Međunarodni sud pravde donio je odluku o odbacivanju tužbe Hrvatske protiv Srbije o genocidu s 15 naprama 2 glasa, te jednoglasno odbacio protutužbu Srbije protiv Hrvatske.
Pročitajte i ovo
Nakon što je Međunarodni sud pravde utvrdio da nad hrvatskim stanovništvom tijekom rata od 1991. do 1995. nije počinjen genocid, sud je utvrdio da ni nad Srbima nije počinjen genocid, štoviše utvrdio je da nije bilo neselektivnog granatiranja gradova tijekom Oluje.
Zaključak je suda da su zločini protiv hrvatskog stanovništva počinjeni s namjerom da se etnički očiste područja koja su trebala ući u sastav srpske države, a ne s namjerom genocida.
VIDEO Povjesničar o presudi: Postavlja se pitanje tko će odgovarati za rat u Hrvatskoj?
VIDEO 'Nismo zadovoljni presudom, ali je civilizirano prihvaćamo'
VIDEO 'Presuda ne znači da nije bilo rata ili da nije bilo zločina i ubijanja'
VIDEO Tadić: Sad bi bilo najbesmislenije da se nastavimo optuživati
Kronološki pregled izricanja presude u Haagu:
11:52 - U vojnom i političkom kontekstu navodi iz Brijuna ne dokazuju postojanje specifične namjere koja karakterizira genocid.
Kada je riječ o obrascu ponašanja - samo etničko čišćenje ne čini genocid. Genocid je namjera da se u potpunosti ili djelom istrijebi cijela skupina ljudi, ali samo ako postoji namjera da se fizički istrijebi cijela skupina, a ne samo prisilno preseli.
Tužba Hrvatske i protutužba Srbije se u cjelini odbacuju. Sud ne nalazi djela koja bi pokazivala specifičnu namjeru tih vlasti da fizički istrijebe skupinu Srba koji žive u Hrvatskoj. Srbija nije činjenično dokazala da postoji genocid, dokazala je da postoji ubijanje i maltretiranje pojedinaca, ali to nije dovoljno za postojanje genocidne namjere.
Stoga se protutužba mora odbaciti u cjelini.
11:44 - Hrvatska vojska i policija su počinila djela genocida, navodi sud, no nije utvrđena namjera.
11:40 - Srbija nije dokazala namjerno iseljenje i uništenja srpskog stanovništva.
11:37 - Sud razmatra protutužbu Srbije. 'Sud smatra da nije bilo namjernog neselektivnog granatiranja gradova u SAO Krajini. Samo iznimno će ovaj sud odstupiti od odluka žalbenog vijeća kaznenog suda kada je riječ o ovim pitanjima', rekao je sudac.
11:31 - U potpunosti se mora odbaciti tvrdnja Hrvatske. 'Hrvatska tvrdnja mora biti odbačena u potpunosti', rekao je sudac Tomka jer hrvatski argumenti ne vode zaključku da je postojala namjera uništenja Hrvata u Vukovaru, u potpunosti i dijelomično.
11:27 - Hrvatska nije dokazala da je jedini razuman zaključak iz ponašanja da se istrijebi cijela ili dio skupine u smislu 2 a i b Konvencije. Nije postojala specifična namjera da bi se djela karakterizirala kao genocid.
11:23 - Sud je potpuno uvjeren da su na pojedinim područjima Hrvatske JNA i srpske snage počinile protiv pripadnika zaštićene skupine djela koja su konkretno djelo genocida.
'Zaključak kaznenog suda bio je da djela nisu počinjena s namjerom da se istrijebe Hrvati već s namjerom da ih se prisili da napuste ta područja. Sud se slaže s time', rekao je Tomka.
Prisilno iseljavanje Hrvata nije okarakterizirano kao djelo genocida, kao niti silovanja. Sud će prvo razmotriti veličinu zemljopisnu lokaciju i ostale elemente i zaključuje da su pripadnici sačinjavali znatan dio skupine Hrvata. Treba pokazati da je ponašanje uslijedilo riječ je o opsegu i sustavnoj prirodi napada jer su ti napadi doveli do žrtava i šteta koja nadilazi ono što je bilo vojno nužno potrebno da bi se postigao vojni cilj.
Sud primjećuje da su postojale specifičnosti u modus operandi srpskih snaga - napali bi neko mjesto, stvorili ozračje straha i okupacija bi završila prisilnim iseljenjem hrvatskog stanovništva. Nalazi suda su međusobno dosljedni i utvrđuju obrazac ponašanja koji se ponavljao od 1991 i bio je vrlo sličan.
11:13- Tomka je rekao kako je velik broj ubojstava počinjen od strane JNA i Srba, na područjima Hrvatske. Dokazi upućuju da je velika većina žrtava pripadala Hrvatima odnosno zaštićenoj skupini, što može upućivati na to da su bili sustavno na meti.
Motivi počinitelja i okolnosti ubojstava i njihova pravna kategorizacija je takva da nije sporna da su pripadnici zaštićene skupine ubijani i da je konkretno djelo genocida utvrđen. Sud u ovoj fazi ne mora iznijeti konkretan popis svih ubojstava niti je dužan utvrditi točan broj žrtava.
Obitelji stradalih trebaju saznati koja je sudbina njihovih najbližih koji su nestali. Sud potiče obje strane u dobroj vjeri da istraži ovo pitanje.
11:08 - Sud napominje kako je Hrvatska podnijela pojedine manjakve dokaze, odnosno u nekim slučajevima policajci su sami pisali svjedočenja. Pojedine izjave svjedoka nisu potpisane, neke su potpisane naknadno, pa se njima može dati ista težina kao i kada su svjedoci potpisali odmah. U nekim slučajevima svjedoci su svjedočili usmeno pred sudom, pa im se daje dokazna težina, ali dokazna težina ne može se dati onim izjavama koje nisu potpisane. Neke su izjave date nekoliko godina nakon događaja i sud može dati neku težinu tim izjavama, ali neke nisu dali očevici. Sud će takve izjave uzeti u obzir samo ako ih potvrđuje neko drugo svjedočenje ili dokazi.
11:01 - U slučaju najvišeg dužnosnika Miloševića, postojala je optužba za genocid u odnosu na sukob BiH, ali ne i u onom dijelu optužnice koji se bavi sukobima u Hrvatskoj
10:52 - Sud smatra da u skladu s člankom 2 b uobičajeno značenje teških ozljeda znači da su ozlijede takve da pridonose istrebljenju skupine.
Sud treba razmotriti je li fizičko preseljenje bilo s namjerom da se fizički istrijebi skupina.
10:44 - Sud odlučuje jesu li počinjena djela genocida, ali sud ne odlučuje o individualnoj odgovornosti. Genocid sadrži dva elementa, konkretno djelo i namjeru. Sud će prvo razmotriti namjeru.
10:42 - Peter Tomka kaže kako je protutužba Srbije utemeljena i vezana za osnovnu tužbu.
10:39 - Tomka naglašava kako je svaka država obvezna primjenjivati Konvenciju, ali ne retroaktivno pa se to ne može odnositi na prethodno razdoblje.
Hrvatska tvrdi da je Srbija kao nasljednica prekršila Konvenciju u okviru općeg međunarodnog prava. Ne smijemo isključiti stavak 9, koji govori o određenoj kategoriji i počinjenja djela, kada je riječ o odgovornosti jedne države u počinjenju genocida. Možemo govoriti o odgovornosti države i država slijednica, kaže Tomka.
Valja voditi računa je li supsidijarnost funkcionirala na način na koji Hrvatska tvrdi, prenosi li se ono što Hrvatska tvrdi s Jugoslavije na Srbiju, kazao je Predsjednik Suda.
10: 26 - U smislu članka 9., objašnjava Tomka, prije 27. travnja 1992. ne može se smatrati da je Srbija bila odgovorna. Srbija je navela kako je tek počela postojati 27. travnja 1992. i da je prije tog datuma nije obvezivala Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida.
Ako se radi o djelima počinjenima prije 27 travnja, Hrvatska smatra da se ta djela mogu pripisati državi(Srbiji). Hrvatska tvrdi da je Savezna Republika Jugoslavija naslijedila obveze Federativne Narodne Republike Jugoslavije, a time i odgovornost za nekršenje Konvencije.
10:21 - Tomka objašnjava što je potrebno da bi se proglasio genocid. Naime, nije dovoljno samo da su prekršena ljudska prava. Moraju se dogoditi činjenja navedena i opisana u Konvenciji o genocidu.
10:15 - Sud smatra da je glavni predmet sukoba da se zna je li Srbija odgovorna za kršenje Konvencije o sprečavanju genocida, kaže Tomka.
10:06 - Na Međunarodnom sudu pravde u Haagu nešto iza deset sati započelo je ročište na kojem će se objaviti presuda po uzajamnim tužbama Hrvatske i Srbije za genocid u ratu u Hrvatskoj devedesetih godina.
Predsjednik ICJ-a Peter Tomka objavit će odluku jesu li dvije države prekršile UN-ovu Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju genocida iz 1948.
10:00 - Jesu li Zagreb i Beograd prekršili Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju genocida iz 1948., najviši UN-ov sud odlučit će 20 godina nakon oružane agresije Srbije na Hrvatsku i 16 godina od podnošenja hrvatske tužbe.
Zagreb vjeruje da je sudu sa sjedištem u Den Haagu iznio dovoljno dokaza za osudu Srbije za genocid nad Hrvatima od 1991. do 1995., a Beograd je uvjeren da je dokazao odgovornost Hrvatske za genocid nad Srbima u Oluji u ljeto 1995.
Povijest hrvatske tužbe protiv Beograda pred ICJ-om
Mogu li se zločini, dobrim dijelom već dokazani i kažnjeni pred ICTY-jem, okarakterizirati kao genocid i jesu li za njega odgovorni službeni Zagreb i Beograd, glavno je pitanje kojim su se bavili suci ICJ-a. Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju genocida, koju je 1948. donijela Opća skupština UN-a, definira genocid kao djela počinjena "s namjerom uništenja, u cijelosti ili djelomično, neke nacionalne, etničke, rasne ili vjerske skupine".
Znajući da je to najteže kazneno djelo ujedno i najteže dokazivo, obje su strane isticale da je bez obzira na presudu najveća vrijednost postupka prilika da se razjasne povijesne činjenice na temelju kojih je moguće potpuno pomirenje dviju susjednih država nakon rata u kojem je poginulo više od 21.000 ljudi. Kao "sinonim genocida" istaknuti su hrvatska sela Škabrnju i Saborsko koja su "izbrisana s lica zemlje" te uništeni Vukovar i Ovčaru na kojoj je nad oko 200 hrvatskih branitelja i civila počinjen jedan od najgorih zločina nakon Drugog svjetskog rata.
Srbijanski pravni tim genocidnu namjeru nalazi na Brijunskom sastanku uoči Oluje kada je, tvrdi, politički i vojni vrh predvođen tadašnjim predsjednikom Franjom Tuđmanom smislio plan o protjerivanju Srba iz Hrvatske.
Srbija u protutužbi iz 2010. tvrdi da je u Oluji ubijeno 1719 i protjerano 250.000 hrvatskih državljana srpske nacionalnosti, što je gotovo dovelo do nestanka te etničke skupine koja je prije Drugoga svjetskog rata činila 20 posto hrvatskog stanovništva, 1991. dvanaest, a danas četiri posto.
Od Hrvatske traži kažnjavanje počinitelja genocida, stvaranje uvjeta za povratak izbjeglih Srba i poštivanje njihovih ljudskih i građanskih prava. Beograd zahtijeva i da Hrvatska ukine praznik Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja kojim 5. kolovoza obilježava pobjedu u Oluji kao legitimnoj akciji oslobađanja okupiranih teritorija u kojoj je poginulo 196, ranjeno više od 1000 i nestalo petnaest hrvatskih vojnika i policajaca.
I Srbija i Hrvatska traže odštetu
I Hrvatska i Srbija traže odštetu o kojoj bi sud odlučio naknadno, po završetku postupka koji je Hrvatsku stajao 28 milijuna kuna, Srbiju oko šest, a obje su zemlje najviše novca potrošile na strane pravne stručnjake.
Kad predsjednik ICJ-a Peter Tomka u utorak iza 10 sati pročita presudu na neutralnom terenu haške Palače mira, bit će jasnije hoće li doći do okretanja nove stranice u bremenitim odnosima Hrvatske i Srbije.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
-
Duboko ispod površineZnanstvenici došli do uznemirujućeg otkrića dok su kopali najdublju rupu na svijetu: Što je "zvuk iz pakla" koji se čuo?
-
Nesreća na raduTragedija u Splitu: Muškarac hitno prevezen u bolnicu, podlegao ozljedama
-
Očevid u tijekuVatreni obračun u Zagrebu: "Čuo sam pucnjavu, živim tu blizu, ovo je strašno..."
