Zdravko Strižić rodio se u Sisku, gdje je završio osnovnu školu i Gimnaziju, a apsolvirao je na Tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Novinarstvom se profesionalno počeo baviti 1972., kao dopisnik tjednika Jedinstvo i zagrebačkih Sportskih novosti. Nakon toga radio je i na Radiju Sisak, a od 1981. u Vjesniku Željezare, čiji je bio posljednji glavni urednik do gašenja Željezare i lista 1995. godine.
Od tada pa sve do umirovljenja 2010. radio je u Večernjem listu, gdje je neko vrijeme bio i urednik regionalnoga izdanja. Dvadesetak godina bio je vanjski suradnik Televizije Zagreb, kasnije HRT-a, a sve do prosinca 2023. godine honorarni dopisnik Hine.
Pročitajte i ovo
Kao novinar posebno je pratio teme s područja gospodarstva, poduzetništva i obrtništva, a izvještavao je i iz Njemačke, Češke , Slovačke, Poljske, Francuske, SAD-a i drugih zemalja.
Tijekom karijere bio je aktivan u Hrvatskom novinarskom društvu, a bio je i član njegova povjerenstva za pokretanje i organizaciju studija novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.
Kao ratni izvjestitelj izvještavao je s ratišta u Slavoniji, Posavini, Banovini i Kordunu, za što je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata i medaljama Bljesak i Oluja.
Pročitajte i ovo
S kolegom Vladimirom Pajtlarom objavio je "Priče s obala Kupe i Save: ljudi i događaji sisačkog kraja o kojima se premalo zna" te "Leksikon novinarstva Sisačko-moslavačke županije 1946.-2016.".
Za novinarski rad dva put je dobio "Zlatnu Viktoriju" te nagradu "Zlatno pero" Ogranka SMŽ HND-a i Priznanje HOK-a.
