O ratnim zločinima počinjenim u Vojno-istražnom centru Lora postoje sudski utvrđene činjenice, no neki ih uporno ignoriraju, a najnoviji takav slučaj dogodio se na obilježavanju godišnjice osnutka 72. bojne Vojne policije Hrvatske vojske u Splitu, na kojem je prikazan film "72. bojna VP - istina".
Tim povodom reagiralo je nekoliko organizacija za ljudska prava, a to su Documenta - Centar za suočavanje s prošlošću iz Zagreba, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava - Osijek i Akcija za ljudska prava - Human Rights Action iz Podgorice, a prosvjeduju zbog poricanja ratnih zločina u Lori.
"Govoreći o Lori, nakon tri desetljeća, tvrditi da u Lori nije bilo ratnog zločina prije svega je poricanje pravne države, kakvu, valjda, svi građani Republike Hrvatske, pa tako i pojedinci za koje se navodi da su sudionici rečenog filma, žele i zagovaraju. U pitanje se dovodi rad policije i Državnog odvjetništva, koji su okončali istragu, te nadležnih pravosudnih tijela Republike Hrvatske, a tu se prije svega misli na Županijski sud u Splitu, potom Visoki kazneni sud u Zagrebu i Vrhovni sud Republike Hrvatske, koji su na zakonit, nepristran i profesionalan način utvrdili tko su žrtve počinjenih ratnih zločina, tko su počinitelji, kao i vrijeme i mjesto počinjenja kaznenih djela.
Tvrdnja kako ratnog zločina nije bilo direktno je suprotna utvrđenim činjenicama pravosudnih institucija Republike Hrvatske", ističu organizacije za ljudska prava.
Pred Županijskim sudom u Splitu, naime, vođena su dva postupka, tzv. Lora 1 i Lora 2 - prvi za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl.120. st.1. OKZ-a RH, a drugi za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl.122. OKZ-a RH. U oba kaznena postupka okrivljenici su proglašeni krivima i osuđeni na bezuvjetne kazne zatvora.
"Preživjeli su svjedočili o bloku C zatvora u Lori te postupcima čuvara i civila koji su ulazili u zatvor prema civilnim i ratnim zarobljenicima. Svjedočili su o spajanju na indukcijski telefon, premlaćivanju zarobljenika, polijevanju hladnom vodom, gašenju opušaka na podlakticama zarobljenika. Riječ je o postupcima koji bi se teško mogli tretirati kao prekoračenje ovlasti. Tijekom kaznenih procesa za navedena kaznena djela iskaze su dali i sudskomedicinski vještaci, a pregledana je i medicinska dokumentacija koja govori o povredama, mehanizmu povređivanja, uzrocima smrti dvaju civila i ratnih zarobljenika", podsjetile su udruge.
"Počinitelji su osuđeni za držanje protuzakonito zatočenih 12 civilnih osoba uglavnom srpske nacionalnosti, zbog sumnje da su sudjelovali u neprijateljskim djelovanjima protiv RH. Pri tome su vrijeđali njihovo ljudsko dostojanstvo, ponižavali ih, fizički i psihički zlostavljali, mučili i tjelesno kažnjavali. Od posljedica zlostavljanja umrli su Gojko Bulović i Nenad Knežević. Drugi kazneni postupak protiv pet okrivljenika proveden je za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl.122. OKZ-a RH. Stavljeno im je na teret ponižavanje, fizičko, psihičko i seksualno zlostavljanje, mučenje, tjelesno kažnjavanje 37 ratnih zarobljenika. Od posljedica zlostavljanja umrla su tri ratna zarobljenika: Bojan Vesić, Dušan Jelić i Vlado Savić. U oba kaznena postupka okrivljenici su proglašeni krivima i osuđeni na bezuvjetne kazne zatvora", također su podsjetile organizacije za ljudska prava.
O problemima u postupanju pojedinih stražara i vojnih policajaca nad zarobljenicima, bilo civilima, bilo vojnim zarobljenicima, bili su usmeno i pismeno obaviješteni zapovjednici Vojne policije, a prema iskazu jednog od svjedoka, i sam Predsjednik Republike Hrvatske, dodaju i upozoravaju: "Ponovo se pokušava zamagliti istinu koja je utvrđena i dio je povijesti Republike Hrvatske, sviđalo se to nekome ili ne. Dodatno zabrinjava nagovještaj predsjednika RH mogućih pomilovanja pravomoćno osuđenih počinitelja navedenih ratnih zločina. Time bi relativizacija počinjenih zločina, posebno problematična od 2016. godine kad je ispred Lore postavljen spomenik posvećen svim, pa i onim osuđenim pripadnicima 72. bojne, ušla u novu sramotnu fazu heroizacije počinitelja."
Na taj način bi bila učinjena velika šteta pravosuđu, napominju i dodaju da bi "moglo i bitno utjecati na moguću, dugo očekivanu istragu za neprocesuirane zločine počinjene nad pripadnicima tzv. "Nikšićko-šavničke grupe" (skupine zarobljenika u Lori), koju ŽDO u Splitu bez zakonskih razloga i pravnog utemeljenja, ne provodi godinama."
"Nadalje, konstatacija da država, ali u konačnici porezni obveznici, trebaju preuzeti odgovornost za štetu i isplatiti obitelji ubijenih u Vojno istražnom centru Lora, više je nego pravno i zakonski neutemeljena. Zašto bi porezni obveznici ove zemlje bili u obvezi podmirivati dugove počinitelja zločina? Zločini zasigurno nisu vršeni u ime građana Republike Hrvatske, niti se time mogu opravdati. To je samo jeftino politiziranje i podilaženje braniteljskoj populaciji", ističu organizacije za ljudska prava.
Naglašavaju i da posebno zabrinjava primjena Odluke Vlade RH o otpisu tražbine troškova parničnog postupka dosuđenih RH tražbina s naslova naknade štete i drugih tražbina dosuđenih Republici Hrvatskoj u određenim postupcima: "Tom Odlukom, između ostalog, pravomoćno osuđeni počinitelji kaznenih djela ratnog zločina oslobađaju se regresnih tužbi i tereta naknade štete žrtvama i obiteljima žrtava."
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
