Zoranu Milanoviću se može svašta prigovoriti s obzirom na sve ono što je radio tijekom svog predsjedničkog mandata. Nerijetko je pretjerivao, u javni govor unio je psovke i prizemne prozivke neprimjerene funkciji koju obnaša, brutalno se obračunavao s osobama koje su ga se usudile kritizirati. Ali ovaj put je u pravu, Ivan Turudić jednostavno ne smije postati glavni državni odvjetnik.
Ovoga puta je Milanović iskoristio svu javnu snagu svoje funkcije s punim pravom, digao je prašinu koju ovakva tema zaslužuje. Od vrlo suzdržane najave argumenata koji govore u prilog tezi da se Turudić ne bi smio naći u toj ulozi pa do dramatično sazvane izvanredne presice na kojoj je bio prilično eksplicitan. Trešnja na vrhu torte su transkripti Turudića i Josipe Pleslić, svima poznatije pod prezimenom Rimac, koje je objavio Jutarnji list.
A iz svega toga je vrlo jasno da Turudić na tu funkciju ne bi smio biti imenovan, no Plenkoviću je važan iz više razloga.
"Zoki, care!"
Jasno je da nitko ne voli priznati poraz, a posebno ne Plenković koji se voli predstavljati kao vrhovni vladar svake mudrosti i istine. A kad ga porazi jedini čovjek u državi s većim egom, to je ravno nuklearnoj katastrofi. Odustati sad od Turudića njemu je jednako kao razvući veliki transparent na Banskim dvorima s natpisom: "Zoki, care, pametniji si od mene. Hvala ti do neba!“
I to što je Plenković odlučio gurati baš Turudića, znajući većinu onoga što mu se sad stavlja na teret, znači samo da mu je njegovo imenovanje na tu funkciju izuzetno važno. Neki proeuropski premijer, kakvim se Plenković voli predstavljati, teško bi se uopće doveo u ovakvu situaciju već bi puno pažljivije birao glavnog državnog odvjetnika. To što ga je formalno odabralo neko tamo povjerenstvo je besmislen argument koji ne treba ni spominjati.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Konačno, privatno dopisivanje i treba ostati privatna stvar svakog građanina, osim onih koji žele obnašati neku javnu funkciju, a kamoli ovu izuzetno moćnu. Ako to nije mogao pripadnik masonske lože, potpuno je nejasno zbog čega bi to mogao netko kojeg političarka, čiju bi ulogu u pronevjeri upravo njegov ured trebao propitivati i goniti, zove „radosti“, a on nju „lipa“. I onda još nakon svega kaže da protiv prijateljstva s njom neće ništa reći.
Predloženi glavni državni odvjetnik potajno se sastajao i sa Zdravkom Mamićem. Sad je nebitno koliko je trajalo njihovo vozanje gradom u Mamićevu automobilu, ali je važnije koliko će ga dugo i gorljivo Plenković braniti kao najbolji izbor za tu prevažnu funkciju.
Premijer je sad pred svojim izborom – hoće li nadjačati ego ili činjenica da su uskoro izbori na kojima bi mu ovaj gaf mogao biti ozbiljniji teret. Doduše, možda bi to bio teret u nekoj čudnovatoj zemlji u kojoj ministri podnose neopozive ostavke zbog moralnih razloga. S obzirom na to da u našoj zemlji narod simpatizira aktere korupcijskih afera, možda je njihovom dečku ovo zapravo plus velik ko kuća.
