koju imam, nemam nikoga više. Onda možete misliti kako mi je. Ja sam rekla ako moram otići, bolje da umrem. Svaku večer se molim Bogu da zaspim i da se više ne probudim, ali Bog me još neće uzeti. I još se uvijek probudim, da se riješim jednom za svagda, i mene i ovih ljudi koji se toliko pate sa mnom'', priča Elizabeta.

Centar ju ne može iseliti, ali to traži od bivših udomitelja

Baka je pri zdravoj pameti i može sama odlučiti o sebi, pa na silu, kažu iz Centra, ne mogu ništa. No isto to praktički traže od Glumbićevih.

Da bi se razjasnilo što zapravo prolaze svi ovi ljudi, važno je vratiti se nekoliko godina unatrag. Glumbićevi su bili uzorna udomiteljska obitelj, bez mane, greške, mrlje. To potvrđuje i sam Centar u listopadu 2014. godine. ''Razvidno je kako na postupke prema korisnicima od strane obitelji Glumbić nije bilo nikada nikakavih zamjerki, ni od Centra, ni od samih korisnika'', napisali u Centru za socijalnu skrb.

No onda je tijekom 2014. obitelj jedne od štićenica optužila Glumbiće da se prema njihovoj majci, koja je bila jedna od smještenih u ovoj kući, odnose neprimjereno. ''Ona je imala sve. To može potvrditi i obiteljski liječnik. Ona je sada umrla. Bila je otišla kod drugog udomitelja. Imala je 96 godina'', priča bivša udomiteljica Marija Glumbić.

Da nije bilo zamjerki, potvrđuju i dokumenti koja Marija čuva. ''Vjerodostojno potvrđujem da nijednom nisam primijetio znakove zapostavljanja/zanemarivanja od strane Marije Glumbić njihovih korisnika, kako u njihovim medicinskim potrebama, tako i u ljudskoj interakcijskoj domeni'', napisano je u uvjerenju liječnika opće prakse. Čak su i djelatnice pakračkog Centra za socijalnu skrb potpisale dokument u kojem stoji da i sama baka oko čijeg je smještaja nastao spor sve niječe.

Ostali bez primanja, ali ne i štićenica

Mjesec dana kasnije inspekcija Ministarstva bilježi posve drukčiju sliku. Baka o kojoj se radi mijenja iskaz i po hitnom se postupku, uz još jednu osobu, premješta iz kuće. Glumbići prema rješenju CZSS-a gube status udomitelja i unatoč žalbama više ga nikada ne dobivaju natrag.

Ostali su bez primanja, ali ne i bez štićenica. Naime, od četiri koje su bile kod njih, dvije ostaju. ''Ja ne mogu njih izbaciti. Oni nisu došli po njih. Ja ne mogu tražiti policiju da nju na silu odvede. Pa ona će se ubiti u mojoj kući. Ja to ne želim. Njezina sestra rođena je to uradila, objesila se o kvaku od vrata u Novskoj. Ona bi to isto napravila. Kako bih ja onda mogla ovdje dalje živjeti'', priča Marija Glumbić.

Šest godina žive zajedno. Dok su imali status udomitelja, dobivali su i mjesečnu naknadu, a sada ju više ne dobivaju. Žive od 1600 kuna Miljenkove mirovine te 2000 kuna koliko ima jedna od štićenica. S njom su potpisali ugovor o uzdržavanju. Baka Elizabeta ima tek 600-tinjak kuna. Njih četvero, kažu, krpaju kraj s krajem.

''Posuđujemo. Iz Zadra nam ljudi šalju pakete hrane, od ljudi koji su saznali za ovo'', kaže Marija.
Nisu imali od čega živjeti. Marija nije imala drugog izbora, pa je i ona sa svojih 68 godina morala pronaći posao u inozemstvu. ''A što ću, pitam vas ja? Morala sam da imamo za drva, da zaradim da im ništa ne nedostaje, mojim bakama'', rekla je Marija.

Brižni i uzorni udomitelji

Do situacije u kojoj su izgubili status slovili su kao brižni i uzorni udomitelji. I danas dvije starije žene koje s njima žive o Glumbićima govore samo dobro. ''Lijepo mi je. Znate što ću vam ispričati? Kad sam bila u bolnici u Lipiku, ja sam plakala cijeli dan jer sam se bojala gdje ću doći i kad su me doveli kod Marije... Joj, teško mi je, oprostite. Kao da me Bog poslao tu. Tako dobri ljudi, tako me dobro primili, kao da sam njihova rođena kći. Ja ih poštujem kao da su mi roditelji'', govori Elizabeta. Premda nisu u rodu, žive kao jedna obitelj.

Ekipa emisije Provjereno otišla je u Centar za socijalnu skrb u Pakracu pitati kako je ova apsurdna situacija moguća. Kako je moguće da se nekome oduzme status, a ostave štićenice? Zašto se odgovornost za preseljenje štićenice o kojoj se Glumbići, ne da ne žele, nego ne mogu financijski više brinuti, stavlja njima na teret?

Ravnateljica centra ne želi o tome pred kamerama. I dalje tvrdi da su status udomitelja izgubili opravdano, a da oni nikoga, pa ni 83-godišnju baku, ne mogu na silu izvući ako ona to ne želi. ''Zakon kaže da su, ako su mi uzeli dozvolu, bili dužni razmjestiti sve, ali su oni i dalje plaćali za sve. Kad su mi uzeli dozovolu 2015. godine, oni su nastavili još godinu dana plaćati'', kaže Marija Glumbić. Apsurd za apsurdom.

Najbolji dom koji je imala

Postavlja se pitanje nije li logično sve osobe premjestiti zbog straha da se ne ponovi isto, ako se već udomiteljska obitelj ne brine kako treba? To potvrđuje i odvjetnik obitelji Glumbić Željko Damjanac. Zbog činjenice da zadnje dvije i pol godine jedva preživljavaju, Glumbići su tužili državu.

Glumbići dvije i pol godine nemaju sredstava za život. Ljudi na pragu 70. godine, brinu o dvjema nepokretnim staricama i žive s manje od 4000 kuna na mjesec. ''Ne bih išla. Već sam rekla i socijalnoj, ako budem morala ići da ću se ubiti. Neću nigdje jer oni su me tu smjestili, socijalna. Dala sam ptopis da ću tu pristati doći. I tu hoću ostati jer sam pronašla previše dobrih ljudi'', govori Elizabeta.

Sustav kaže da se brine, no ta se briga na terenu, nažalost, ne vidi. Od Glumbića traže da Elizabeti kažu 'van!', a od starice, koja kaže da je ovo najbolji dom koji je ikad imala, očekuje da u devetom desetljeću života traži novi krov nad glavom.

Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno

Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr