Presuda koje ćemo se rado sjećati

Žalbeno vijeće prvo je srušilo prvostupanjsku presudu kojom su generali bili osuđeni na 24, odnosno 18 godina zatvora, a potom ponovno proučilo dokaze i zaključilo da dvojica generala ne mogu biti ni alternativno odgovorna kao pomagači u udruženom zločinačkom pothvatu, a ni zbog propusta kao zapovjednici.

Pročitajte i ovo Glavni haški tužitelj Brammertz će tražiti reviziju presude Stanišiću i Simatoviću, o Gotovini još nije odlučio Top vijesti VIDEO koji vas neće ostaviti ravnodušnima!

Predsjednik Žalbenog vijeća bio je Theodor Meron. Usmeno obrazloženje pravomoćne presude pokazalo je da je u njezinu usuglašavanju bilo dosta neslaganja među sucima. Već na prvom koraku, kada je trebalo utvrditi slaže li se peteročlano vijeće da je Raspravno vijeće zaključak o postojanju progona donijelo na temelju zaključka o nezakonitim topničkim napadima na četiri grada Knin, Benkovac, Obrovac i Gračac, suci su se razišli u mišljenju i većinom je, uz protivljenje sudaca Carmela Agiusa i Fausta Pocara, zaključeno da je to polazna osnova za daljnje odluke Žalbenoga vijeća.

Takvu tezu zastupale su u svojim žalbama obrane koje su poručile kako se ne može zaključiti da su napadi bili nezakoniti pa stoga cijela konstrukcija o progonu zamišljenom u okviru udruženog zločinačkog pothvata mora pasti.

>> 'Glas Koncila': Oslobađajuća presuda generalima povijesna prekretnica u životu Hrvatske

Analizirajući standard za zakonitost topničkih pogodaka, koji je Raspravno vijeće odredilo na unutar 200 metara od legitimnog cilja, Žalbeno je vijeće zaključilo da je Raspravno vijeće u uspostavljanju takvog standarda počinilo pogrešku jer, kao što su tvrdile obrane, takav kriterij nikad nije bio ni uveden kao prag zakonitosti na samom suđenju. 'Presuda ne sadrži nikakve indikacije da je bilo koji dokaz koji je razmatralo Raspravno vijeće sugerirao odstupanje od 200 metara', kazao je sudac Meron. U tom su zaključku sva petorica sudaca bila suglasna.

Što se tiče naknadno određenih meta topničkih napada, poput neprijateljskih vozila u pokretu, Žalbeno se vijeće ponovno razišlo u mišljenju da je Vijeće pogriješilo kada je zaključilo da napadi na Knin nisu imali za mete naknadno utvrđene ciljeve. Taj je zaključak podržalo troje sudaca, a dvojica su bila protiv.

Suci Agius i Pocar također su izdvojeno smatrali da se drugi dokazi koje je razmatralo Raspravno vijeće u donošenju zaključaka o nelegalnosti topničkih napada trebaju uzeti u obzir. Većina Žalbenoga vijeća ipak je smatrala da oni nemaju presudnu težinu. 'U svjetlu navedenoga Žalbeno vijeće, uz neslaganje sudaca Agiusa i Pocara, utvrđuje da nijedno razumno Raspravno vijeće ne bi moglo zaključiti izvan razumne sumnje da su četiri grada bila meta nezakonitih topničkih napada', kazao je sudac Meron.

>> Haško tužiteljstvo: Nećemo se žaliti na odluku o Gotovini i Markaču

Što se tiče odgovornosti dvojice generala za zločin progona ostvaren topničkim napadima i osmišljen u okviru udruženog zločinačkog pothvata, Žalbeno je vijeće ponovno većinom glasova, uz neslaganje sudaca Agiusa i Pocara, zaključilo da se zaključak o postojanju progona doista temelji samo na zaključku o postojanju nezakonitih topničkih napada. Tako je ponovno prihvaćeno stajalište obrane. 'U ovim okolnostima poništivši zaključak Raspravnoga vijeća da su topnički napadi na četiri grada bili nezakoniti, Žalbeno vijeće, uz neslaganje suca Agiusa i Pocara, smatra da nijedno razumno vijeće ne bi zaključilo da je jedino razumno objašnjenje okolnosnti dokaza postojanje udruženog zločinačkog pothvata s ciljem trajnog uklanjanja srpskog stanovništva iz Krajine silom ili prijetnjom sile', kazao je Meron.

Utvrđivanje alternativnih oblika krivnje

Nakon što je Vijeće time srušilo prvostupanjsku presudu, okrenulo se pitanju utvrđivanje alternativnih oblika krivnje dvojice generala. Obrane su se toj ideji tijekom žalbenoga postupka protivile smatrajući da Žalbeno vijeće nema nadležnost za takav postupak kao i da bi time bila narušena prava njihovih branjenika na pravično suđenje. Uz to, upozoravali su da se Tužiteljstvo nije žalilo na odluku Raspravnoga vijeća da se u presudi uopće ni ne bavi pitanjima alternativne odgovornosti.

Upozoravali su da bi Žalbeno vijeće u takvom slučaju funkcioniralo kao prvostupanjsko, a osobe kojima bi presudilo ne bi imale pravo ni obrane ni žalbe. No, Meron je na izricanju pravomoćne presude kazao kako Žalbeno vijeće smatra da ima nadležnost razmatrati alternativne oblike krivnje, odnosno u ovom slučaju zapovjednu odgovornost dvojice generala ili njihovu odgovornost kao pomagača u udruženom zločinačkom pothvatu. 'Žalbeno vijeće primjećuje, uz neslaganje suca Pocara, da je Žalbeno vijeće u više navrata donijelo presude na temelju alternativnih oblika odgovornosti', kazao je Meron što pokazuje da suci nisu bili jednoglasni ni u pitanju ima li Žalbeno vijeće nadležnost ili ne.

Meronovo izlaganje nakon toga pokazalo je da je Žalbeno vijeće nakon što je srušilo presudu zapravo preuzelo ulogu prvostupanjskoga vijeća i provelo mini suđenje dvojici generala razmatrajući dokaze koji su bili pred Raspravnim vijećem. 'U razmatranju donošenja osude temeljem alternativnih oblika odgovornosti u ovom slučaju, Žalbeno će vijeće razmotriti zaključke Raspravnoga vijeća i druge dokaze iz postupka 'de novo' (iznova), kazao je Meron. Žalbeno je vijeće razmatrajući dokaze iz presude i sa suđenja zaključilo da dvojica generala ni po alternativnim oblicima odgovornosti ne mogu biti odgovorna za zločin deportacije.

>> 'Haška presuda donijela radost zemlji koja očajnički želi dobru vijest'

Nakon toga su zaključili da ne mogu biti odgovorni ni za propuste kao zapovjednici. Iako je Raspravno vijeće zaključilo da je general Gotovina propustio poduzeti mjere za istragu i sprječavanje zločina, Žalbeno je vijeće zaključilo da dokazi ne pokazuju propuste Gotovine niti kao zapovjednika niti kao pomagača u udruženom zločinačkom pothvatu.

'Žalbeno vijeće neće donijeti presudu protiv Gotovine na temelju alternativnih oblika krivnje', kazao je Meron. U slučaju Markača, Žalbeno je vijeće zaključilo da bi svaki pokušaj da se donese presuda temeljem alternativnih oblika krivnje ugrozio Markačevo pravo na pravično suđenje. I u ovom slučaju suci nisu bili jednoglasni, jer se sudac Agius nije slagao s ovim zaključkom Žalbenoga vijeća. Nakon toga u 9 sati i 38 minuta Meron je objavio kako su dvojica generala oslobođena pravomoćnom presudom.

Presuda srušena na 19 stranica

Zapovijed generala Ante Gotovine za napad na gradove pod srpskom okupacijom na samom početku Oluje, koju je prvostupanjska presuda smatrala jednim od ključnih dokaza njegove krivnje, kao ni njegove riječi izrečene na brijunskom sastanku 31. srpnja 1995. godine ne mogu se tumačiti kao dokaz nezakonitih topničkih napada kao ni njegova sudjelovanja u udruženom zločinačkom pothvatu, navodi se u jednoj od najkraćih žalbenih presuda koje je donio ICTY. 'Gotovinina izjava koja se tiče napada na Knin može se tumačiti prije kao opis sposobnosti HV-a, a ne ciljeva, posebice u kontekstu planiranja operacije Oluje na brijunskom sastanku', navodi Vijeće te pojašnjava da se 'Gotovinine tvrdnje (na tom sastanku) da bi njegove snage mogle uništiti Knin mogu razumno tumačiti kao pojednostavljeno opisivanje razmještenih vojnih snaga u tome području ili namjere da pokaže potencijale vojnih snaga u kontekstu planiranja vojnih operacija'.

Što se tiče Gotovinine zapovijedi za topnički napad na Knin, Benkovac, Obrovac i Gračac izdane 2. kolovoza, koju je Raspravno vijeće protumačilo kao zapovijed za neselektivni napad na civile, Žalbeno vijeće zaključuje da je relevantni dio zapovijedi 'relativno kratak i nije eksplicitno pozvao na nezakonite napade na četiri grada'. 'Tekst zapovijedi od 2. kolovoza ne može sam po sebi razumno biti osnova za zaključak da je do nezakonitih napada došlo', zaključuje Vijeće u obrazloženju ukidanja osuđujuće presude protiv generala Gotovine.

Pravomoćna presuda pokazuje da je Žalbeno vijeće ukinulo osuđujuću presudu protiv generala Markača bez da ga je i spomenulo u ključnim dijelovima, što potvrđuje tezu njegove obrane u žalbi da je Markač osuđen na temelju nedokazane mogućnosti da je fizički bio nazočan dijelu brijunskog sastanka na kojem je prema Raspravnom vijeću dogovaran udruženi zločinački pothvat. Žalbeno vijeće Markača spominje tek jednom u kontekstu citiranja presude Raspravnoga vijeća.

>> Presuda Gotovini i Markaču srušena sa samo 19 stranica!

Najveći dio od 19 stranica, kojima se ruši presuda, Žalbeno vijeće 'troši' na procjenu dokaza i načina na koji je prvostupanjsko vijeće došlo do zaključka da su topnički napadi HV-a na početku Oluje bili nezakoniti. Analizirajući sve dokaze koje je Raspravno vijeće navelo u presudi kao temelj usvojenog kriterija preciznosti, odnosno zakonitosti topničkih pogodaka od 200 metara od vojnog cilja, Žalbeno vijeće zaključuje da 'ne postoji nikakva očita veza između izvedenih dokaza i standarda od 200 metara' te da Raspravno vijeće uopće nije objasnilo kako je došlo do tih 200 metara.

Također Žalbeno vijeće navodi da prvostupanjska presuda ne objašnjava ni to kako je nakon što je prihvaćeno ekspertno mišljenje nizozemskog stručnjaka da vanjski uvjeti poput brzine vjetra utječu na preciznost pogotka ipak zaključeno da je standard od 200 metara jedini primjenjiv u slučaju sva četiri grada.

Žalbeno vijeće upućuje i na kontradikciju u presudi u kojoj se prvo prihvaćaju teze jednog od topničkih eksperata da veća udaljenost od mete smanjuje preciznost topništva, a potom usvaja nefleksibilni kriterij od 200 metara za preciznost pogotka. Žalbeno je vijeće stoga odbacilo taj standard iz koji je Raspravno vijeće i izvuklo zaključak o nelegalnosti topničkih napada HV-a.

Dok je Žalbeno vijeće potvrdilo nalaz Raspravnoga vijeća da nije bilo dokaza za postojanje naknadno utvrđenih meta poput neprijateljskih vozila u Benkovcu, Gračacu i Obrovcu, koji bi objasnili inače neobjašnjene topničke pogotke daleko od vojnih ciljeva, taj zaključak srušilo je u slučaju Knina.

Podsjećajući da sama presuda priznaje da je u Kninu bilo neprijateljskih vozila u pokretu i da ih je HV mogao vizualno locirati, Žalbeno vijeće utvrđuje da Raspravno vijeće nije objasnilo kako je moglo isključiti mogućnost da je HV gađao te legitimne vojne ciljeve i umjesto toga zaključiti da se radilo o nezakonitim napadima na civilne ciljeve.

Na kraju Žalbeno je vijeće proučilo i mogu li preostali dokazi, nakon rušenja onih koji su ovisili o standardu od 200 metara, potvrditi da je topništvo HV-a nezakonito gađalo civilne ciljeve - i zaključilo da ne mogu. Za rušenje zaključka prvostupanjske presude o postojanju udruženog zločinačkog pothvata osmišljenog na sastanku hrvatskog vojnog i političkog vodstva 31. srpnja 1995. na Brijunima radi progona srpskog stanovnitštva, Žalbenome je vijeću trebalo nepunih šest stranica.

Nakon što je utvrdilo da zaključak prvostupanjske presude o udruženom zločinačkom pothvatu počiva na zaključku da je progon stanovništva počinjen nezakonitim topničkim napadima te da utvrđivanjem zakonitosti napada pada i pothvat, Žalbeno je vijeće još provjerilo potvrđuju li dokazi na neki drugi način da takav pothvat postoji i zaključilo: 'Žalbeno vijeće ne može potvrditi zaključak Raspravnoga vijeća da je jedino razumno objašnjenje okolnosnih dokaza da je cilj pothvata bio trajno uklanjanje srpskih civila iz Krajine silom ili prijetnjom sile.'

Bez dokaza o nezakonitosti topničkih napada po Žalbenome vijeću 'nije bilo razumno utvrditi da je jedino moguće objašnjenje brijunskog transkripta postojanje udruženog zločinačkog pothvata radi prisilne deportacije srpskih civila'.

Dijelovi brijunskog transkripta, koji su po Raspravnom vijeću dokaz zločina, ne mogu se jednoznačno interpretirati u pogledu teze o udruženom zločinačkom pothvatu, piše Vijeće i kao primjer navodi da se rasprava o koridorima za povlačanje srpskih civila može tumačiti kao postizanje zakonitog dogovora oko toga da se civilima omogući privremeni odlazak iz područja sukoba radi postizanja boljih vojnih rezultata i smanjenja broja žrtava.

Po Žalbenome vijeću ni govori prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana navedeni u presudi ni kasniji zločini koje su počinili pripadnici HV-a i specijalne policije ne mogu poduprijeti tezu o postojanju udruženog zločinačkog pothvata. Žalbeno vijeće izrijekom navodi da se zločini počinjeni nakon topničkih napada ni na koji način ne mogu povezati s brijunskim transkriptom, a da se na temelju Tuđmanovih govora ne mogu izvlačiti jasni zaključci.

Žalbeno vijeće utvrđuje i da diskriminatorne mjere koje je Hrvatska donijela nakon odlaska srpskih civila ne pokazuju da je njihov odlazak bio prisilan niti su dokaz udruženog zločinačkog pothvata. 'Ovo je naša zajednička pobjeda. Ovo je pravna Oluja, pobijedili smo. Ovo je točka na 'i'. 'Rat pripada povijesti. Okrenimo se budućnosti svi zajedno', poručio je Gotovina.

Nakon pročitane presude generali su se spremili i po njih je poslan Vladin zrakoplov kojim su doletjeli u Zagreb. U domovini je za njih pripremljen veličanstven doček te ih je na Pantovčaku primio predsjednik Ivo Josipović.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook